REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5030/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rent a car Zagreb Vito društvo s ograničenom odgovornošću za usluge i trgovinu, Zagreb, Martićeva ulica 17, OIB 69589087569, kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća - dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3488/2024-2 od 16. rujna 2024., kojim je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2041/2022-22 od 11. travnja 2024. u odluci o parničnom trošku, u sjednici održanoj 26. veljače 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio četiri pitanja koja glase:

„- Je li pravna osnov tužbe i tužbenog zahtjeva sporna ako tuženik to izrijekom ne navodi tijekom postupka, no predlaže da se zahtjev tužitelja odbije (preko primjerenog iznosa) uz obrazloženje da je zahtjev nerealan i neodgovarajući, dok u izvansudskom postupku vođenom povodom odštetnog zahtjeva nije izvršena isplata, iako je zahtjev utvrđen kao djelomično osnovan?

- Je li pravna osnov tužbe i tužbenog zahtjeva sporna ako tuženik to izrijekom ne navodi tijekom postupka, no na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva je provedeno prometno vještačenje po prijedlogu tužitelja?

- U slučaju kada tuženik osporava visinu potraživanja uz obrazloženje da je zahtjev tužitelja nerealan i neodgovarajući, a tužitelj je predložio provođenje dokaza prometnim vještačenjem, provodili se prometno vještačenje osim na okolnost visine zahtjeva i na okolnost pravne osnove zahtjeva?

- Je li sud pri donošenju odluke o parničnim troškovima dužan voditi računa ne samo o kvantitativnom uspjehu stranaka u sporu nego i o uspjehu dokazivanja sporne osnove tužbenog zahtjeva odnosno je li sud pravilno primijenio odredbu čl.154., st.2. Zakona o parničnom postupka kada prilikom utvrđivanja omjera uspjeha nije vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva?“.

4.2. Člankom 385.a stavkom 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju dopustiti, uz ostale propisane pretpostavke, ako se u povodu revizije može očekivati odluka o pravnome pitanju koje si nižestupanjski sudovi u tome sporu razmatrali. Nižestupanjski sudovi uopće nisu razmatrali to kada se ima smatrati da je pravna osnova sporna te ima li se ona smatrati spornom ako se je izveo dokaz vještačenjem, na što se odnose prva tri prethodno citirana pitanja. Drugostupanjski sud obrazlažući razloge za preinaku prvostupanjske presude u dijelu u kojem je njome odlučeno o naknadi parničnih troškova nije iznio ni shvaćanje o tome treba li kod uspjeha u sporu u korist tužitelja vrednovati to što je uspio u cijelosti s osnovom, već je odluku obrazložio tek pozivanjem na djelomični uspjeh stranaka u ovome sporu te zaključio dodatno i to da tužitelju nije trebalo priznati trošak sastava podneska od 19. siječnja 2023., jer se ne može uzeti da se radi o obrazloženome podnesku kada tužitelj njime samo „traži da mu se odobri da se očituje na odgovor na tužbu“, te je obračunom troškova u skladu s člankom 155. stavkom 1. ZPP prvostupanjsku presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na parnični trošak a kojom je tužitelju na ime naknade parničnih troškova dosuđeno za petinu više nego što iznosi ono što mu je dosuđeno na ime glavnice. Dakle, drugostupanjskim sud nije razmatrao ono što se problematizira četvrtim citiranim pitanjem.

4.3. Zbog navedenoga radi se o pitanjima koja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP pa je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona odlučeno kao u točki I. izreke.

5. Prethodno navedeno upućuje na to da ni iz čega ne proizlazi da je materijalno pravo u konkretnome slučaju pogrešno primijenjeno pa tužitelj nije ni učinio vjerojatnim da mu je drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo vlasništva. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek