REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4594/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-48/2024-4 od 26. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6187/2021 od 11. prosinca 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-48/2024-4 od 26. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 6187/2021 od 11. prosinca 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku o sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. "Može li se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji i nakon odlaska u postaju s graničnog prijelaza radi razduženja službe, priznati tužitelju kao redovan rad, odnosno kao "vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena" i time mu omogućiti ostvarenje svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbe članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?"
2. „Može li se razdoblje provedeno vozeći se službenim vozilom tuženika od Postaje granične policije do graničnih odnosno pograničnih prijelaza i obratno smatrati efektivnim radnim vremenom?“
3. „Na koji se način honorira vrijeme provedeno vozeći se službenim vozilom tuženika od Postaje granične policije do graničnih odnosno pograničnih prijelaza i obratno u smislu odredbe članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?“
4. „Može li se vrijeme provedeno u vožnji službenim vozilom od Postaje granične policije do graničnih odnosno pograničnih prijelaza i obratno honorirati kao vrijeme za koje bi tužitelj imao pravo na isplatu razlike plaće u smislu odredbe članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?“
5. „Na koji se način honorira sukladno čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike vrijeme provedeno na radu dulje do formalno propisanog radnog vremena po osnovi rada u turnusima?“
6. "Može li se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji i nakon odlaska u postaju s graničnog prijelaza radi razduženja službe, priznati tužitelju kao redovan rad, odnosno kao "vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena" i time mu omogućiti ostvarenje svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?"".
3. Nadalje, tužitelj tvrdi da pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev 1130/2020 od 19. travnja 2023., Rev 505/2021 od 19. travnja 2023. i dr. (pobliže označene u prijedlogu za dopuštenje revizije).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz pobijane presude jasno proizlazi da se tužitelju "honoriralo" vrijeme od pola sata koje je proveo na poslu, prije početka radnog vremena, te daljnjih pola sata provedenih u Postaji, po povratku s graničnih odnosno pograničnih prijelaza, dakle nakon završetka radnog vremena, budući se radi o vremenskom razdoblju koje je neupitno bilo u funkciji obavljanja poslova tužiteljevog radnog mjesta, policijskog službenika za zaštitu granice i to dulje od formalno propisanog radnog vremena. Kako je rad tužitelja za utuženi period bio ukupno sat duži od punog radnog vremena, drugostupanjski sud je ocijenio da nije pravno utemeljen preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži razliku plaće i u odnosu na vrijeme koje je proveo vozeći se službenim automobilom tuženika od postaje granične policije u Trilju do graničnih odnosno pograničnih prijelaza i obrnuto.
6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Revr 466/2007 od 5. rujna 2007., kao i u odlukama u istovrsno izjavljenim revizijama Revr 720/18 od 12. svibnja 2020., Revr 1668/12 od 26. travnja 2016., Rev 1800/2018 od 12. ožujka 2019. zauzeo pravno shvaćanje da vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja i razduživanja po obavljenom poslu tužitelju može "honorirati" i po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno (u tom smislu i ovaj sud u Rev 1155/2021-2 od 20. studenoga 2022.). Izloženo pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci ovoga suda broj Rev 437/2024 od 10. travnja 2024.
7. Prema tome, a jer je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju revizijskog suda nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Suprotne tvrdnje podnositelja prijedloga za dopuštenje revizije svode se na vlastito (pogrešno) tumačenje ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
8. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
