REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-841/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SZ, koju zastupa punomoćnik Dino Pivac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: 1. OZ, [adresa], 2. ĆZ, [adresa], 3. SZV, [adresa], 6. GZ, [adresa] i 7. UZ, [adresa], koje tuženike od ad.2) do ad.7) zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-542/2018-2 od 27. svibnja 2019. kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2166/16 od 4. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

Utvrđuje se da je ništavna uknjižba prava vlasništva ishodovana po presudi Općinskog suda u Šibeniku, broj P-2934/04 od dana 24. veljače 2005.g. u zemljišno knjižnom predmetu istog suda poslovnog broja Z-3495/05 i to vrhu nekretnina katastarske oznake čest. zem. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i vrhu čest. zem. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu 1/12 + 1/56, pa se u odnosu na iste nekretnine u navedenom suvlasničkom udjelu, ima uspostaviti prijašnje uknjižbe kako je glasilo prije provedbe citirane presude i to na imenu OZV za 1/12 dijela i AZ za 1/56 dijela.

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku ad1 naknadi ukupan parnični trošak u iznosu od 81.562,50 kuna u roku od petnaest dana.

3. Nalaže se tužiteljici da tuženima ad2 –ad7 naknadi ukupan parnični trošak u iznosu od 65.481,00 kuna u roku od petnaest dana.“

2. Drugostupanjskom je presudom i rješenjem odlučeno:

„1.Odbija se djelomično žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje pod točkom 1. izreke i u odluci o parničnom trošku pod točkom 3. izreke, presuda Općinskog suda u Šibeniku pod brojem P-2166/16 od dana 4. siječnja 2018. godine.

2.Odbija se djelomično žalba tužiteljice, te se potvrđuje odluka o parničnom trošku pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude za iznos od 52.813,00 kuna, dok se djelomično uvažava žalba tužiteljice i preinakom odbija zahtjev za naknadu troška u iznosu od 28.749,00 kuna.

3.Odbija se djelomično žalba tužiteljice i potvrđuje odluka o parničnom trošku pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude za iznos od 48.330,69 kuna, dok se djelomično uvažava žalba tužiteljice i preinakom odbija zahtjev za naknadu troška u preostalom iznosu od 17.150,31 kunu.“

3. Protiv drugostupanjske odluke tužiteljica je podnijela reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) i predložila da ovaj revizijski sud preinači nižestupanjske odluke i usvoji tužbeni zahtjev ili da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

5. Revizija nije dopuštena.

6. U ovom je predmetu, s obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, dopuštena samo revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u toč. 1., 2. i 3. toga članka.

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavnom uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], a koja uknjižba je izvršena na temelju presude zbog izostanka u korist pravnih prednika tuženika te da se u zemljišnim knjigama uspostavi stanje kako je bilo prije navedene uknjižbe.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da je tužiteljica univerzalni nasljednik iza smrti svog supruga EZ od kojeg je nasljeđivanjem stekla 1/56 i 1/12 idealnog suvlasničkog dijela gore navedenih nekretnina, a koje je suprug naslijedio kao univerzalni nasljednik svojih roditelja,

- da su pravni prednici tuženika upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina na temelju presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku poslovni boj P-2934/04 od 24. veljače 2005.,

- da je u trenutku podnošenja tužbe (u predmetu P-2934/04) po pravnim prednicima tuženika kao vlasnik predmetnih nekretnina bio upisan svekar tužiteljice za 1/12 idealnog suvlasničkog dijela, dok je njezin suprug bio upisan u idealnim suvlasničkim omjerima od 3/124 i 1/124,

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Z- 10890/04 od 4. listopada 2004. tužiteljica upisana za 1/56 idealnog suvlasničkog dijela prijašnjeg upisa svojeg supruga i da je upis koji je glasio na njegovo ime brisan prije nego li je provedena uknjižba u korist pravnih prednika tuženika na temelju presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku poslovni boj P-2934/04 od 24. veljače 2005.,

- da je tužiteljica kao univerzalni nasljednik supruga uz upisanu 1/56 idealnog suvlasničkog dijela, stekla i suvlasnički dio od 1/12 koji je prije toga bio upisan na njezinog svekra na temelju dosudnice Općinskog suda u Šibeniku pod brojem A-

139/10 od 11. prosinca 2011.,

- da tužiteljica nije sudjelovala u postupku koji se po tužbi pravnih prednika tuženika vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem P-2934/04 i da nije bila obuhvaćena tužbom na pasivnoj strani, premda je u trenutku podnošenja tužbe bio vidljiv njezin idealni suvlasnički dio, kao i njezinih pravnih prednika,

- da su pravni prednici tuženika bili u dugotrajnom faktičnom mirnom posjedu predmetnih nekretnina od 1933. te da su upisani na predmetnim nekretninama u posjedovnoj evidenciji od revizije posjeda 1954.

10. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti. Naime, iako pravni prednici tuženika nisu u postupku koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio pod poslovnim brojem P-2934/04 tužbom obuhvatili tužiteljicu kao pravnu slijednicu upisanih osoba, nižestupanjski sudovi utvrdili su da su pravni prednici tuženika pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekli prije upisa na temelju presude zbog izostanka poslovni broj P- 2934/04 od 24. veljače 2005., s obzirom na to da su bili u dugotrajnom (preko 50 godina) faktičnom posjedu navedenih nekretnina od 1933. te da su pravo vlasništva stekli na temelju dosjelosti prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Podredno, nižestupanjski sudovi su naveli i to da je, u trenutku donošenja presude pod poslovnim brojem P-2934/04, zadnji zemljišnoknjižni upis za idealni suvlasnički dio od 1/56 bio upisan na tužiteljicu po provedbi rješenja o nasljeđivanju iza smrti njezinog supruga, slijedom čega zaključuju da bi zahtjev tužiteljice bio neosnovan i u situaciji da je uknjižba tuženika nevaljala, s obzirom na to da ona nije bila povrijeđena u knjižnom pravu brisanjem upisa sa svojeg supruga za idealni dio od 1/56 i brisovnom tužbom ne može tražiti uspostavu stanja u zemljišnim knjigama ponovnim upisom na ime svojeg supruga jer je zadnji zemljišnoknjižni upis na navedenom dijelu u vrijeme uknjižbe tuženika po presudi poslovni broj P-2934/04 bio upravo na njezinom imenu.

11. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

"1. Može li se pravo vlasništva upisano u zemljišnoj knjizi zaštiti brisovnom tužbom, i to protiv osoba koje svoje pravo zasnivaju na pravnom poslu – ugovoru o zamjeni nekretnina (ne na stjecanju temeljem zakona i temeljem nasljeđivanja), a koje pravo nisu upisali u zemljišne knjige temeljem pravnog posla nego temeljem Presude zbog izostanka (koja je utvrdila u samoj izreci nasljeđivanju kao njihovu pravnu osnovu stjecanja), a za koju je u ovom postupku utvrđeno da je donesena nezakonito (u 3. pasusu stranice 11. prvostupanjske presude) i uz nesudjelovanje tužiteljice o čijim se pravima pravomoćno odlučilo te da je uknjižba temeljem te Presude nevaljana?

2. Je li osnovano odbiti tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja nevaljanosti uknjižbe i radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja ukoliko sud nedvojbeno utvrdi da uknjižba protiv koje je usmjeren tužbeni zahtjev JEST NEVALJANA?

Sudska odluka treba djelovati i može djelovati samo u odnosu na osobe kojima je bila pružena mogućnost da u parnici sudjeluju kao stranke (res inter alios acta). Sudska odluka autoritativno uređuje pravne odnose među strankama (res iudicata facit ius inter partes), a nije sporno da tužiteljica kao knjižna suvlasnica i univerzalna pravna sljednica knjižnihi suvlasnika nije bila obuhvaćena tužbom kojom se ishodovalo brisanje prava s njenog imena odnosno imena njezinih pravnih prednika.

3. Nastavno na prethodno pitanje, je li takav zaključak suda utemeljen na rezultatima dokaznog postupka dostatan (imajući u vidu granice raspravljanja u parničnom postupku) za usvajanje takvog tužbenog zahtjeva i uspostavu ranije ZK stanja, a suprotnu stranu (imajući u vidu nespornu činjenicu knjižnog vlasništva tužiteljice i njezinih pravnih prednika te presumpciju istinitosti i potpunosti zemljišne knjige) uputiti na podnošenje tužbe radi utvrđenja prava vlasništva i ovlaštenja na uknjižbu tog prava u kojoj bi se raspravljalo o pretpostavkama stjecanja sukladno odredbama ZV-a?

4. Nastavno na prethodna pitanja, što predstavlja predmet spora kod brisovne tužbe? Je li dopušteno raspravljati meritorno o ispunjenim ili neispunjenim pretpostavkama stjecanja prava vlasništva bilo na jednoj – bilo na drugoj strani, ili je predmet raspravljanja isključivo (ne)zakonitost upisa odnosno jesu li bile ispunjene materijalnopravne i zemljišnoknjižne pretpostavke po odredbama ZZK-a za izvršenu uknjižbu prava vlasništva u korist tuženika?

5. Može li se o naprijed navedenim materijalnopravnim pretpostavkama stjecanja prava vlasništva po odredbama ZV-a raspravljati isključivo povodom tužbi (jedne ili druge strane) radi utvrđenja prava vlasništva i ovlaštenja na uknjižbu, kod činjenice da u konkretnoj pravnoj stvari ni jedna ni druga strana nisu podnijele takvu tužbu, već isključivo tužbe (tužiteljica u ovoj pravnoj stvari, a tuženici / njihovi pravnici prednici u postupku pravomoćno okončanim spornom Presudom zbog izostanka pod posl.br. P-2934/04) koje se po svom učinku mogu okarakterizirati kao brisovne tužbe iz članka 129. ZZK-a?

6. Je li primjenjiv institut zastare kod primjene odredbe članka 129. stavka 1. ZZK-a i ako jest, koje je trajanje tog zastarnog roka u smislu odredaba članka 300. u svezi odredaba članka 214. – 224. ZOO-a? Ukoliko jest, radi li se o prekluzivom (prestanak prava) ili zastarnom (gubitak zahtjeva) roku? S obzirom da nižestupanjski sudovi usvajaju kao osnovan tuženikov prigovor zastare (na dnu stranice 11. prvostupanjske presude) zahtjeva radi utvrđenja nevaljanosti uknjižbe i radi uspostave ranije zemljišnoknjižnog stanja, premda je tužbeni zahtjev utemeljen na odredbi stavka 1. (a ne stavka 2.) članka 129. ZZK-a, je li time pogrešno primijenjeno materijalno pravo?

7. Je li osnovano usvojiti prigovor zastare zbog utvrđenja da su nastupile činjenice (dosjelost) na temelju kojih bi tužiteljici povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ( brisati se iz zemljišne knjige (na stranici 11. prvostupanjske presude istovremeno se navodi i prestanak prava i brisanje iz zemljišne knjige, što nije sukladno članku 129. stavku 1. ZZK-a), osobito kod činjenice istovremenog utvrđivanja da se radi o nepoštenim (stavak 1.) stjecateljima i da se ne radi o brisovnoj tužbi prema poštenom (stavak 2.) trećem stjecatelju (na dnu stranice 10. prvostupanjske presude)?

8. Je li osnovano povodom tužbenog zahtjeva postavljenog radi utvrđenja nevaljanosti uknjižbe i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja utvrditi da su tuženici stekli pravo vlasništva dosjelošću (poštenje predstavlja onu minimalnu pretpostavku) istovremeno utvrđujući da tuženici (odnosno tužitelji u parnici na temelju koje je provedena sporna uknjižba) NISU postupili s povjerenjem u zemljišnu knjigu (u kojoj su nesporno bili upisani tužiteljica i njezini pravni prednici) s obzirom da u parnici koja je okončana spornom Presudom zbog izostanka nisu obuhvatili tužiteljicu na pasivnoj strani iako su tražili (i postigli) brisanje prava vlasništva s njenog imena i s imena njezinih pravnih prednika, te upis prava vlasništva na svoje ime?

9. Je li osnovano utvrditi u parnici po brisovnoj tužbi da su tuženici stekli pravo vlasništva dosjelošću, u sljedećim konkretnim okolnostima: a) ukoliko je u Presudi zbog izostanka na temelju koje su se upisali utvrđeno da su tuženici (tamo tužitelji) vlasništvo stekli temeljem nasljeđivanja; i b) ukoliko svi tuženici u svojim odgovorima na tužbu svoje stjecanje prava vlasništva zasnivaju na pravnom poslu – ugovoru o zamjeni nekretnina? Nastavno na navedeno, koje su granice vezanosti suda a) pravomoćnošću presude u smislu članka 333. ZPP-a, odnosno granice vezanosti suda b) činjeničnom i dokaznom osnovom koju stranka ističe u smislu članka 219. u svezi članka 7. ZPP-a i prihvaćenim raspravnim načelom?

10. Je li osnovano utvrditi da su pravni prednici tuženika stekli pravo vlasništva dosjelošću konstatacijom posjedovanja od 1933., pa da je vlasništvo stečeno prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (pogrešno NN 53/91, pravilno bi bilo reći da je stupio na snagu 1.9.1980., a objavljen u SL.L. SFRJ 6/1980), bez utvrđenja u kojem točno trenutku je bio navršen rok dosjelosti, osobito kod činjenice da je jedini razlog odbijanja tužbenog zahtjeva nastup činjenica zbog kojih je navodno PRAVO TUŽITELJICE PRESTALO?

11. Je li zakonito drugostupanjski sud utvrdio da tužiteljica NE MOŽE podnijeti brisovnu tužbu jer je zadnji zemljišnoknjižni upis u trenutku sporne uknjižbe na prednike tuženika bio na njoj, a ne na njezinom predniku (iako prvostupanjski sud čija presuda je potvrđena utvrđuje a) da je tužiteljica aktivno legitimirana na podnošenje tužbe i b) da je tužiteljica dokazala da je bila i ona i njezini pravni prednici uknjiženi kao suvlasnici – u 3. pasusu na stranici 11. prvostupanjske presude), pa "i u situaciji da je uknjižba tuženika nevaljala", iako prvostupanjski sud čija presuda je potvrđena zaključuje da je uknjižba u korist tuženika BILA (!) nevaljana?

12. Je li tužiteljica aktivno legitimirana na podnošenje ove tužbe ukoliko je u dokaznom postupku utvrđeno da je u zemljišnoj knjizi bila upisana i tužiteljica i njezini pravni prednici (pokojni suprug EZ i svekar OZV)? Nastavno na navedeno, je li pravilno kod takvog rezultata dokaznog postupka (uvidom u povijesni ZK izvadak) utvrditi da tužiteljica ne bi bila povrijeđena u svom knjižno pravu odnosno knjižnom pravu svojih prednika, kod činjenice nesporno utvrđenog univerzalnog pravnog sljedništva?".

12. Tužiteljica kao razloge važnosti navodi pravna shvaćanja u odlukama Ustavnog suda RH broj U-III-1729/2008 od 9.svibnja 2012., Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-26/17 od 26. veljače 2018., Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 741/09 od 2. rujna 2009., Gž-2021/16 od 12. studenog 2017., Gž-45/18 od 8. veljače 2018., Gž-1957/17 od 20. rujna 2018., Gž-657/18 od 3.prosinca 2018., Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-937/04 od 9.lipnja 2004. i odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-944/07 od 5. ožujka 2008., Gž-10/89 od 22. lipnja 1989., Rev- 2031/87 od 4. svibnja 1988., Rev-162/83 od 26. svibnja 1983., Rev-1813/1998-2 od 19. ožujka 2002.

13. Prvo, drugo, peto i šesto pitanje iz revizije tužiteljice nisu važna pitanja za odluku u ovome sporu s obzirom na to da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen zbog toga što je utvrđeno da su tuženici stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju dosjelosti. Tužiteljica kroz sedmo i osmo pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onoga kako je utvrđeno u pobijanoj odluci, odnosno kao da je u postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno da je posjed tuženika i njihovih pravnih prednika bio nepošten, a što ne odgovara činjeničnim utvrđenjima iz pobijane presude te se napominje da u smislu odredbe čl. 385. ZPP u postupku pred revizijskim sudom nije niti dopušteno osporavati činjenično stanje utvrđeno pred nižestupanjskim sudovima. Tužiteljica kroz deseto pitanje pogrešno implicira da iz pobijane odluke nije jasno kada je na strani tuženika i njihovih pravnih prednika navršen rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelosti na gore navedenim nekretninama s obzirom na to da je u pobijanoj odluci navedeno kako je posjedovanje započelo 1933., te da je pravo vlasništva stečeno nakon 20 godina posjedovanja. Treće, deveto, jedanaesto i dvanaesto pitanje ne mogu se smatrati pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da odgovori na navedena pitanja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa su kao takva činjenične, a ne materijalnopravne ili postupovnopravne naravi te se odgovorima na navedena pitanja ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. U odnosu na četvrto pitanje tužiteljica nije navela odgovarajuće razloge važnosti zbog kojih bi se navedeno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da u odlukama koje je navela kao razloge važnosti nije izraženo pravno shvaćanje prema kojem se u parnici povodom brisovne tužbe ne bi moglo raspravljati jesu li se na strani tuženika ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti.

14. Zato je reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP te je riješeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina