REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-736/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Maja Masnec, odvjetnica u Jastrebarskom, protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o. za leasing, OIB 65918029671, iz Zagreba, Velimira Škorpika 24/I, zastupan po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku u Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-477/2023-2 od 13. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-184/2019-50 od 19. travnja 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-477/2023-2 od 13. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-184/2019-50 od 19. travnja 2023. u dijelu točke III i IV izreke te presude, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka zbog pitanja:

„Treba li odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) u ugovoru o kreditu zaključenom s potrošačem kao korisnikom kredita tijekom 2008. godine smatrati nepoštenom u smislu odredbe članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07. i 125/07.), unatoč tome što je ugovornim uvjetima davatelja kredita, koji nije imao svojstvo kreditne institucije (banke), bila utvrđena mogućnost promjene visine tečaja CHF u odnosu na kunu kao valutu plaćanja za više od 5% u razdoblju od dana izdavanja računa do njegovog dospijeća, čime je potrošaču jasno i transparentno stavljena do znanja mogućnost znatne promjene vrijednosti tečaja valute ugovora u odnosu na valutu plaćanja u kratkom vremenskom razdoblju, od dana izdavanja računa za mjesečni obrok otplate kredita do dana njegovog dospijeća, čime su upozoreni na rizik fluktuacije tečaja?“.

II. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je između ostalog presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno da se utvrđuje kako su ništetne odredba Ugovora o kreditu broj 00729, sklopljenog između tužitelja GU i tuženika IMPULS-DELTA d.o.o., sada IMPULS-LEASING d.o.o. za leasing, dana 10. srpnja 2008., koja u točki 5.2 glasi: „kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka, promjenjivi su sukladno toč. 9. ovih ugovornih uvjeta“; u točki 8.1.: „U slučaju da tečaj od datuma izdavanja računa do datuma dospijeća varira za više od 5%, davatelju kredita pristoji pravo obračunati tečajne razlike korisniku kredita“, a u čl. 9.1. glasi: „…Pod navedenim uvjetima može biti promjenjiva godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit.“. (točka III izreke)

i naloženo je tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 4.873,46 eur / 36.719,11 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče na pojedine mjesečne iznose u vremenu od 31. kolovoza 2008. do 28. rujna 2015. (točka IV izreke).

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja kao u izreci ovog rješenja.

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Prema ocjeni ovog suda vodeći računa o činjenici da tuženik nije bankarska institucija i da o pitanju zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije ne postoji pravno shvaćanje ovog suda o potrošačkim pravima ostvaren je uvjet da bi se u ovoj stvari dopustilo pitanje sukladno odredbi čl. 385.a st. 1., al. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

6. Kako je dopušteno podnošenje revizije zbog odluke o glavnoj stvari nužno je samorazumljivo u izreci ovog rješenja obuhvatiti i odluku o trošku zbog za sada neizvjesnog ishoda ovog spora ako revizija bude podnesena.

7. Glede ostalih pitanja koje u prijedlogu postavlja tuženik smatra se da je prijedlog glede njih povučen sukladno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić