REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-697/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Đapić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-592/2024-3 od 21. listopada 2024., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-846/2024-4 od 10. srpnja 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-592/2024-3 od 21. listopada 2024., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-846/2024-4 od 10. srpnja 2024.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
„Ima li tužitelj pravo na naknadu štete i svekoliku rehabilitaciju kad je bio u pritvoru na osnovu odluka koje su ukinute (pravno ne egzistiraju), posebno stoga što isti nije osuđen u kaznenom postupku vođenom protiv njega, već je zbog zastare kaznenog progona optužba protiv njega pravomoćno odbijena, a sve primjenom odredbe čl. 480. Zakona o kaznenom postupku (1997) („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03-službeni pročišćeni tekst, 178/04; u daljnjem tekstu: ZKP)?“
„Je li sud pri odmjeravanju troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Beslić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora, a ovo osobito u situaciji kad odlučuje o naknadi štete osobe koja je nezakonito pritvorena i protiv koje je nakon vođenja kaznenog postupka odbijena optužba?“
Kao razloge važnosti navodi odluku ovoga suda broj Rev-3083/90 od 12. lipnja 1991. te na odluke Europskog suda za ljudska prava.
Tužitelj navodi i da su mu u postupku prekršena ustavna i konvencijska prava na svekoliku rehabilitaciju te prava iz čl. 3. Protokola 7 uz Konvenciju i čl. 25. Ustava Republike Hrvatske.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 389.a i 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud zaključio slijedeće. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužitelj je svojim postupcima prouzročio uhićenje jer je, iako je bio uredno pozvan, izbjegavao doći na glavnu raspravu, odnosno kada bi i opravdao izostanak opravdao bi ga na sam dan održavanja glavne rasprave ili nakon završetka iste. U takvoj činjeničnoj situaciji, koju ovaj sud nije ovlašten ispitivati, valja mu ukazati da je odluka suda u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim u odluci povodom revizije po dopuštenju broj Rev-1275/2021-2 od 8. ožujka 2023. Prema takvom shvaćanju, između ostaloga, navodi se:
„Dakle, u situaciji kada je pritvor određen stoga što je tužitelj sam svojim ponašanjem i izbjegavanjem glavne rasprave ali i objektivnim okolnostima koje je sud ocijenio kao odlučne da postoji realna i izravna opasnost da će tužitelj ako ostane na slobodi biti nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske pravilno je zaključeno da je tužitelj nedopuštenim postupcima prouzročio uhićenje i pritvaranje te da mu stoga ne pripada pravo na naknadu štete (tako i Rev-144/11 od 7. svibnja 2014) te time pravo na naknadu štete nije apsolutno i to pravo treba vezati uz razloge pritvaranja koji su utvrđeni pravomoćnim rješenjem kaznenog suda koje parnični sud nije ovlašten preispitivati.“
U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na odluku o troškovima postupka tužitelju valja ukazati da je sud ocijenio razmjernost tereta snašanja troškova dajući za to razumne i obrazložene razloge.
Radi navedenoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
4. U odnosu pak na razlog iz čl. 385. a st. 2. ZPP-a predlagatelju valja naznačiti da je sud drugoga stupnja vrlo iscrpno, jasno i detaljno obrazloženo naveo razloge za donošenje svoje odluke. Stoga takvim navodima tužitelj nije učinio vjerojatnim povredu ustavnih i konvencijskih prava na koja se poziva. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
