Poslovni broj: Usž-4306/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Agro TT d.o.o., Vinkovci, Hrvoja Vukčić-Hrvatinića 100A, OIB: 80423161493, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi prijedloga tužitelja za odgodni učinak tužbe u predmetu poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-437/2024-6 od 14. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-437/2024-6 od 14. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbija se prijedlog tužitelja za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga, odnosno bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj dalje u žalbi navodi kronologiju događaja, kao i razloge zbog kojih smatra da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za odgodni učinak tužbe, tj. odgodu izvršenja poreznog rješenja, jer tužitelj smatra da je to rješenje nezakonito. Tužitelj ističe da sud nije s dovoljno pažnje razmotrio sve okolnosti konkretnog slučaja, a niti je uzeo u obzir na koji način te okolnosti utječu na poslovne odnose tužitelja i njegovih partnera, kao i mogućnost plaćanja poreznih obveza tužitelja i pravnih subjekata s kojima posluje. Tužitelj smatra da je status njegovih zaposlenika i njihovih obitelji koji će se pogoršati relevantan ne samo za tužitelja, već i državni proračun te društvo u cjelini, osobito u vrijeme financijske nesigurnosti, nelikvidnosti i visoke inflacije.
Zaključno, tužitelj u žalbi iscrpno navodi i druge razloge zbog kojih smatra da nije osnovano odbijen njegov prijedlog, jer sud pogrešno ocjenjuje da je efikasna naplata poreznih obveza u javnom interesu, tj. da ima veći značaj i preteže u odnosu na interese tužitelja, zbog čega predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom sudu podnio tužbu u kojoj traži poništavanje tuženikovog rješenja od 31. prosinca 2023., kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 29. lipnja 2023. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju utvrđena porezna obveza poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak od kapitala uz pripadajuću kamatu u pobliže naznačenim iznosima.
5. Prema članku 42. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. Stavak 2. tog članka Zakona propisuje da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
6. Iz sadržaja prijedloga u kojem traži donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe, a koji sadrži tužba, proizlazi da tužitelj u bitnom ističe opasnost od nastanka nenadoknadive štete zbog visine utvrđenih poreznih obveza, a ukazuje i na značaj negativnog učinka u slučaju izvršenja poreznog rješenja na njegovo daljnje poslovanje.
7. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući pretpostavke propisane u članku 42. stavku 2. ZUS-a, zaključio da ih tužitelj nije dokazao vjerojatnim, tj. da nije dokazao da je odgoda nužna i da njegov interes za odgodu preteže u odnosu na javni interes za naplatu poreza. Pri tome je, sud razmotrio sve okolnosti konkretnog slučaja, a utvrdivši da je tužitelj u preplati poreza (uzimajući u obzir i dug koji je predmet konkretnog spora), zaključio da eventualna šteta koju će tužitelj pretrpjeti uslijed izvršenja poreznog rješenja i učinak toga na poslovanje tužitelja nemaju veći značaj u odnosu na javni interes za naplatu poreza.
8. Slijedom navedenog, ovaj Sud prihvaća pravilnim ocjenu prvostupanjskog suda, odnosno zaključak da tužitelj uz prijedlog nije priložio dokaze kojima bi učinio vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki i osnovanost njegovog prijedloga.
9. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjskog rješenja, zbog čega je na temelju članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a žalbu tužitelja odbio i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda.
U Zagrebu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
