Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-2/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Alenke Laptalo članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., s boravištem u [adresa]., zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv 1. tužene LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. i iz [adresa], 2. tuženog ŽB pok. ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i [adresa], te 3. tuženog BB pok. ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 4. OB pok. ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Antoniu Vedriću odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-448/2019-85 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-448/2019-85 od 27. listopada 2022.

r i j e š i o je

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-448/2019-85 od 27. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-448/2019-85 od 27. listopada 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj DB, temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva i to za cijelo, na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta neplodno, površine 510m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj, temeljem ove presude, izvrši upis prava vlasništva, i to za cijelo, na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje istoga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude."

2. Ujedno je rješenjem istog suda poslovni broj P-448/19-85 od 27. listopada 2022. u stavku I izrijeke odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Zabranjuje se tuženicima obavljanje građevinskih radova na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], posebno ravnanje terena, nasipanje, betoniranje i izgradnja objekta na istoj, pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od po 50.000,00 kuna svakome od tuženika, te pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja za slučaj nepridržavanja ovog rješenja o privremenoj mjeri.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog dovršena raspravljanja u spisu ovog suda broj: P-423/14 ili drugačije odluke suda.",

te je u stavku II izrijeke naloženo tužitelju da u roku od 15 dana tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 32.500,00 kuna (tridesetdvijetisućepetstokuna, što odgovara iznosu od 4.313,49 EUR, tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kuna).

3. Protiv te presude i rješenja žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i utvrdi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ,te preinači odluku o troškovima parničnog postupka na način da iste dosudi tužitelju.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem njegova prava vlasništva dosjelošću na kat. čest. [katastarska čestica] zemljište površine 510 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina) što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude izvrši upis svog prava vlasništva na toj nekretnini u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženih.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupanja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Sud prvog stupnja je na osnovi svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje, koje tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju:

- da je u zemljišnim knjigama od 28. veljače 2014. predmetna nekretnina upisana kao suvlasništvo 1.tužene LB u ½ dijela, te prednika 2. i 3. tuženih ŠB u ½ dijela,

- da je u posjedovnom listu broj 1375 k. o. [katastarska općina] predmetna nekretnina u naravi dvorište, garaža i kuća ukupne površine 510 m2 upisana kao posjed tužitelja,

- da je u predmetu Općinskog suda u Zadru pod brojem P-2687/95 tužitelj podnio tužbu 16. studenog 1995. protiv 1.tuženog ŠB i 2.tužene LB radi utvrđenja da mu temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tuženicima 22. kolovoza 1995. pripada osnov za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine i da su tuženi dužni isto priznati i trpjeti uknjižbu, te je donijeta presuda broj P-2687/95 od 24. svibnja 1996. kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, da je nakon toga tuženik ŠB dana **.**.1997. podnio prijedlog za ponavljanje postupka, a tužena LB dana **.**.1997., no da je isti prijedlog rješenjem broj P-2687/1995 od 7. studenog 2000. odbijen kao neosnovan a koje rješenje je postalo pravomoćno 26. veljače 2001.,

- da je tužitelj 12. rujna 1996. podnio u predmetu Općinskog suda u Zadru pod brojem I-1499/96 prijedlog radi uknjižbe njegovog prava vlasništva protiv ovršenika ŠB i LB na temelju navedene pravomoćne presude broj P-2687/95 od 24. svibnja 1996. i da je rješenjem broj I-1499/96 od 12. veljače 1997. dozvoljen upis predmetne nekretnine u korist tužitelja za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava sa imena ovršenika,

- da su u predmetu Općinskog suda u Zadru broj P-1060/97 ŠB i LB kao tužitelji podnijeli dana 28. srpnja 1997. tužbu protiv tuženog DB ovdje tužitelja, radi utvrđenja da je ništav Kupoprodajni ugovor od 22. kolovoza 1995. i u tom predmetu odvjetnica Marina Barbaroša je podneskom od 27. listopada 1997. obavijestila sud da će zastupati tuženika DB, a podneskom od 19. studenog 1997. dostavila u spis punomoć za isto, te da je 5. rujna 2000. nastupilo mirovanje postupka pa kako niti jedna stranka u određenom roku nije predložila nastavak postupka to je pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-1060/97 od 9. siječnja 2001. utvrđeno da se tužba smatra povučenom,

