REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5216/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o., odvjetnici u Zadru protiv tuženika Addiko Bank d.d. (prije HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-997/2024-2 od 3. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3993/2022 od 3. lipnja 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbija se u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbija se u odnosu na naznačena pravna pitanja.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
V. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-997/2024- 2 od 3. rujna 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3993/2022 od 3. lipnja 2024. naznačivši pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što im je, prema njihovom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 14. stavkom 2. i čl. 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice:
2. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?
2. Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a
a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,
b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?
3. U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?“.
3. Za navedena pitanja smatra da su važna jer revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (npr. Županijski sud u Osijeku u odluci Gž-1169/2018, Županijski sud u Rijeci u odluci Gž- 2601/2016). Uz navedene odluke pozvao se i na odluke EU suda (C-618/10 BANCO ESPAÑOL DE CRÉDITO v Joaquín Calderón Camino, ECLI:EU:C:2012:349 i C 269/19 BANCA B. SA v A. A. A., ECLI:EU:C:2020:954.
4. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. U odnosu na dio prijedloga koji je temeljen na naznačenim pitanjima, postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP ovaj sud je ocijenio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica jasno naznačila pravna pitanja, međutim, prema ocjeni ovoga suda pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni odgovarajući razlozi važnosti postavljenim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a ZPP-a, a i pitanja polaze od utvrđenja suprotnih utvrđenom činjeničnom stanju.
6. Naime, sudovi nisu prihvatili zahtjev u dijelu pod 1.I., kojim je tražena isplata iznosa od 40.686,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine više plaćene anuitete, a koji tužitelj obrazlaže na način da isto predstavlja razliku plaćenih kamata i onih obračunatih na temelju čl. 26. st. 3. ZOO, kao i valutnih razlika uz obrazloženje da je odredbom čl. 26. st. 2. ZOO propisano da, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa vrijedi stopa propisana u toj odredbi, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer su bile ugovorene kamate i bila određena njihova stopa, jer je u Ugovoru o kreditu izričito ugovorena početna efektivna kamatna stopa od 5,67%, nominalna 5,15%.
7. Postavljenim pitanjima predlagateljica problematizira primjenu odredbe čl. 26. st. 3. ZOO-a.
8. U odnosu na postavljena pitanja, kako je već navedeno, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odluci ovog suda poslovni broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., slijedom čega odluke Županijskih sudova na koje se poziva tužitelj kao razloge važnosti ne opravdavaju podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari, kao ni odluke EU suda jer nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
9. Dakle, nižestupanjski sudovi nisu prihvatili prvi zahtjev postavljen na temelju čl.26. st. 3. ZOO, kao i valutnih razlika uz obrazloženje da je odredbom čl. 26. st. 2. ZOO propisano da, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, primjenjuje stopa iz te odredbe, dok se pitanja odnose na situaciju kada visina stope nije određena iako je ugovorena, a što je protivno utvrđenjima nižestupanjskih sudova.
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je u tom dijelu riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
11. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužiteljica podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava RH, valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
12. U opisanim okolnostima kada tužiteljica nije dokazala da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, njezin je prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP i riješiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.
13. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje tužiteljice jer taj podnesak nije bio potreban pa je riješeno kao u točki V. izreke rješenja.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika:
14. Tuženik je u prijedlogu naznačio dva pitanja koja glase:
„1. Je li u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
2. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“.
15. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
16. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
17. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
18. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
19. Naime, u odnosu na postavljena pitanja pobijana presuda ne odstupa od ustaljene sudske prakse i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., te Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
20. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci pod točkom II.
21. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tuženik podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava RH, valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
22. U opisanim okolnostima kada tuženik nije dokazao da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, njegov je prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP i riješiti kao u točki IV. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
