Poslovni broj: Usž-599/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-182/2024-7 od 25. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-182/2024-7 od 25. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda se tužba odbacuje (točka I. izreke), a u točki II. izreke tog rješenja se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica u žalbi osporava navedeno rješenje zbog svih razloga propisanih odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Dalje u žalbi tužiteljica pobliže obrazlaže da se radi o dva različita pravna lijeka, odnosno da o prigovoru odlučuje čelnik tijela na temelju odredbe članka 10. stavka 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka/18) i članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) u roku od 8 dana, a o žalbi odlučuje Ministarstvo sukladno Statutu Grada Zagreba. Dalje navodi da nije riječ o pravnom aktu protiv kojeg se može izjaviti žalba, a niti je u konkretnom predmetu odlučivalo Ministarstvo, zbog čega smatra da su ispunjeni uvjeti za supsidijarnu primjenu članka 122. stavka 3. ZUP-a.

Tužiteljica u žalbi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su zaključci i stajališta suda pogrešni, a ukazuje i na svrhu te smisao odredbi ZUP-a, zaključujući da su navedene odredbe primjenjive u odnosu na sve prigovore u bilo kojoj upravnoj stvari.

Zaključno, tužiteljica ukazuje i na primjenu temeljenih ustavnih i konvencijskih načela, a smatra da je u predmetnom slučaju ograničeno pravo na djelotvorno pravno sredstvo, koje nije dopušteno jer se time ne postiže legitiman cilj, a postavlja se i pitanje je li udovoljeno zahtjevima načela predvidljivosti, a u konačnici je li takvim postupanjem tužiteljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu. U vezi toga tužiteljica ukazuje na primjenu stajališta iznesenih u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, a i odluka Europskog suda za ljudska prava.

Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno postupanje, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora, a podredno predlaže da se pobijano rješenje preinači uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova spora. Tužiteljica u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka za sastav žalbe sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – dalje: Tarifa), na temelju Tbr. 27. točke 3., odnosno u iznosu od 1.562,50 eura, uvećano za pripadajuću zakonsku kamatu.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

6. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da je tužiteljica podnijela tužbu zbog nedonošenja rješenja o njezinom prigovoru izjavljenom protiv pojedinačne odluke, tužbu odbacio kao prijevremenu pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a.

7. Odredba članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisuje da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

8. Prema članku 40. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku, tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon propisanog roka.

9. Rok za donošenje odluke po izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) propisan je odredbom članka 121. ZUP-a. Prema toj zakonskoj odredbi drugostupanjsko tijelo je rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

10. U konkretnoj upravnoj stvari (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovog Suda izraženom u nizu presuda (Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022., presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i dr.) potvrđenom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom). Stoga se ne radi niti o jednoj o situacija u kojima ZUP-a kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno o situaciji iz članka 42. (Inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

11. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, a imajući na umu članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. ZUP-a. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da u konkretnom slučaju zakonom nije drugačije propisano, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. stavka 3. ZUP-a, pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom prigovoru odlučiti u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora.

12. Stoga, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje, jer se ne radi o postupanju koje propisuje odredba članka 122. ZUP-a, odnosno o situaciji u kojoj bi čelnik bio dužan odlučiti o prigovoru u roku od 8 dana na način propisan u stavku 3. te zakonske odredbe.

13. Dalje u obrazloženju pobijanog rješenja sud, pozivajući se na stajališta koja je ovaj Sud naveo u nizu odluka, zaključuje da je u konkretnoj stvari tužiteljica imala mogućnost po isteku daljnjeg roka iz članka 40. stavka 2. ZUS-a podnijeti tužbu zbog nedonošenja pojedinačne odluke u propisanom roku, zbog čega s navedene osnove ne postoje pretpostavke za podnošenje tužbe (zbog šutnje uprave) i za vođenje ovog upravnog spora.

14. Dodaje se i da je tuženik rješenjem od 14. prosinca 2023. odbio prigovor tužiteljice koji je podnijela protiv prvostupanjskog rješenja od 15. studenoga 2023., kao neosnovan, a rješenjem od 21. prosinca 2023. je prigovor tužiteljice izjavljen radi zaštite od drugog oblika postupanja tuženika, kao nedopušten. Protiv navedenih rješenja, koja prileže spisu upravnog predmeta, a sukladno danoj uputi o pravnom lijeku je moguće pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu.

15. U skladu s iznesenim, prvostupanjski sud pravilno zaključuje i da u predmetnoj stvari nije bilo osnove za obustavu spora, jer je u smislu članka 43. ZUS-a, među ostalim, potrebno utvrditi i postoje li pretpostavke za vođenje spora, što ovdje nije slučaj, a pri tome dodaje i da stajališta iznesena u presudi prvostupanjskog suda poslovni broj: UsI-3581/2021-8 od 6. veljače 2023., na koje se poziva tužiteljica, nisu od utjecaja na drugačiji ishod ovog postupka, jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj stvari.

16. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. i članka 147. stavka 1. ZUS- a odlučio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović