Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1537/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Mrdeža, odvjetnici iz Rijeke protiv tuženih OZR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku iz Rijeke, ŠZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i ĆZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupane po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici iz [adresa], radi utvrđenja i dr., povodom žalbi tuženih izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji broj P-1034/2020-18 od 6. srpnja 2021. ispravljene rješenjem broj P-1034/2020-25 od 6. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalbe tuženih odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji broj P-1034/2020-18 od 6. srpnja 2021. ispravljene rješenjem broj P-1034/2020-25 od 6. rujna 2021. u toč.I.- do zaključno toč.V.izreke.

II/Odbijaju se parnične stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke utvrđeno je da ugovor o darovanju i osnivanju prava doživotnog plodouživanja sklopljen između tužene OZR kao darovateljice i (sada pok.tuženika) NZ kao daroprimca dana 26. lipnja 2020. i istog dana ovjeren u potpisima kod javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli pod brojem OV-3326/2020 nema učinka među ugovornim stranama pa je toč.II. izreke naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom navedenog ugovora pod brojem Z- 15143/2020 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo provedbi te uknjižbe, na način da se vlasništvo čkbr. [katastarska čestica] oranice sa 103 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izbriše s imena NZ uz istovremenu uknjižbu tog prava na ime i u korist tužene OZR i brisanje osobne služnosti-prava plodouživanja upisanog u korist tužene OZR.

1.1. Toč.III. izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da (ni) ugovor o osnivanju založnog prava (hipoteke) sklopljen između (sada pok. tuženika) NZ i tužene ĆZ **.**.2020. koji je istog dana ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli pod brojem OV-3344/2020 nema učinka među ugovornim strankama pa je toč. IV. izreke naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] oranici sa 103 čhv upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nastalog provedbom tog ugovora pod brojem Z-15248/2020 od 3. srpnja 2020. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo provedbi te uknjižbe, na način da se izbriše založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 10.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za sve ugovorne kamate i troškove prema uvjetima iz ugovora upisano u korist tužene ĆZ. Toč.V. izreke tuženici su obvezani naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.900,00 kn, dok je tužitelj sa preostalim zatraženim troškom u iznosu od 1.500,00 kn odbijen (toč.VI. izreke).

2. Opisanu presudu pravovremenim žalbama pobijaju svi tuženici – tuženici OZR i ŠZ u toč.I. do zaključno V. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a tužena ĆZ u odnosu na toč.III.-, toč.IV.- i toč. V. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelji suglasno predlažu da ovaj sud usvoji žalbe, preinači pobijanu presudu i odbaci tužbu, dok tuženici OZR i ŠZ podredno predlažu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev.

2.1. Obzirom da je raniji tuženik NZ tijekom trajanja postupka preminuo to je rješenjem prvostupanjskog suda broj P-1034/2020-36 od 17. svibnja 2024. postupak nastavljen sa njegovim nasljednicima – tuženicima OZR i ŠZ.

3. U odgovoru na žalbe tuženih, tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbama sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbe tuženih odbije kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora i naknade za sudske pristojbe na odgovore.

4.Žalbe tuženih nisu osnovane.

5. Polazeći od činjeničnog supstrata tužbe – da je prvotužena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1270/2019 od 21. travnja 2020. stekla pravo vlasništva tužiteljevog suvlasničkog dijela u čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i time postala samovlasnicom iste, da je tužitelj 19. lipnja 2020. protiv navedene drugostupanjske presude u svojstvu tuženika podnio Vrhovnom sudu u Zagrebu prijedlog za dopuštenje revizije, a 23. lipnja 2020. i tužbu Ustavnom sudu u Zagrebu, da je prvotužena dana 26. svibnja 2020. podnijela prijedlog za uknjižbu i rješenjem od 24. lipnja 2020. broj Z- 11996/2020 uknjižena kao vlasnica navedene čkbr. [katastarska čestica], da je potom prvotužena dana 26. lipnja 2020. predmetnu čkbr. [katastarska čestica] darovala svom suprugu – sada pok. NZ i zadržala pravo doživotnog plodouživanja, da je dana **.**.2020. pok. NZ sa trećetuženom sklopio ugovor o osnivanju založnog prava (hipoteke) na darovanoj mu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem kojeg je trećetužena uknjižila založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 10.000,00 Eur, a da se u odnosu na oba sklopljena ugovora (i ugovora o darovanju i ugovora o osnivanju založnog prava (hipoteke)) radi o prividnim ugovorima u smislu odredbe čl. 285. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) sa svrhom da se kod trećih izazove dojam da su ugovori sklopljeni, iako stranke nisu željele da ugovori nastanu i pravno djeluju - prvostupanjski sud prihvaća da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe predmetnog sadržaja imajući u vidu da će u slučaju uspjeha po podnesenoj reviziji moći ponovno postati suvlasnik predmetne nekretnine u 4/8 dijela.

