Poslovni broj: Usž-664/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovoga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog Sabora, zastupnika MK, [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Ilica 256B, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2646/2024-2 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2646/2024-2 od 13. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Splitu tužba tužitelja odbačena je kao nedopuštena na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja suda podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, navodeći pri tome da je sud rješenje donio zlouporabom vladajućeg položaja, jer sudac nije dokazao da je tuženik nevladina organizacija. Smatra da je sud u slučaju da je utvrdio da je on pogrešno podnio tužbu upravnom sudu jer tuženik ne odlučuje o zahtjevu i prigovoru u upravnom postupku, bio dužan utvrditi koji sud je nadležan za rješavanje i proslijediti mu tužbu temeljem članka 44. stavka 2. ZUS-a iz razloga što on prema članku 46. Ustava Republike Hrvatske ima zajamčeno pravo na dobivanje odgovora. Nadalje navodi da mu sud, temeljem ispitivanja prethodnog pitanja, nije dostavio traženi dokaz da je Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u točkama 1., 2., 3., 5., 6. i 9. Priloga VII ("Službeni list Europske unije L 300/89 od 09/11/2013) u kojima je jasno navedeno da kriminalci rade u javnopravnim tijelima Republike Hrvatske. Smatra da je radi ispitivanja prethodnog pitanja trebalo prekinuti spor i postupiti po prijedlogu upravne inspekcije od 29. listopada 2019., koji je Upravni sud u Splitu zaprimio kao zainteresirana strana u sporu koji se vodio pod poslovnim brojem UsIgr-6/2019. Smatra da mu je postupanjem suda i pobijanim rješenjem ograničeno pravo na pristup sudu i to proizvoljnom interpretacijom prava. Također navodi da je predmetni sudac u sukobu interesa iz razloga što je kao radnik Upravnog suda u Splitu aktivno sudjelovao u prikrivanju nezakonitog pogodovanja jedinica lokalne samouprave privilegiranim poslovnim subjektima kroz naplatu usluge u postupcima "Energetske obnove višestambenih zgrada" od strane članova horizontalnog tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske. Iznosi mišljenje da na temelju članka 13. i 14. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj: 90/92., 94/93., 117/93., 5/97., 17/99., 128/99., 51/00. i 105/00.), članka 23. Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", broj 75/93., 103/93., 10/94., 17/94., 30/94., 36/95., 43/96, 70/97., 105/97., 36/98., 142/98. i 69/99., te članka 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01. do 144/20.) poslovi određivanja prinudnog upravitelja nekretninama na temelju članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96.) ne pripadaju u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave. Osporava utvrđenje Upravnog suda u Splitu u rješenju poslovni broj: Us I-1310/2021-4 od 24. veljače 2021. da se prinudni upravitelj ne imenuje u upravnom postupku jer je riječ o pitanju iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave koje je uređeno Zakonom o vlasništvu, te se poziva na presudu ovoga Suda poslovni broj: Usoz-152/2022-6 od 28. studenog 2022. Zahtijeva da ovaj Sud utvrdi prethodno pitanje, prekine žalbeni postupak i postupi po prijedlogu upravne inspekcije od 29. listopada 2019. radi utvrđivanja da je pobijano rješenje suda doneseno zlouporabom položaja i ovlasti suca, kao i MK i GZ, koji je donio odluku o osnivanju Povjerenstva za izradu nacrta prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada radi prikrivanja nezakonitosti u pravnom poretku Republike Hrvatske. Predlaže da se pobijano rješenje poništi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski je sud utemeljeno odbacio tužbu kao nedopuštenu, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, te je svoju odluku potpuno i jasno obrazložio, pozivajući se na mjerodavne odredbe ZUS-a i Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Hrvatskom Saboru i to zastupniku MK 30. rujna 2024. podnio zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a 21. listopada 2024. je podnio prigovor radi neizdavanja obavijesti u propisanom roku u odnosu na podneseni zahtjev, pozivajući se na članak 155. stavak 4. ZUP-a. Iz tužbe podnesene Upravnom sudu u Splitu 11. studenog 2024. razvidno je da je tužitelj istu podnio zbog propuštanja tuženika da donese odluku u propisanom roku, navodeći da nije riješeno o prigovoru u roku iz članka 122. stavka 3. ZUP-a. U tužbi je zahtijevao da sud utvrdi prethodno pitanje, prekine spor i postupi po prijedlogu upravne inspekcije od 29. listopada 2019., na način da Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u suradnji s ostalim dionicima, uključujući i njega, da pravne odgovore koji su traženi u zahtjevu od
30. rujna 2024. od tuženika.
7. I prema ocjeni ovoga Suda, davanje pravnog mišljenja odnosno tumačenja primjene odredaba nekog zakona ne predstavlja upravnu stvar u smislu članka 2. ZUP- a, budući da se prema toj odredbi upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
8. Imajući u vidu i odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano što može biti predmet upravnog spora, prvostupanjski je sud pravilno odbacio tužbu na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora budući da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Pri tome je sud pravilno utvrdio da Hrvatski Sabor odnosno zastupnik u Hrvatskom Saboru koja je naznačena kao tuženik, nije osoba koja se smatra tuženikom sukladno definiciji iz članka 19. ZUS-a, za što je dao valjane, pravno utemeljene razloge.
9. Odredbom članka 155. stavka 1. ZUP-a propisano je da je javnopravno tijelo dužno obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava i pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari. Prema stavku 4. istog članka ZUP-a, ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor. Sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a, na koju se tužitelj poziva, o prigovoru odlučuje čelnik tijela u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.
10. Kako iz citirane odredbe članka 155. ZUP-a jasno i nesumnjivo proizlazi obveza javnopravnog tijela za davanje obavijesti samo vezano uz postupke ostvarivanja i uvjete ostvarivanja prava zainteresiranih osoba u određenoj upravnoj stvari, što ne uključuje davanje pravnih mišljenja i tumačenje određenih propisa odnosno odredbi nekog zakona, ne radi se o postupanju koje može biti predmet ocjene u upravnom sporu.
11. S obzirom na sve izneseno, tužitelj nije mogao niti pokrenuti upravni spor zbog šutnje uprave zbog nedonošenja odluke o njegovom prigovoru podnesenom zbog toga što mu, u konkretnom slučaju državno tijelo odnosno zastupnik u Hrvatskom Saboru nije izdala obavijest u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva u pisanom obliku sukladno članku 155. stavku 2. ZUP-a.
12. Slijedom iznesenog, te imajući u vidu da zastupnik u Hrvatskom Saboru nije javnopravno tijelo u smislu članka 1. ZUP-a odnosno članka 2. stavka 2. ZUS-a, te da se ne radi ni o kakvom postupanju u smislu ZUP-a niti je riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o nekim pravima, obvezama ili pravnim interesima tužitelja na području upravnog prava odnosno odluci koja može biti predmet ocjene u upravnom sporu, ne radi se o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravnosudska zaštita u slučaju šutnje uprave.
13. Stoga navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke u konkretnom slučaju, te je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
