Poslovni broj: Usž-516/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovoga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog Sabora, Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, OIB: 38597506234, Zagreb, Ilica 256B, radi utvrđivanja povrede Kodeksa o etičkom djelovanju zastupnika u Hrvatskom Saboru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2999/2024-2 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2999/2024-2 od 8. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Splitu na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), odbačena je kao nedopuštena tužba tužitelja podnesena radi ocjene zakonitosti odluke tuženika, klasa: 050-01/24-28/6, urbroj: 6521-1-24-9 od 23. listopada 2024.
2. Tužitelj je protiv pobijanog rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. U bitnome navodi da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pristup sudu zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske proizvoljnom primjenom prava, odnosno proizvoljnim tumačenjem članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Smatra da se svaka predstavka upućena javnopravnom tijelu Republike Hrvatske, ma kako bila naslovljena, rješava u upravnom postupku, kao i da se članak 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a ne može primijeniti jer općim pravilima ZUP-a nije određeno što nije upravna stvar, odnosno što nije upravni postupak. Nadalje navodi da diskrecijsko pravo suda da utvrđuje što je upravna stvar u upravnom sporu ne postoji niti radi članka 18. ZUP-a. Ističe da je člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske zajamčeno pravo na sudsku kontrolu pojedinačnog pravnog akta i javnopravnog tijela ili ovlaštenika javnog prava, što mu je sud pobijanim rješenjem onemogućio. Također smatra da je prvostupanjski sud bio dužan utvrditi koji sud je nadležan i proslijediti mu tužbu na temelju članka 44. stavka 2. ZUS-a, ako je smatrao da je on tužbu podnio pogrešnom sudu. Zahtijeva da mu ovaj Sud dostavi dokaze da je Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u točkama 1., 2., 3., 5., 6. i 9. Priloga VII ("Službeni list Europske unije", L 300/89 od 09/11/2013) radi otklanjanja pravno utemeljene sumnje da osobe s krimogenim čimbenicima odlučuju o njegovom pravu, jer slučaj nije ispitao neovisan i nepristran sud. Iznosi mišljenje da je sudac zlouporabom položaja i ovlasti donio rješenje, poslovni broj: Us I-1294/21-4 od 24. veljače 2021., kojim je prikrio nezakonito pogodovanje Grada Zagreba tvrtki Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. iz Zagreba na način da je bez javnog natječaja odabrao poslovni subjekt kojeg je odredio za prinudnog upravitelja zaključkom od 23. prosinca 1997., te činjenicu da je ista tvrtka financijski oštetila Europsku uniju kroz naplatu usluge u pozivu "Energetska obnova višestambenih zgrada". Pozivajući se na članak 13. i 14. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj: 90/92. do 105/22.), članak 23. Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", broj: 75/93. do 69/99.) i članak 19. i 19.a) Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 33/01. do 144/20.) navodi da poslovi određivanja prinudnog upravitelja nekretninama na temelju članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96. – dalje: ZoV) ne pripadaju u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave. Osporava utvrđenje Upravnog suda u Splitu u navedenom rješenju od 24. veljače 2021. da se prinudni upravitelj ne imenuje u upravnom postupku jer je riječ o pitanju iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave koje je uređeno ZoV-om, te se poziva i na presudu ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-152/2022-6 od 28. studenog 2022., kojom je utvrđeno da postupak donošenja odluke o imenovanju prinudnog upravitelja nije propisan niti jednim zakonom. Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje poništi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski je sud pravilno odbacio tužbu kao nedopuštenu, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, te je svoju odluku potpuno i jasno obrazložio, pozivajući se na mjerodavne odredbe ZUS-a i ZUP-a.
6. Iz spisa predmeta razvidno je da je tužitelj 28. kolovoza 2024. Hrvatskom Saboru, Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav podnio prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti radi utvrđivanja povrede Kodeksa o etičkom djelovanju zastupnika u Hrvatskom Saboru ("Narodne novine", broj: 140/22. – dalje: Kodeks), na temelju članka 42. stavka 2. ZUP-a i članka 10., a zbog povrede iz članka 5. stavka 1. Kodeksa od strane zastupnika RP, a 3. listopada 2024. podnio je prigovor istom Odboru na temelju članka 42. stavka 4. ZUP-a iz razloga što u propisanom roku nije dobio odgovor na prijedlog. Tužbom podnesenom radi ocjene zakonitosti osporavane odluke Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav od 23. listopada 2024. zahtijevao je da sud navedeni akt poništi.
7. S obzirom da je osporavanim aktom (dopisom) od 23. listopada 2024. tužitelj obaviješten da Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav sukladno pozitivnim propisima i nadležnosti utvrđenoj Poslovnikom Hrvatskog Sabora nije ovlašten postupati na način kako je to tužitelj predlagao u svojim predstavkama, pravilno je utvrđeno da navedenim dopisom nije odlučeno ni o kakvom pravu ili pravnom interesu tužitelja primjenom propisa kojima se uređuje neko upravno područje, odnosno da se ne radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. ZUP-a o kojoj javnopravno tijelo rješava u upravnom postupku.
8. Polazeći od definicije upravne stvari iz navedene odredbe ZUP-a kao i predmeta upravnog spora uređenog u članku 3. ZUS-a, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora te je tužbu odbacio kao nedopuštenu na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora u konkretnom slučaju. Sud je svoju odluku utemeljio na valjanoj primjeni mjerodavnih propisa, te se ne radi o proizvoljnom tumačenju članka 2. ZUP-a, kako to tužitelj u žalbi navodi.
9. S obzirom da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, ostali navodi žalbe nisu odlučni niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke.
10. Stoga je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
