REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-690/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antun Fišbah, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2438/2024-3 od 18. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 2204/2019-48 od 13. lipnja 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u odnosu na naznačena pravna pitanja pod 1., 2., 3. i 4.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u odnosu na naznačeno pravno pitanje pod 5.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2438/2024-3 od 18. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2204/2019-48 od 13. lipnja 2024. u točkama I., II., III. i IV. (pobijani dio).

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase: „1. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

2. Je li tužba tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga Potrošač"), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

3. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

4. Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) ukoliko sud ne obrazloži iz kojeg razloga nisu prihvaćeni financijski prigovori na Nalaz i mišljenje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke?

5. Protivi li se odredbi čl. 186.b st. 2. i 3. u vezi s čl. 325.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine novčanog zahtjeva tužitelja prije nego tužitelj odredi svoj zahtjev, ako je tuženik nesporno udovoljio manifestacijskom zahtjevu sadržanom u stupnjevitoj tužbi?“.

2.1. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na drugo pitanje pozvao na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6858/16-2 od 21. veljače 2017., za treće pitanje se pozvao na revizijske odluke broj Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018. i Rev- 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015., te na odluke Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 460/2022 od 9. svibnja 2022. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020., a za četvrto pitanje se pozvao na revizijsku odluku broj Rev-3073/90 od 31. siječnja 1991., Rev-54/07 od 5. rujna 2007., te na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5157/04 od 14. ožujka 2007. i Pž-6944/11 od 22. veljače 2012.

2.2. Predlagatelj je prijedlog podnio i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) zbog povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14. - dalje: Ustav RH), prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija) te prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije, navodeći da su mu ta prava povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Navedeno stoga što pobijana presuda u odnosu na prvo, drugo i treće postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

5. Pri tom treba reći da odluke na koje se poziva tuženik (odluke ovog suda broj Rev- 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. i Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018.) nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa one nemaju značaj važnosti postavljenim pitanjima zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.

6. U odnosu na četvrto pitanje koje se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, treba reći da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je sud izostavio razloge o odlučnim činjenicama.

7. Nadalje, u odnosu na peto postavljeno pitanje ovaj sud nalazi da prijedlog tuženika ne sadrži razloge zbog kojih bi peto pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Slijedom navedenog, u odnosu na prvo, drugo, treće i četvrto postavljena pitanja valjalo je prijedlog tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. U odnosu na peto postavljeno pitanje, s obzirom da je ovaj sud ocijenio da to pitanje ne sadrži jasno naznačene razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

10. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. i čl. 13. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

10.1. U svojim odlukama, nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

11. Stoga, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava RH), kao i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić