REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-564/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba Varaždin, Kolodvorska 20c, Varaždin, zastupanog po punomoćniku UM, dipl. pravniku, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. OIB 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, Marulićev trg 2, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1506/2024-4 od 28. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-185/2023-11 od 27. kolovoza 2024., na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1506/2024-4 od 28. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn- 185/2023-11 od 27. kolovoza 2024. pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih je potrebno preispitati praksu revizijskog suda.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Prilikom postavljanja pravnih pitanja tužitelj zanemaruje bitne okolnosti na kojima nižestupanjski sudovi prilikom primjene relevantnih odredbi materijalnog prava temelje svoju odluku.
3.2. Nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja odluku temelje na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 152/14 - dalje. ZOOP) prema kojem su (čl. 27.) regulirani subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja. Ovo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 881/2022 od 14. rujna 2022., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. i dr.)
3.3. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije predložio provođenje financijskog vještačenja niti je priložio bilo kakve dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je za tužitelja primjenom čl. 27. ZOOP nastupila šteta, a upravo su ovo ključne činjenice za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
4. Stoga i odluke na koje se tužitelj poziva ne koincidiraju u odnosu na procesnu situaciju koja je u konkretnom slučaju ostvarena, te je temeljem čl. 389. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
