REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5427/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: 1. ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Šiško, odvjetnik u Splitu i 2. LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vujčić, odvjetnik u Visu, radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika pod 1. i 2. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž – 602/2023-2 od 15. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P - 710/2022 od 24. ožujka 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice i tuženika pod 1. i 2. za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice i tuženika pod 1. i 2. za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženici pod 1. i 2. su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž – 602/2023-2 od 15. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P - 710/2022 od 24. ožujka 2023.

2. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlozi sadrže i što je uz njih dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima: - „...da je između oca tuženika UJ, CJ, kao prodavatelja i oca tužiteljice, HJ, kao kupca, sklopljen kupoprodajni ugovor 9. prosinca 1979, kojim je otac tužiteljice kupio spornu čest. zem. [katastarska čestica] površine 3946 m2 iz z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]...“, - da prednik tužiteljice nije na temelju navedenog ugovora zatražio upis u zemljišne knjige, ali da je ugovor izvršen (nekretnina je predana u posjed ocu tužiteljice), - da je UJ s trenutkom sklapanja kupoprodajnog ugovora bio vlasnik predmetne nekretnine, koje pravo vlasništva je stekao dosjelošću, - da je tuženik kao nasljednik svog oca podnio tužbu protiv ostalih u zemljišnim knjigama upisanih suvlasnika i ishodio protiv tih osoba pravomoćnu presudu temeljem koje je u zemljišnim knjigama ishodio upis prava vlasništva u cijelosti, - da je kupoprodajnim ugovorom od 3. siječnja 2017. i dodatkom tom ugovoru od 13. ožujka 2017. tuženik UJ prodao tuženiku LJ dio predmetne nekretnine u površini od 1000 m2, temeljem kojih isprava je LJ ishodio u zemljišnim knjigama upis suvlasništva za 1000/3946 dijela, te s razlozima: stečenog prava vlasništva nad nekretninom prema pravnim pravilima OGZ-a i da se tužbeni zahtjev u dijelu koji je odbijen ne zasniva na brisanju zemljišnoknjižnog upisa i uspostavi prethodnog zemljišnoknjižnog stanja, već na uspostavi novog zemljišnoknjižnog stanja.

5. Prema prethodno navedenim činjeničnim utvrđenjima i razlozima na kojima je utemeljena pobijana presuda, materijalnopravna pitanja kako su ih u prijedlogu naznačili tužiteljica (pitanja koja se odnose na pretpostavke u kojima je tužiteljica ovlaštena zahtijevati upis stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige, te pitanje pretpostavki stjecanja prava vlasništva) i tuženici (pitanja koja se odnose pravne posljedice naknadno donesene pravomoćne presude u korist treće osobe) ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima temelje navedena materijalnopravna pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka.

6. Postupovnopravna pitanja kako su ih u prijedlogu naznačili tužiteljica i tuženici iscrpljuju se u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka i kao takva nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, predlagatelji zapravo, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovode u pitanje činjenična utvrđenja sudova koja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka. Uz navedeno, čak i u slučaju postojanja bitne povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

8. Tužiteljica i tuženici su se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvali i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da im je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) (čl. 385.a st. 2. ZPP-a). Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici i tuženicima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke u postupku, iznose činjenice i predlažu dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode kako tužiteljice, tako i tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Kako, imajući u vidu izneseno, tužiteljica i tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa