Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-78/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženice PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Aleksandar Joksović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 5. studenog 2024. poslovni broj: P-697/2023-40, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-697/2023-40 od 5. studenog 2024. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se naloži tuženici na ime dvostruke kapare isplatiti tužiteljici novčani iznos od 9.400,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 5. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te da joj tuženica naknadi troškove parničnog postupka.
II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR (slovima: tisućupetstošezdesetdva eura i pedeset centi) te zateznu kamatu na taj iznos od 26. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 452,95 EUR (slovima:četristopedesetdva eura i devedesetpet centi) sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici PT na ime vraćanje dvostruke kapare isplatiti tužiteljici JT novčani iznos od 9.400,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. kolovoza 2023. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te da joj tuženica naknadi troškove parničnog postupka.
2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog "bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku sud pazi po službenoj dužnosti, kao i onih posebno istaknutih u ovoj žalbi", pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu cjelokupnog troška parničnog postupka, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati iznos od 9.400,00 EUR s osnove dvostruke kapare zbog neispunjenja obveze tuženice za predaju pisma namjere ugovorene člankom 4.1. Predugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg su stranke sklopile 4. kolovoza 2022. (dalje u tekstu: Predugovor), sa zateznom kamatom od 5. kolovoza 2023. do isplate.
6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim dokazom saslušanjem svjedoka ST, BT, ĆT, ĐT, ET, JTR te saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da su tuženica kao prodavateljica i tužiteljica kao kupac 4. kolovoza 2022. sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnine na temelju kojeg je tužiteljica nesporno isplatila tuženici kaparu u iznosu od 4.700,00 EUR
- da se točkom 6.2. Predugovora tužiteljica kao kupac obvezala glavnim ugovorom platiti kupoprodajnu cijenu umanjenu za iznos kapare najkasnije do 4. kolovoza 2023. i to iznos naveden u pismu namjere izravno hipotekarnom vjerovniku sukladno uputama navedenim u pismu namjere, a preostali iznos do punog iznosa kupoprodajne cijene na bankovni račun prodavateljice
- da je tužiteljica po punomoćniku 7. kolovoza 2023. dostavila pismeno tuženici u kojem navodi da joj tuženica nije dostavila pismo namjere, da se predmetni ugovor ima smatrati raskinutim po zakonu, a ujedno da su ispunjeni uvjeti za primjenu instituta vraćanja dvostruke kapare
- da iz pismena tuženice od 22. kolovoza 2023. upućenog punomoćniku tužiteljice proizlazi da tuženica smatra da je za neispunjenje Predugovora i raskid isključivo odgovorna tužiteljica radi čega ima pravo zadržati primljenu kaparu te ujedno navodi da je pribavila pismo namjere od Zagrebačke banke, ali da je tužiteljica odbijala primitak pismena u kojoj joj je tužena dostavila pismo namjere
- da je pismo namjere 8. travnja 2022. izdala Zagrebačka banka u kojem se navodi iznos preostalog dugovanja od 170.049,20 HRK
- da se pismeno upućeno tužiteljici po punomoćnici tuženice DT **.**.2023. vratilo neuručeno s naznakom poštara "obaviješten nije podigao"
- da se pismeno upućeno tužiteljici po punomoćnici tuženice JTR od 13. ožujka 2023. vratilo neuručeno s napomenom " obaviješten nije podigao"
- da se prema iskazu odvjetnice JTR pismeno koje je ona uputila tužiteljici nije odnosilo na ovaj predmet i da se u istom nije nalazilo pismo namjere
- da iz iskaza stranaka proizlazi da je došlo do prekida njihovih kontakata nekoliko mjeseci nakon sklapanja Predugovora o kupoprodaji nekretnine nakon čega su kontaktirale putem odvjetnika
- da je neuvjerljiv i nelogičan iskaz svjedoka ŽT u kojem navodi da je vidjela pismo namjere u 8. mjesecu 2022. te da ga je tuženica tada uručila tužiteljici kao i iskaz tuženice u kojem navodi da je pismo namjere predala tužiteljici 10. kolovoza 2022. čemu je bila nazočna ŽT, a što je u kontradikciji sa navodima punomoćnika tuženice koji su tvrdili da je tuženica pokušala dostaviti pismo namjere putem pošte ali da tužiteljica nije htjela primati poštu
- da je nesporno da tužiteljica nije podnijela zahtjev za kredit jer nije dobila pismo namjere time da je navela da nije znala o kojem se iznosu radi iako je nesporno da je kupoprodajna cijena predmetne nekretnine iznosila 47.000,00 EUR
- da je tuženica na društvenim mrežama objavljivala da prodaje predmetnu nekretninu prije isteka roka određenog Predugovorom za sklapanje glavnog ugovora
- da je nesporno da su stranke prekinule kontakte krajem 2022. bez obzira tko je koga blokirao glede poruka ili na društvenim mrežama ali da su se komunikacije nastavile putem punomoćnika,
te zaključuje da nakon provedenog postupka nije utvrđeno da bi tuženica predala pismo namjere tužiteljici budući da je pismeno upućeno po odvjetnici JTR nema nikakve veze s ovim predmetom spora dok se za drugo pismeno nisu priložili nikakvi dokazi temeljem kojih bi se moglo utvrditi što je isto sadržavalo, ali je nesporno da su stranke nastavile komunicirati putem punomoćnika po prekidu neposrednog komuniciranja iz čega proizlazi da je tužena mogla pismo namjere dostaviti putem svojeg punomoćnika punomoćniku tužiteljice za što nije priložila nikakav dokaz da je na taj način pokušala ili uručila pismo namjere tužiteljici. Zaključno prvostupanjski sud smatra da u postupku nije dokazano da je tužena dostavila pismo namjere tužiteljici, a što je preduvjet za sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji kao što je to navedeno u Predugovoru i zbog čega je tužba tužiteljice osnovana.
7. U žalbi tuženica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno ocijenio neuvjerljivim i nelogičnim iskaz svjedoka ĐT i iskaz tužene u kojem navode da je tuženica predala pismo namjere tužiteljici u 8. mjesecu odnosno 10.8.2022. te da bi to bilo u kontradikciji s navodima punomoćnika tužene koji su tvrdili da je tužena pokušala dostaviti pismo namjere putem pošte ali da tužiteljica nije htjela primiti poštu. Nastavno iznosi razloge zbog kojih njihov iskaz sadrži logično i životno uvjerljivo opisano postupanje tuženice obzirom da je protekom vremena stekla ispravan dojam o osobi tužiteljice koja je na sve moguće načine opstruirala komunikaciju s tuženicom što je i utvrđeno kroz činjenice odbijanja poštanskih pismena, a koju činjenicu prvostupanjski sud kao odlučnu u pobijanoj presudi ne obrazlaže i zbog čega je obrazloženje manjkavo i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da prvostupanjski sud neutemeljeno i neosnovano otklanja iskaz svjedokinje ĐT iz kojeg nesporno proizlazi da je bila nazočna na kavi u gradu kada je tuženica uručila tužiteljici fascikl sa dokumentima koje je ista prelistavala i vidjela da se unutra nalaze podaci iz gruntovnice, pismo namjere i ugovor te su nakon kave otišle ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika, a koji iskaz je suglasan sa iskazom tužene koja još navodi da je tužiteljici tada predala svu potrebnu dokumentaciju, vlasnički list, pismo namjere i uporabnu dozvolu. S druge strane iskaz tužiteljice smatra proturječnim materijalnim dokazima u spisu što se posebno odnosi na neuručenu pošiljku 23. lipnja 2023. Smatra da je postupila u skladu s odredbom članka 4. Predugovora te pribavila od strane hipotekarnog vjerovnika Zagrebačke banke d.d. pismo namjere u kojem se navodi iznos preostalog duga s osnove ugovora o kreditu od 23. srpnja 2015. koji je osiguran hipotekom na nekretnini koja je predmet Predugovora koji je pokušala dostaviti tužiteljici preporučenom pošiljkom iako je već prethodno bilo uručeno tužiteljici u kolovozu 2022. Smatra da je tužiteljica opstrukcijom primanja predmetnih pošiljaka od strane tuženice postupila protivno načelima obveznog prava kao što su načelo savjesnosti i poštenja, dužnost suradnje i zabrane zloupotrebe prava slijedom čega je evidentno da je isključivo tužiteljica odgovorna za neispunjenje predmetnog Predugovora i njegov raskid po samom zakonu. Činjenicu da je objavila prodaju predmetne nekretnine čime se preliminarno raspitivala o potencijalnim kupcima u situaciji izostanka volje tužiteljice za sklapanje glavnog ugovora ne smatra odlučnom za predmetni postupak. Ponavlja da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, točnije o postupanju tužiteljice zbog čega je došlo do neispunjenje Predugovora pa tako ni razloge o odlučnoj činjenici da tužiteljica nije ni pokušala ishoditi bilo kakav kredit radi isplate kupoprodajne cijene i/ili eventualnom čekanju za ishođenje kredita nakon uvođenja valute EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj pri čemu ukazuje da je tužiteljica jasno manifestirala svoj izostanak volje za ispunjenjem obveze iz Predugovora u smislu sklapanja glavnog ugovora obzirom je već 4. srpnja 2023. prijavila policiji da je navodno "prevarena od stanodavke PT za najam i prodaju kuće u [adresa]". Iz navedenog kao i iz samih iskaza tužiteljice evidentna je namjere tužiteljice u pogledu predmetne tražbine u smislu povrata dvostruke kapare i to mjesec dana prije isteka roka za sklapanje glavnog ugovora. Ističe i da je tužiteljica protivno volji tuženice i nakon raskida Predugovora samovoljno nastavila živjeti u predmetnoj nekretnini u vlasništvu tuženice idućih 15 mjeseci de facto onemogućavajući tuženici prodaju nekretnine trećim osobama. Zaključno smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti članak 304. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.
8. Člankom 365. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
9. Ispitivanjem na taj način prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući je prvostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio odluku osnovanosti tužbenog zahtjeva te pobijana presuda nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati.
10. Osnovano, međutim, tuženica sadržajem žalbe upućuje na bitnu povredu odredbama parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP jer i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije ocijenio sve provedene dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica na način na koji mu to nalaže odredba članka 8. ZPP dakle, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
11. U žalbenom postupku i nadalje je sporno da li je tuženica predala tužiteljici pismo namjene kako je to ugovoreno Predgovorom, najkasnije do 4. kolovoza 2023. te da li je zbog navodnog propusta tuženice da to učini do naznačenog roka došlo do raskida ugovora na temelju samog zakona – konkretno primjenom članka 361. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 , 126/21 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) kojim je propisano da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, u kojem smislu je punomoćnik tužiteljice 7. kolovoza 2023. uputio tuženici dopis u kojem navodi da smatra da se zbog neispunjenja dostave pisma namjere u ugovorenom roku predmetni ugovor ima smatrati raskinutim te da su se stekli uvjeti za primjenu instituta vraćanja dvostruke kapare.
12. Člankom 3.1. Predugovora ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 47.000,00 EUR prema srednjem tečaju HNB na dan 4. kolovoza 2022.; da kupac prodavatelju prilikom potpisa Predugovora uplaćuje kaparu na bankovni račun u iznosu od 4.700,00 EUR po srednjem tečaju na dan 4. kolovoza 2022., dok se člankom 3.2. prodavateljica obvezala kupcu pružiti svu potrebnu pomoć vezano uz odobrenje kredita od strane davatelja kredita, između ostalog na način da pribavi i kupcu pravodobno stavi na raspolaganje sve za to potrebnu dokumentaciju koja se odnosi na nekretninu, omogući ovlaštenom procjenitelju pregled nekretnine te ispuni sve zahtjeve kupca, odnosno davatelja kredita koji se odnose na upis hipoteke na nekretnini u korist davatelja kredita (npr. izdavanje javnobilježnički ovjerene isprave podobne za provedbu uknjižbe založnog prava na nekretnini od strane davatelja kredita, sklapanje s davateljem kredita javnobilježnički ovjerenog sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini u svojstvu založnog dužnika i slično.)
12.1. Člankom 4.1. Predugovora prodavatelj (tuženica) se obvezala kupcu (tužiteljici) u najkraćem mogućem roku, a najkasnije na zadnji dan roka za sklapanje glavnog ugovora (4. kolovoza 2023.) dostaviti pismo namjere kojim se utvrđuje iznos preostalog duga po kreditu koji je osiguran hipotekom upisanom u teretovnici u korist hipotekarnog vjerovnika Zagrebačke banke d.d. Zagreb u kojem će hipotekarni vjerovnik izjaviti da će izdati dopuštenje za brisanje navedene hipoteke po uplati iznosa preostalog duga navedenog u pismu namjere.
13. Tuženica je u spis dostavila pismo namjere Zagrebačke banke d.d. od 8. travnja 2022. (list 26. spisa) na kojem je u gornjem desnom uglu navedeno „KOPIJA ORIGINAL IZDAN 8.4.2022.“ ispod kojeg se nalazi potpis i pečat Zagrebačke banke d.d. . U istom se navodi da je 23. 7. 2015. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu u iznosu od 245.010,10 HRK između PT kao korisnika kredita i Zagrebačke banke d.d. koji je osiguran zalogom na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da Zagrebačka banka d.d. tim pismom izražava namjeru da će nakon podmirenja cjelokupne tražbine s osnove Ugovora o kreditu i to preostale neotplaćene glavnice zajedno s pripadajućom kamatom i eventualnim troškovima dozvoliti brisanje založnog prava posl.br. Z-4666/2015 i izdati brisovno očitovanje za kredit u iznosu od 245.010,10 HRK; da iznos dugovanja po namjenskom kreditu na dan 8. travnja 2022. iznosi 170.049,20 HRK te još iznos od 7.943,55 HRK vezano za posebnu partiju kredita. Pismo namjere sadrži i napomenu: - „obvezno kontaktirati Zagrebačku banku na dan uplate duga radi točnog obračuna kamata“, - uplata druge kreditne institucije po ovom pismu namjere ne smatra se konačnom otplatom kredita. Korisnik kredita nakon izvršene uplate od strane druge banke treba obvezno doći u poslovnicu Zagrebačke banke radi konačnog obračuna te zatvaranja kreditne partije kredita (pisanog reguliranja svih radnji u svrhu zatvaranja kredita)“.
14. Iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz provedenog dokaza saslušanjem stranaka, čitanjem dopisa upućenog po punomoćnici tuženice Mirjani Helebrant punomoćniku tužiteljice od 22. kolovoza 2023. (list 4. spisa), prijedloga tuženice za mirno rješenje spora od 7. prosinca 2022. dostavljenog punomoćniku tužiteljice Bojanu Bacingeru 7. prosinca 2022. (list 53-55 spisa), korespondencije SMS porukama tuženice i njezine punomoćnice Mirjane Helebrant (list 73., 76. i 77. spisa), korespondencije SMS porukama između punomoćnice tuženice i punomoćnika tužiteljice (list 74 – 75), proizlazi:
- da je predugovorom ugovoreni rok za isplatu preostale cijene od godinu dana ugovoren kako bi tužiteljica u tom roku ishodila kredit za kupnju kuće
- da je prijedlog Predugovora sastavljen po odvjetniku na prijedlog tuženice
- da je nakon što su stranke potpisale Predugovor kod javnog bilježnika 10. kolovoza 2022. tuženica predajom tužiteljici ključeva od kuće koja je bila predmetom prodaje, omogućila tužiteljici stanovati u kući
- da su stranke dogovorile da će sklopiti ugovor o najmu za vrijeme do sklapanja ugovora o kupoprodaji za mjesečnu najamninu od 200,00 EUR
- da je tuženica ubrzo prestala plaćati najamninu i odbijala sklopiti ugovor o najmu, a potom i odbijala bilo kakav osobni kontakt sa tužiteljicom
- da je u svezi nastale problematike tuženica angažirala odvjetnice JTR iz [adresa] i Mirjanu Helebrant iz Zagrebu, čije dopise dostavljane preporučenom pošiljkom na adresu u [adresa], tužiteljica nije primila te su isti prema omotnicama s lista 27 i 28 spisa 23. ožujka 2022. i 23. lipnja 2023. vraćene s napomenom „Obaviješten, nije podigao pošiljku“
- da je unatoč nastalim okolnostima oko nesklapanja ugovora o najmu i neplaćanja najamnine tuženica imala namjeru u cijelosti ispuniti svoje obveze iz Predugovora (SMS poruka tuženice upućena odvjetnici Mirjani Helebrant na listu 73 spisa i dopis tuženice punomoćniku tužiteljice od 7. prosinca 2022. s lista 53-55 spisa)
- da se tužiteljica samo raspitivala o mogućnosti dobivanja kredita kod drugih banaka ali ne i kod Zagrebačke banke d.d.
- da tužiteljica ni osobno ni putem svog punomoćnika nije zatražila od tuženice da joj dostavi pismo namjere, nije tražila od tuženice njezin angažman oko dobivanja kredita u smislu po tuženici člankom 3.2. Predugovora preuzetih obveza, a niti je iskazivala bilo kakvu namjeru da ispuni svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene u roku određenom člankom 6.2. Predugovora
- da je tužiteljica i nakon što je po punomoćniku dostavila tuženici obavijest o raskidu Predugovora nastavila stanovati u kući koja je bila predmetom kupoprodaje bez da je plaćala bilo kakvu najamninu.
15. Imajući u vidu naprijed iznesene okolnosti, prije svega da je na prijedlog tuženice sastavljen Predugovor u kojem su unesene odredbe o pismu namjere Zagrebačke banke d.d. s kojim je tuženica nedvojbeno raspolagala u vrijeme sklapanja prijedloga Predugovora, sadržaj pisma namjere Zagrebačke banke od 8. travnja 2022. i da je ugovoreno plaćanje cijene umanjene za iznos kapare od 4.700,00 EUR izravno Zagrebačkoj banci d.d. kao hipotekarnom vjerovniku, a ostatak tuženici na njezin račun, ovaj sud, a suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, istinitim ocjenjuje iskaz tuženice da je 10. kolovoza 2022., kojeg dana su stranke potpisale i ovjeravale potpis kod javnog bilježnika na Predugovoru, osim dokumentacije koju tuženica navodi u svom iskazu (vlasnički list i uporabnu dozvoli), tužiteljici predala i pismo namjere Zagrebačke banke d.d. od 8. travnja 2022. iz kojeg je tužiteljica mogla saznati iznos duga tuženice po hipotekarnom kreditu koji je prema tom pismu namjere na taj dan iznosio manje nego što je ugovorena cijena za nekretninu, odnosno da hipotekarni dug nije veći od ugovorene cijene od 47.000,00 EUR umanjene za kaparu od 4.700,00 EUR. Iskaz tuženice o predaji pisma namjere tužiteljice u vrijeme kada su se prema prethodnom dogovoru našle u [adresa] potvrdila je svjedokinja ŽT, pa kada se uzme nedvojbena činjenica da je tuženica u vrijeme sklapanja Predugovora i njegovog potpisivanja 10. kolovoza 2022. raspolagala pismom namjere Zagrebačke banke d.d., ovaj sud njihov iskaz ocjenjuje i logičnim, posebno imajući na umu da je tuženica tom prilikom tužiteljici predala i ključeve kuće koja je bila predmetom Predugovora i dopustila tuženici da u istoj stanuje iako je prihvatila da se ugovor o kupoprodaji sklopi tek nakon godinu dana omogućivši tuženici da u tom roku dogovori s bankom kredit ujedno se obvezavši pružiti joj svu potrebnu pomoć vezano uz odobravanje kredita pobliže nabrojenu u članku 3.2. Predugovora. Tuženica je u spis dostavila kopiju pisma namjere Zagrebačke banke od 8. travnja 2022. što također upućuje da tuženica više ne raspolaže takvim pismom u izvorniku, odnosno na činjenicu da je izvornik istog prilikom sklapanja Predugovora predala tužiteljici.
16. S druge strane iskaz tužiteljice da nije znala koliko mora platiti bez pisma namjere ne može se prihvatiti istinitim i logičnim budući je odredbom članka 6. Predugovora utvrđena cijena i način plaćanja, dakle da je njena obveza isplatiti razliku između ugovorene cijene od 47.000,00 EUR i plaćene kapare od 4.700,00 EUR prema ugovorenom srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 4. kolovoza 2022., a iznos koji je prilikom isplate od tog iznosa trebala uplatiti Zagrebačkoj banci za zatvaranje kredita tuženice, a koji preostali iznos na račun tuženice bilo je egzaktno moguće odrediti tek na dan plaćanja, odnosno na dan isplate kredita ako bi ga tužiteljica ishodila kod neke banke u svrhu isplate ostatka kupoprodajne cijene. Stoga bi točnu visinu obveze plaćanja dijela kupoprodajne cijene izravno Zagrebačkog banci d.d. tužiteljica, ali i tuženica saznale tek prilikom plaćanje hipotekarnog duga, budući se taj iznos zbog kamate, a i činjenice da je tuženica nastavila plaćati mjesečne rate, svakodnevno mijenja. No, i za slučaj da takvo pismo namjere tuženica ne bi tužiteljici predala, tužiteljica ne bi bila onemogućena niti u realizaciji kredita niti u plaćanju svoje obveze isplate cijene do 4. kolovoza 2023. da joj je to bila namjera, međutim, tužiteljica, kako sama to navodi u svojem iskazu, ni s jednom bankom nije ozbiljno pregovarala o mogućnosti dobivanja kredita unatoč nedvojbeno izraženoj namjeri tuženice da se sklopi glavni ugovor o kupoprodaji bez obzira na nastale razmirice za vrijeme korištenja predmeta prodaje od strane tužiteljice, a što bez svake sumnje o protivnom, proizlazi iz prijedloga tuženice za mirno rješenje spora od 7. prosinca 2022.
17. Iz naprijed navedenih razloga o odlučnim činjenicama ovaj sud je dakle utvrdio da je tuženica pismo namjere Zagrebačke banke d.d. od 22. travnja 2022. predala tužiteljici još 10. kolovoza 2022. prilikom potpisivanja Predugovora te da stoga tuženica nije ta koja nije ispunila obvezu već svoju obvezu isplate cijene u ugovorenom roku nije ispunila tužiteljica. Kako je upravo tužiteljica odgovorna za neispunjenje obveze isplate preostalog iznosa cijene iz Predugovora koji prema svojem sadržaju sadrži sve bitne sastojke ugovora o prodaji nekretnine (stranke, predmet prodaje, cijena, ugovorena i plaćena kapara od strane kupca) tuženica nije odgovorna za raskid ugovora niti je stoga primjenom članka 304. stavka 2. ZOO u obvezi isplatiti tužiteljici dvostruku kaparu.
18. Obzirom na izneseno ovaj sud ocijenio je žalbu tuženice osnovanom i na temelju članka 373.a stavka 2. ZPP preinačio pobijanu presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
19. Primjenom članka 166. stavka 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima postupka i na temelju članka 154. stavka 1. ZPP obvezati tužiteljicu da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR.
20. Naime, potrebnim za vođenje parnice ovaj sud ocijenio je zahtijevane troškove tuženice koji se odnose na troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa), sastava podnesaka od 29. siječnja 2024. i 21. veljače 2024. u iznosima od po 200,00 EUR sukladno Tbr.8. točki 1. Tarifi, sastava podneska od 7. kolovoza 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. točke 4. Tarife, zastupanja na ročištima dana 6. veljače 2024., 25. travnja 2024. i 25. rujna 2024. u iznosim od po 200,00 EUR sukladno Tbr.9. točki 1. Tarife sve uvećano za PDV na iznos od 1.250,00 EUR primjenom Tbr.46. Tarife, a što iznosi 312,50 EUR ili sveukupno 1.562,50 EUR. Neosnovanim je ocijenjen trošak tuženice za sastav podneska od 23. studenog 2013. jer trošak koji je tuženici nastao zbog promjene punomoćnika nije dužna naknaditi tužiteljica. Takvim je ocijenjen i zahtijevani trošak za pristojbu na odgovor na tužbu budući taj trošak nastaje po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (članak 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama – „Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23). Na temelju članka 151. stavka 3. ZPP tuženici je na dosuđeni trošak parničnog postupka dosuđena i zatezna kamata od dana 26. veljače 2025. kao dana donošenja ove presude.
21. Budući je tuženica uspjela sa žalbom valjalo je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP obvezati tužiteljicu da tuženici naknadi trošak žalbe u iznosu od 452,95 EUR koji se sastoji od troškova za sastav žalbe u iznosu od 250,00 EUR što je u skladu s Tbr.10. točka 1. Tarife, PDV-a na taj iznos od 62,50 EUR što je u skladu s Tbr. 46. Tarife i pristojbe na žalbu u iznosu od 140,45 EUR što je u skladu s Tar.br. 3. točke 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23).
U Varaždinu 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer