REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-665/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krunoslava Markovinovića i Matka Pavičića iz Bjelovara, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-416/2023-3 od 24. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-594/2022-56 od 20. travnja 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-416/2023-3 od 24. listopada 2024. u odnosu na pravna pitanja:

"1. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?

2. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o promjeni kamatne stope sukladno odlukama banke (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene kamatne stope te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?

3. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?".

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-416/2023-3 od 24. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-594/2022-56 od 20. travnja 2023.

2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"1. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?

2. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o promjeni kamatne stope sukladno odlukama banke (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene kamatne stope te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?

3. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?

4. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV- 47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

5. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?".

3. Nadalje, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije još navodi da mu je postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da su pitanja pobliže navedena u izreci ovog rješenja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, o prvom pitanju naznačenom u prijedlogu za dopuštenje revizije ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a praksa drugostupanjskih sudova o istom nije jedinstvena (npr. odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021. i Gž-973/2021 od 11. studenoga 2021.). Što se tiče trećeg pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije, također je ocjena ovog suda da je riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je u odnosu na postavljeno pitanje praksa revizijskog suda nije jedinstvena (Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022., Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev 637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, riješeno je kao u izreci.

7. U odnosu na preostala dva pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu temeljnih ljudskih prava, uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić