REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-331/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-552/2024-2 od 30. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-656/2023-12 od 6. prosinca 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP).
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeće pravno pitanje:
„Je li tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, ima pravo na naknadu svih troškova postupka koje je sud utvrdio potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155.st.1 ZPP-a i stavova Suda Europske unije u spojenim predmetima broj C-224/19 i C-259/19 od 16.07.2020.godine ili u slučaju djelomičnog uspjeha tužitelja s kondemnatornim zahtjevom za restituciju po ništetnim dijelovima ugovora, dolaze do primjene pravila iz odredbe čl. 154. ZPP-a o razmjernom naknađivanju troškova postupka u skladu s uspjehom tužitelja u sporu?”.
5. Tužitelj se pozvao na odluke Županijskog suda u Zagrebu Gž-134/2022 od 13. prosinca 2022. i Gž-4453/2023 od 12. ožujka 2024. te odluku ovog suda broj Rev- 1014/2018-2 od 20. listopada 2021. u kojoj je izraženo shvaćanje da sud može o troškovima postupka odlučiti uvažavajući pravičnu ravnotežu između interesa stranaka i voditi računa da odluka o troškovima postupka ne predstavlja prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.
6. Prije svega treba reći da je odluka Rev-1014/2018-2 od 20. listopada 2021. donesena u različitoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, jer je tom sporu utvrđeno da je tužba u cijelosti povučena i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, dok je u pobijanoj presudi prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 867,26 Eura i naknaditi troškove parničnog postupka od 3.434,18 Eura, a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 248,85 Eura. Stoga naznačena odluka ne daje razlog važnosti pitanjima koje tužitelj naznačuje.
7. Osim toga, u odluci na koju se tužitelj pozvao izraženo je shvaćanje da sud treba odluku o troškovima (u postupcima u kojima se odlučuje o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) donijeti uvažavajući pravičnu ravnotežu između stranaka i voditi računa da odluka o troškovima ne predstavlja prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, iz čega proizlazi da odluka o troškovima postupka ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga od odgovora na pitanje koja je tužitelj postavio ne ovisi odluka u ovom sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Slijedom iznesenog u ovoj pravnoj stvari valjalo je sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP u smislu čl. 385.a ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije kao u t. I. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. EKLJP, no ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
10. Slijedom iznesenog tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u t. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
