Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-613/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vukoviću, odvjetnik u Križevacima, protiv tuženika [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građansko suda u Zagrebu broj P-2036/2021-15 od 4. svibnja 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2036/2021-15 od 4. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u članku 5.a. i 11.1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj 98730/04 sklopljenog dana 23. prosinca 2004. između tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika, [trgovačko društvo], a koje ugovorne odredbe glase: „nominalna kamatna stopa iznosi …, promjenjiva…“ i „Redovna kamata je promjenljiva, a utvrđuje se Pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom Kreditora
II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 5.b. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj 98730/04 sklopljenog dana 23. prosinca 2004. između tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika, [trgovačko društvo], a koja ugovorna odredba glasi: „naknada za obradu kreditanog zahtjeva iznosi 1,00% (jedan) od iznosa odobrenog kredita; plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.“. III. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 12.2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj 98730/04 sklopljenog dana 23. prosinca 2004. između tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika, [trgovačko društvo], a koja ugovorna odredba glasi: „Korisnik kredita dužan je za prijevremenu otplatu platiti naknadu u iznosu određenom aktom Kreditora.“
IV. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 212,87 eura / 1.603,85 kuna na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 29. prosinca 2004. pa do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 644,37 eura / 4.854,97 kuna1 na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 6. listopada 2009. pa do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.572,73 eura / 11.849,73 kuna 1 zajedno sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz obvezu tužitelju naknaditi troškove tuženika, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnima više odredaba ugovora o kreditu što su ga sklopile parnične stranke, tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao davatelj kredita, te vraćanje stečenog bez osnove, odnosno onog što je tužitelj tuženiku platio na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.
5.1. Sporne ugovorne odredbe odnose se na:
- promjenjivost kamatne stope koja će se vršiti prema Izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke (tuženika),
- troškove odobravanja kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i rezerviranja sredstava, kao i administrativnih i drugih radnji),
- naknadu za prijevremenu otplatu kredita.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su parnične stranke 23. prosinca 2004. sklopile Ugovor o kreditu (u daljnjem tekstu: Ugovor),
da je početno ugovorena kamatna stopa bila 4,99%,
-da je trošak odobravanja kredita 212,87 eura/1.603,85 kuna, a naknada za prijevremenu otplatu 644,37 eura/4.854,97 kunu.
7. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu utemeljio i na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama, na koja se pozvao tužitelj. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P1401/12, te presudi Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014.
8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno je da su više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP).
9. Odluku o ništetnosti drugih dviju spornih ugovornih odredbi (o troškovima odobravanja kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita) prvostupanjski sud temelji na odredbama članaka 81. u vezi članka 87. ZZP/03, utvrđujući da o tome parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale, da su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika, da tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice odnosno te su odredbe ugovora nepoštene te time i ništetne.
10. Odluku o zahtjevima za isplatama ( ulaznu naknadu i naknadu za prijevremenu otplatu) prvostupanjski je sud temeljio na članku 323. stavak 1. i članku 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), a tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. godine po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
14. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Na neku bitnu povredu parničnog postupka niti tuženik određeno ne ukazuje.
15. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o kamatnoj stopi utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presuda na koje se tužitelj pozvao te na osnovi dugih provedenih dokaza, posebice saslušanja tužitelja koji je izjavio kako mu je kredit u CHF ponuđen kao najpovoljniji, a da mu nisu objašnjene niti odredbe o ulaznoj naknadi niti naknadi za prijevremenu otplatu kredita.
16. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.
17. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita neosnovano se žalitelj poziva na pravo banke na naknadu štete, jer da bi netko bio dužan naknaditi štetu ona treba i nastati i njezina se visina treba utvrditi. Samo postojanje mogućnosti nastanka štete ne daje pravo mogućem oštećeniku naplatiti unaprijed određenu naknadu.
17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na od dana kada je stekao iznose na ime ulazne i izlazne naknade.
19. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP, a tuženik u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka.
20. Kako žalitelj sa žalbom nije uspio to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao u točki II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Đorđo Benussi
