REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-626/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i dr. iz Rijeke, protiv tuženice PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Kvaterniku, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja ništavosti / raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-187/2023-2 od 9. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-228/2021-17 od 13. listopada 2022., na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja i u odnosu na povredu temeljnih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-187/2023-2 od 9. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-228/2021-17 od 13. listopada 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Da li s obzirom na pravnu prirodu i zakonsku definiciju Ugovora o doživotnom uzdržavanju (dvostrano-obvezni, strogo formalni, naplatni i aleatorni ugovor), ugovor o doživotnom uzdržavanju uopće može sadržavati elemente ugovora o darovanju kao jednostrano-obveznog i besplatnog pravnog posla i koje točno elemente ugovora o darovanju?
2. Ukoliko nije isključeno da Ugovor o doživotnom uzdržavanju sadrži i elemente darovanja (mješovitog pravnog posla) u okolnostima kada je pri njegovom sklapanju bila svijest o nerazmjernoj koristi za davatelja uzdržavanja ako ugovorne strane na to pristaju, odnosno kada taj ugovor za davatelja uzdržavanja već u trenutku zaključenja predstavlja sigurnu i nerazmjernu korist, da li onda takav ugovor uopće može sadržavati nužan element aleatornosti, odnosno da li takav ugovor obezvrjeđuje nužni element aleatornosti, te kakve posljedice navedeno ostavlja na valjanost samog Ugovora o doživotnom uzdržavanju?
3. Ukoliko nije isključeno da Ugovor o doživotnom uzdržavanju sadrži i elemente darovanja (mješovitog pravnog posla) da li u takvom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju mora jasno biti naznačena suglasnost i pristanak primatelja uzdržavanja na nerazmjernu korist za davatelja uzdržavanja?
4. Da li uputnica za hospicij izdana od strane liječnika opće prakse primatelju uzdržavanja 40 dana prije zaključenja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a uz to i svakodnevna palijativna skrb Ustanove, tri hospitalizacije u periodu od dva i pol mjeseca prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju a u ukupnom trajanju od 50 dana provedenih u bolnici predstavljaju situaciju kada se pouzdano može zaključiti da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, odnosno po kojem kriteriju se odlučuje da bi takva okolnost bila izvjesna, imajući u vidu da je opće poznata činjenica da je hospicij ustanova u koju se upućuju pacijenti kod kojih izlječenje više nije moguće već se istima olakšava da dostojanstveno umru?
5. Od kojeg trenutka nastupaju pravni učinci Ugovora o doživotnom uzdržavanju te od kojeg trenutka nastaje ugovorna obveza stranaka ako se radi o situaciji da su ugovorne strane prijatelji te da je u sklopu takvog prijateljskog odnosa davatelj uzdržavanja i prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju u nekim životnim situacijama pomagao primatelja uzdržavanja?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda (Rev 3251/2015 od 16.06.2021., Rev 43/1990 od 30.05.1990.), kao i da odstupa od prakse viših sudova u pogledu spornih pravnih pitanja (Županijski sud u Splitu Gž-2405/2015 od 15.10.2015., Županijski sud u Rijeci Gž-1384/2019 od 22.09.2021. Nadalje smatra da su joj pobijanom odlukom zbog grube povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čl. 6. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017 - dalje: Konvencija pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom kroz pravo na obrazloženu sudsku odluku.
2. Odgovorom na prijedlog tuženici osporavaju navode prijedloga za dopuštenje revizije i predlaže da se odbaci.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Prilikom postavljanja pravnih pitanja tužiteljica polazi od vlastite ocjene pravno relevantnih činjenica i vlastitog viđenja procesnih okolnosti konkretnog slučaja koje se realno nisu ostvarile.
3.2. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje tužiteljica se nije pozvala na odluke u kojima je izraženo suprotno pravno shvaćanje u smislu čl. 387. st. 3. ZPP.
3.3. Preostala pravna pitanja su činjenične naravi i svojim sadržajem ne udovoljavaju kriterijima propisanim čl. 385.a koji bi se odgovorom na takva pravna pitanja trebao ostvariti.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. U odnosu na navode tužiteljice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i prava na obrazloženu odluku u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
7. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbačen. U odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije, te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
