REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5394/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. SR, Rheingrafenstrasse 4, D- 55583 Bad Kreuznach, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AOK Rheinland – Pfalz/Saarland, Paulinstr 21 D, Trier, koje zastupa punomoćnik Srđan Brajević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 13, kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž – 2353/2024-3 od 5. rujna 2024., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P - 150/2019 od 18. lipnja 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž – 2353/2024-3 od 5. rujna 2024., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P - 150/2019 od 18. lipnja 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Pitanja se odnose na obračun troškova postupka kod djelomičnog uspjeha stranke u postupku. Pobijanom odlukom sud je najprije utvrdio postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela, nakon čega je od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeo postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela, te je tako toj stranci odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici, a sve prema konačno postavljenom zahtjevu, vodeći ujedno računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnova zahtjeva. U tom smislu obračun troškova postupka utemeljen je na primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, pa je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (tako se i tužitelji u prijedlogu pozivaju na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama broj Rev – 1249/2021 od 1. ožujka 2022. i Rev – 953/2021 od 13. veljače 2024). Isto tako, s obzirom na razloge kojima se pobijana odluka temelji, ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Tužitelji su se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvali i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da im je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. ZPP-a). Ovaj sud ne nalazi da bi se u drugostupanjskoj odluci radilo o povredi kojih procesnopravnih odnosno materijalnopravnih odredbi takve naravi i intenziteta koje bi za posljedicu imale povredu temeljnih prava. Drugostupanjska odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a prema razlozima na kojima se pobijana odluka temelji pravno stajalište i primjenu zakona sud je obrazložio na valjan i prihvatljiv način. Upravo u okviru razloga na kojima se prema okolnostima ovog slučaja pobijana odluka temelji, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke prema kojima bi s obzirom na odluke Europskog suda za ljudska prava na koje se u prijedlogu pozivaju tužitelji trebalo preispitati sudsku praksu. Kako, imajući u vidu izneseno, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
7. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (t. III. izreke).
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