5.1. Po analizi sadržaja u spis priloženih ugovora, dinamike njihovog sklapanja i iskaza tužitelja te prvo – i trećetuženica, a i sada pok. NZ, prvostupanjski sud je zaključio da su oba tužbom obuhvaćena ugovora prividna što obrazlaže utvrđenjem da je uknjižba prava vlasništva temeljem presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1270/2019 od 21. travnja 2020. izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci broj Z-11996/2020 od 24. lipnja 2020. kojeg dana je punomoćnik prvo- i drugotuženih primio i prijedlog za dopuštenje revizije te da su nakon dva dana (26. lipnja 2020.) prvotužena i njezin sada pok. suprug sklopili ugovor o darovanju i osnivanju prava plodouživanja, a svega pet dana nakon odnosne uknjižbe pok. NZ i trećetužena sklapaju ugovor o osnivanju založnog prava (hipoteke).

5.2. Prividnost ugovora o zasnivanju založnog prava (hipoteke) prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je u trenutku sklapanja tog ugovora na 4/8 dijela predmetne nekretnine već bilo uknjiženo založno pravo u korist Republike Hrvatske i to za iznos od 147.637,56 kn i za troškove osiguranja u iznosu od 2.500,00 kn, sve sa zateznom kamatom, a da iz iskaza prvotužene i pok. NZ proizlazi da je kupoprodajna cijena za cijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] iznosila između 3.000,00-3.800,00 Eur pa smatra da je založno pravo u korist trećetužene za iznos od 10.000,00 Eur neuvjerljivo i ne odražava pravu volju ugovornih stranaka pri njegovom zasnivanju.

5.3. Rukovodeći se odredbom čl. 285. stav. 1. ZOO-a koja propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, da se apsolutna simulacija sastoji u sklapanju prividnog pravnog posla radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu, da prividnost kao mana volje i to kao oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga s istim postupa kao da nije niti sklopljen, kao da pravno ne postoji, prvostupanjski sud zaključuje da su predmetne ugovorne stranke sklopile prividne ugovore bez namjere (volje) da raspolažu svojim pravima i obvezama onako kako je to u sadržaju samih ugovora navedeno jer niti kod jedne ugovorne strane nije postojala želja da se bilo što u odnosu na prava i obveze stranaka prema sadržaju fiktivnog ugovora stvarno promijeni, odnosno realizira. Smatra da ni darovanje sa zadržavanjem prava plodouživanja niti založno pravo ne predstavljaju pravu volju stranaka da raspolažu onako kako je navedeno u sadržaju prividnih ugovora, već je njihova isključiva namjera da onemoguće tužitelja za slučaj uspjeha u revizijskom postupku da ponovno postane vlasnik nekretnine u 4/8 dijela.

6. Parnične stranke u svojim zasebnim žalbama, ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl.107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) smatraju da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o njihovom istaknutom prigovoru pomanjkanja pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe predmetnog sadržaja jer se prvostupanjski sud uopće nije referirao na činjenicu da je tužitelj ishodio zabilježbu podnošenja revizije u smislu odredbe čl. 93. stav.1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK – "Narodne novine" broj 63/19, 128/22 i 127/24) koja propisuje da je zabilježba izvanrednog pravnog lijeka zabilježba kojom se osigurava prvenstveni red za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe, a koja je dopuštena na temelju pravomoćne odluke koja se tim izvanrednim pravnim lijekom pobija. Naime, žalitelji smatraju da ishođena zabilježba iz citirane odredbe čl. 93. ZZK daje tužitelju svu potrebnu pravnu zaštitu koju sad još jednom želi ostvariti i u ovom postupku.

6.1. Trećetužena pored toga osporava pravni interes tužitelja za utvrđenje prividnim ugovora o zasnivanju založnog prava obzirom da tužitelj nije tražio utvrđenje prividnim ugovora o zajmu kojeg je sklopila sa pok. NZ. Uz to smatra neutemeljenim brisanje odnosne zabilježbe preko 4/8 dijela čkbr. [katastarska čestica] obzirom da tužitelj pretendira na suvlasništvu iste u svega 4/8 dijela.

7. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu žalitelja utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

7.1. Obzirom sud u parničnom postupku postojanje pravnog interesa može provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu pa kada je odluka o tužbenom zahtjevu već donesena, sud u žalbenom postupku nije ovlašten ocjenjivati postojanje te procesne pretpostavke (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-581/2003-2 od 27. svibnja 2004.). Tome valja nadodati da se na ništetnost sukladno odredbi čl.327.stav.1. ZOO može pozvati svaka zainteresirana osoba slijedom čega sud ne može tužitelju odreći pravni interes za podnošenje tužbe predmetnog sadržaja (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-1051/2022-2 od 27. rujna 2023.).

8. U odnosu na opširnu elaboraciju sadržaja odredbi čl.219., čl.220., čl.221., čl.221.a, čl.8., čl.223. i čl.223.a.ZPP-a uz primjenu odnosno neprimjenu kojih prvo- i drugotuženici vezuju ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka valja navesti da ni navedeni žalbeni razlog nije osnovan. Naime, prvostupanjski sud je relevantne činjenice utvrdio prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka potpuno sukladno odredbi čl.8. ZPP-a pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u sadržaju provedenog postupka.

9. U odnosu na žalbene tvrdnje trećetužene da tužitelj nije tražio utvrđenje ništetnim ugovora o zajmu valja tek kratko odgovoriti da je Ugovor o zasnivanju založnog prava samostalan pravni posao za utvrđenje kojeg ništetnim tužitelj ima pravni interes obzirom da je njegovom provedbom izravno opterećena nekretnina na čijem suvlasništvu pretendira, pa za njegovu pravnu poziciju sadržaj samog ugovora o zajmu (koji ne prileži spisu) nije ni od kakvog utjecaja.

9.1. Nastavno žalbeno stajalište trećetužene da je prvostupanjski sud neutemeljeno predmetni ugovor o zasnivanju založnog prava utvrdio bez učinka u cijelosti iako je tužitelj bio suvlasnikom čkbr. [katastarska čestica] tek u 4/8 dijela također je neutemeljeno obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da volja ugovornih stranaka nije ni bila usmjerena na postizanje pravnih učinaka predmetnih ugovora, već osujećivanje tužitelja da vrati suvlasništvo u darovanoj/opterećenoj nekretnini za slučaj uspjeha u revizijskom postupku.

10. Pravilno je prvostupanjski sud oba tužbom obuhvaćena ugovora ocijenio prividnim, smatrajući da u prilog takvog zaključka govori ponajprije kratka vremenska dinamika u sklapanju odnosnih pravnih poslova, a i činjenica vrijednosti založene nekretnine o kojoj su suglasno iskazali tužena ŠZR i njezin sada pok. suprug, a koja, povezana sa činjenicom da je u vrijeme uknjižbe spornog založnog prava u korist tužene VZ ta nekretnina bila opterećena založnim pravom u korist Republike Hrvatske u visini od cca 19.000,00 Eur, osnovano dovodi do zaključka o prividnosti istog.

11. Kada se relevantne činjenice koje je prvostupanjski sud i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio, povežu s mjerodavnim odredbama iz čl.285.stav.1. i čl.247. ZOO-a, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava predmetne ugovore utvrdio prividnim, zaključivši da ne postoje i ne proizvode pravne učinke jer između ugovornih stranaka takvih simuliranih pravnih poslova nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvario.

11.1. Obzirom na prividnost darovnog ugovora to ni pok. NZ nije mogao steći vlasništvo predmetne čkbr. [katastarska čestica] obzirom da odredba čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV - "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14 i 81/15) propisuje da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom (stav. 1.), kao i da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu (stav.2.) niti je dakle istom mogao dalje raspolagati kao predmetnom založnog prava zasnovanog u korist trećetužene.

12. Obzirom na sve izneseno evidentno je da niti jedan žalbeni razlog zbog kojih tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu nije osnovan, pa je njihovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. stav. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima koju žalitelji pobijaju očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobijaju ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

13. Konačno, tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbe tuženika jer po ocjeni ovog suda sadržaj odgovora nije bio od utjecaja na odluku o žalbama pa je o zatraženom trošku odlučeno pozivom na odredbu čl.155. ZPP-a, a tuženicima trošak žalbenog postupka nije dosuđen obzirom da sa izjavljenim žalbama nisu uspjeli.

U Varaždinu, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec