REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-786/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 1, zastupanog po punomoćniku Nikoli Beroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije iz [adresa]) i 5. ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Josipu Bažantu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o., Bjelovar, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu 1., 2. i 5. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1807/2023-2 od 3. svibnja 2023,. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ps-13/2021-40 od 9. siječnja 2023., na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika ED, ŠD i ĆD za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika ED, ŠD i ĆD za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici 1. ED, 2. ŠD i 5. ĆD (dalje: tuženici) podnijeli su ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1807/2023-2 od 3. svibnja 2023., a kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ps-13/2021-40 od 9. siječnja 2023., zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Je li u konkretnom slučaju, nasuprot stajalištu drugostupanjskog suda, miješanje bilo nužno u demokratskom društvu – je li se (opravdani?) cilj mogao postići blažom mjerom (najam stana) koju je tužitelj odbio i je li to miješanje razmjerno potrebama tužitelja kao trgovačkog društva u vlasništvu države, a s obzirom na okolnosti utvrđene tijekom postupka i provedbom tzv. testa razmjernosti u svjetlu ustavnopravne i konvencijske prakse zaštite prava na dom i obiteljski život, te prava na pravično i pošteno suđenje?
2. Je li drugostupanjski sud arbitrarno primijenio ovlaštenje iz odredbe čl. 373. ZPP na koje se pozvao u točki 41. obrazloženja te odluke?".
2. U odnosu na postavljeno pitanje tuženici, kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističu da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je suprotno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-738/2014 od 3. listopada 2017. te Europskog suda za ljudska prava u predmetu Škrtić protiv Hrvatske, zahtjev broj 64982/12, presuda od 5. prosinca 2013.
3. Tuženici također prijedlog za dopuštenje revizije podnose tvrdeći da im je tijekom postupka, zbog osobito teških povreda odredba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) i to pravo na pravično suđenje i u njemu sadržanu zabranu arbitrarnosti te prava na dom i obiteljski život.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno koje temeljno ljudsko pravo na koje u prijedlogu ukazuju.
6. U vezi postavljenih pitanja, a koja u bitnom preispituju shvaćanje drugostupanjskog suda u pogledu odluke o prigovoru tuženika o povredi prava na dom, valja reći da pitanja sadrže i/ili se odnose na činjenične okolnosti upravo ovog konkretnog slučaja i kao takva nisu pitanja koja bi bila važna, ne samo za odluku u ovom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Postavljena pitanja zapravo također preispituju je li u konkretnom slučaju došlo do povrede temeljnih ljudskih prava podnositelja o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja.
7. Kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
8.1. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu tuženika u vezi povrede temeljnih prava ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženicima bilo omogućeno da iznese svoje prigovore, kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima tužiteljice i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi drugostupanjski je sud detaljno odgovorio na sve odlučne navode tuženika, uključujući i one koji se odnose na činjenična utvrđenja i zaključke odlučne za ocjenu osnovanosti prigovora povrede prava na dom, posebice provedenog testa razmjernosti. U njoj su, prema ocjeni ovog suda izneseni relevantni, dostatni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje.
8.2. Što se pak tiče prigovora koji se odnosi na navodnu povredu prava na dom zajamčenog čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske, ovaj sud smatra da se pobijana drugostupanjska presuda, koja predstavlja zadiranje u navedeno pravo tuženika, temelji na odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) i da je stoga zakonita. Navedena odredba teži postizanju legitimnog cilja i to cilju zaštite sloboda i prava drugih, u konkretnom slučaju prava vlasništva tužitelja kao vlasnika stana. Ništa ne ukazuje da je u danim okolnostima drugostupanjski sud primijenio navedenu zakonsku odredbu (koja jamči vlasniku da se svojom stvari i koristi i s njom čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima) suprotno tom cilju, a posebice imajući na umu istaknute činjenice dugotrajnosti bespravnog i besplatnog korištenja stana od strane tuženika, čak na teret tužitelja koji je dužan snositi troškove koji su stan teretili, unatoč utvrđenim mogućnostima članova obitelji tuženika da osiguraju sredstva za to. Pobijana odluka o tome sadrži valjane i dostatne razloge, te je stoga to mjera koja je bila nužna u demokratskom društvu radi postizanja navedenog legitimnog cilja, a njenu je nužnost drugostupanjski sud detaljno obrazložio (toč. 31. – 37. obrazloženja).
9. Dakle, tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno koje temeljno pravo na koje u prijedlogu upućuje pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