- da je u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-3181/98 (ranije oznake I-2514/97) ovrhovoditelj ŠB protiv ovršenika DB podnio 28. srpnja 1997. prijedlog radi donošenje rješenja o privremenoj mjeri, da se 18. kolovoza 1997. ovrhovoditelju pridružila LB, da je 2. rujna 1997. doneseno rješenje o ovrsi kojim se DB zabranjuje raspolaganje sa čest. 3812/143 k. o. [katastarska općina] pod prijetnjom izricanja novčane kazne, da je protivnik osiguranja DB po punomoćnici Marini Barbaroša podnio žalbu 14. siječnja 1998. pa je rješenjem br. I-2514/97 od 3. veljače 1998. privremena mjera ukinuta i obustavljen ovršni postupak, a koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zadru br. Gž-202/98 od 21. listopada 1998. i predmet vraćen na ponovni postupak, te je u ponovljenom postupku rješenjem br. Ovr-3181/98 od 8. lipnja 2004. odbijen je kao neosnovan prijedlog radi izdavanja privremene mjere,

- da se kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-296/13 (ranije oznake P-2749/05) vodio parnični postupak povodom tužbe tužiteljice LB, protiv tuženih DB i ŠB, radi utvrđenja ništavosti ugovora o prodaji nekretnina sklopljenog 22. kolovoza 1995. između ŠB i LB kao prodavatelja i DB kao kupca, brisanja upisa prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist DB i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, u kojem predmetu je donijeta prvostupanjska presuda poslovni broj P-296/3 od 24. listopada 2013. kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koja presuda je po žalbi, presudom Županijskog suda u Zadru posl. br 20 Gž-3317/13 od 14. siječnja 2014. preinačena tako da je usvojen kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice LB, s time da je revizija tuženika odbačena kao nedopuštena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-818/14 od 16. siječnja 2019., dok je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3704/19 od 7. travnja 2021. odbačena ustavna tužba.

- iz navedenog predmeta P-296/13 proizlazi da je u tom predmetu tužbu dana 29. rujna 2005. podnijela tužiteljica LB, koja tužba je dostavljena tuženiku DB na odgovor dana 9. rujna 2008., te je isti zastupan po punomoćnici Marini Barbaroša odvjetnici u [adresa] podnio odgovor na tužbu 22. rujna 2008. u kojem je osporavao tužbeni zahtjev,

- da saslušani svjedoci MB, AB, SB, TB, HB i FB suglasno iskazuju da je tužitelj bio u samostalnom posjedu predmetne nekretnine od 1995. godine, a radi se o susjedima tužitelja, kao i susjedima sporne nekretnine, s obzirom da se predmetna nekretnina nalazi odmah uz nekretninu tužitelja, što nije sporno,

- da ti svjedoci navode da su na predmetu spora viđali tužitelja, da je isti ovu nekretninu ogradio, počistio, izveo priključak struje i vode, da se tu parkirao, a da tuženici tu nisu dolazili otkad su otišli iz [adresa] za vrijeme Domovinskog rata,

- da sama tuženica LB iskazuje da je 1995. godine napustila [adresa], da je ponovno došla 1999. godine i rečeno joj je da je DB kupio tu parcelu, da nikad nije otišla kod njega u kuću i rekla mu da to nije njegovo jer nije htjela da dođe do nekakve svađe između njih, a inače da je slabih živaca, da je nakon 1999. godine svakog ljeta bila u [adresa] po tri ili četiri mjeseca, da je znala proći pored ove parcele po javnoj cesti, ali na istu nije mogla pristupiti jer je tužitelj postavio velika zaključana dvorišna vrata i ogradni zid, a što je u skladu s iskazima navedenih svjedoka i tužitelja koji iskazuju suglasno o tome da je od 1995. godine u samostalnom posjedu ove nekretnine upravo tužitelj,

- da tužitelj tvrdi kako je pravni temelj njegovog posjeda sporne nekretnine navedeni Kupoprodajni ugovor sklopljen 22. kolovoza 1995. između njega kao kupca te ŠB i LB kao prodavatelja, a koji ugovor je navedenom presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3317/13-2 od 14. siječnja 2014. pravomoćno utvrđen ništavim pa stoga posjedu tužitelja nedostaje valjani pravni temelj i posjed tužitelja ne može biti zakonit,

- da iz navedenih parničnih i ovršnih predmeta proizlazi kako su se između tužitelja i tuženice 1. LB, te njezinog pokojnog supruga ŠB prednika tuženika 2.-4., još od 1997. godine vodili razni sporovi vezano za predmetnu nekretninu, te da tužiteljev posjed sporne nekretnine nije pošten jer je s obzirom na te brojne sudske postupke imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed sporne nekretnine.

9. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka, s time da je iskaz tužitelja i iskaz svjedoka KB ocijenio kao neistinite navodeći za to valjane razloge u točci 30., 31., 33. i 34. obrazloženja pobijane presude, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne. Tužitelj u žalbi iznosi vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza i iskaza svjedoka KB, koja se međutim ne može s uspjehom usprotiviti pravilnoj ocjeni dokaza suda prvog stupnja. U odnosu na žalbene tvrdnje o tome da je svjedok VB saslušavan 24. svibnja 1996. u predmetu pod brojem P-2687/1995 i da se sud prvog stupnja morao i na njega referirati, valja navesti da tužitelj takav dokaz nije predložio do zaključenja glavne rasprave i da se prema odredbi članka 352. ZPP-a u žalbi ne mogu predlagati novi dokazi.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da se tužitelj na ročištu održanom dana 12. srpnja 2022. (zapisnik na listu 230-231 spisa) zbog promjene raspravnog suca suglasio da se pročitaju iskazi svih saslušanih svjedoka i stranaka te da se dokazi ne izvode ponovo, pa stoga neosnovano u žalbi tvrdi da je zbog promjene raspravnog suca došlo do povrede načela neposrednosti iz članka 4. ZPP-a.

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer nisu ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZV).

11.1. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te svari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, prema stavku 2. samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istiniti i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, te prema stavku 3. samostalni posjednik nekretnine kojim je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvom protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

11.2. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći prema odredbi članka 160. stavak 1. ZV-a onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

12. Budući da tužitelj koji se nalazi u samostalnom posjedu predmetne nekretnine od 1995. temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. kolovoza 1995. koji je presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-3317/13-2 od 14. siječnja 2014. utvrđen ništavim i određeno brisanje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini te uspostava ranijeg zk. stanja u zemljišnim knjigama, nije zakonit posjednik u smislu odredbe članka 18. stavak 1. ZV-a, a niti pošteni posjednik u smislu odredbe članka 18. stavak 13. ZV-a od podnošenja tužbe 29. rujna 2005. u navedenom predmetu pod brojem P-296/13 (ranije oznake P-2749/05), to tužitelj ne može dosjelošću u smislu odredbe članka 159. stavak 1., 2. i 3. ZV-a steći vlasništvo predmetne nekretnine bez obzira na duljinu trajanja njegova posjeda.

13. Činjenica što je tužitelj punih 17 godina bio uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine (od 1997. do 2014.) temeljem navedene pravomoćne presude broj P- 2687/95 od 24. svibnja 1996. Općinskog suda u Zadru, nije odlučna u ovom predmetu jer pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe dana 3. ožujka 2014. kako se pravilno izjasnio sud prvog stupnja pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

13.1. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u Zapisniku broj Su-IV-56/91-2 od 14. veljače 2019. glasi: "Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjenje u vrijeme podnošenja tužbe", dok žalitelj pogrešno smatra da se isto ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

14. Prilikom donošenja pobijanog rješenja u stavku I izrijeke kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje predložene privremene mjere, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 298. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne Novine 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, – u daljnjem tekstu OZ), navodeći da tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine.

15. Odluka o parničnom trošku u stavku II izrijeke pobijanog pravilna je u pogledu osnove (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a), dok prema odredbi članka 368. stavak 2. ZPP-a ovaj sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu visine dosuđenog troška koju tužitelj žalbenim navodima ne osporava.

16. Slijedom svega iznijetoga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Karlovcu 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj