Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7605/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe DAZZ.OS d.o.o. Osijek i okrivljenice DN, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe DAZZ.OS d.o.o. Osijek i okrivljenice DN, kao odgovorne osobe, koje brani Domagoj Rešetar, odvjetnik iz Osijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 17. lipnja 2022. godine, broj: 72.Pp-1105/2022-6, na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene pravne osobe DAZZ.OS d.o.o. Osijek, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci pobijane presude, temeljem članka 33. stavka 1. i članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura), koju je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku od dva mjeseca po primitku ove presude.
II. Ukoliko okrivljena pravna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od dva mjeseca po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
III. Okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) svaki u roku od dva mjeseca po primitku ove presude.
IV. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice DN, kao odgovorne osobe te se u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu, pobijana presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je temeljem citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi DAZZ.OS d.o.o. Osijek izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, a okrivljenici DN, kao odgovornoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) kuna.
1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna, svaki.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret iz razloga što su sklopili ugovor sa knjigovodstvenim servisom Minimax d.o.o. koji se obvezao u ime i za račun okrivljenika predavati sva financijska izvješća. Stoga smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, obzirom da pogrešno izvodi zaključak da predloženi dokaz tog ugovora ne predstavlja odlučnu činjenicu kojom bi se isključila krivnja okrivljenika. Predlažu da se okrivljenika i njegovog branitelja pozove na sjednicu vijeća, te da se okrivljenike oslobodi od optužbe ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Okrivljenici predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba okrivljene pravne osobe je djelomično osnovana, dok je žalba okrivljene odgovorne osobe neosnovana.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Za okrivljenje iz izreke pobijane presude, prvostupanjski sud dao je valjane razloge o odlučnim činjenicama u obrazloženju svoje odluke, a navedene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
7. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika da su za dostavljanje financijskih izvješća angažirali knjigovodstveni servis, potrebno je istaknuti da je sklopljeni ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga obvezno pravni odnos između naručitelja i pružatelja usluga koji se ne reflektira na prekršajnu odgovornost samog poduzetnika, obzirom na to da se propust računovodstvenog servisa smatra propustom samog poduzetnika vezano za obvezu dostavljanja različite dokumentacije državnim tijelima, pa tako i u odnosu na dostavljanje financijskog izvješća Fini u propisanom roku za statističke i druge potrebe. Stoga ih takva obrana ne može ekskulpirati prekršajne odgovornosti, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
8. Kako u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog prekršajno pravne sankcije, to je ovaj sud razmatrao i odluku o kazni, pri čemu je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne pravilno odmjerio novčanu kaznu okrivljenoj pravnoj osobi, vodeći računa o svim utvrđenim okolnostima iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je okrivljenoj pravnoj osobi primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, što je u vrijeme počinjenja prekršaja za pravnu osobu bio ujedno i opći minimum novčane kazne propisan člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona.
9. Međutim, potrebno je istaknuti da se prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Kako je u međuvremenu, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22), koji sada člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisuje neznatno niži opći minimum novčane kazne za pravnu osobu, u odnosu na opći minimum koji je tom odredbom zakona bio propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, to je u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona trebalo primijeniti novi zakon kao blaži za okrivljenika. Naime, računajući po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 opći minimum novčane kazne od 2.000,00 kuna za pravnu osobu u vrijeme počinjenja prekšaja iznosio je 265,45 eura, dok je prema sadašnjoj odredbi članka 33. stavka 1. Prekršajnog zakona isti 260,00 eura. Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve okolnosti koje je pravilno cijenio prvostupanjski sud prilikom odmjere visine kazne, pri čemu se radi isključivo o olakotnim okolnostima, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni okrivljenoj pravnoj osobi, maksimalno je ublaživši do visine propisanog općeg minimuma novčane kazne za ovu vrstu okrivljenika, kao pod točkom I izreke ove presude.
10. Razmatrajući odluku o kazni izrečenu okrivljenici DN, kao odgovornoj osobi, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne imao u vidu sve relevantne okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona, tako da je okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena novčana kazna daleko ispod propisanog minimuma za ovakvu vrstu prekršaja i to blizu općeg minimuma novčane kazne propisanog za fizičku osobu člankom 33. stavkom 3. Prekršajnog zakona.
12. Ovaj sud ističe da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22) a kojim je sada za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana je novčana kazna u rasponu od 660,00 eura do 2.650,00 eura, dakle, u neznatno blažem iznosu nego što je bila propisana u vrijeme počinjenja prekršaja. Konkretno u vrijeme počinjenja prekršaja novčana kazna bila je propisana u rasponu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za pravnu osobu, što je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosilo 1.327,23 eura do 13.272,28 eura, dok ja za odgovornu osobu u pravnoj osobi bila propisana u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, što je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosilo 663,61 eura do 2.654,46 eura. Iako se, kao što je već naprijed navedeno, prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta primijenit će se najblaži propis za počinitelja, ovaj sud prilikom donošenja ove odluke nije izmijenio pravnu oznaku djela i primijenio novi zakon kao blaži u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu. To stoga što je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu izrekavši okrivljenoj odgovornoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 300,00 kuna, koja kazna je već po prvostupanjskom sudu izrečena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona daleko ispod minimuma novčane kazne propisanog za ovakvu vrstu prekršaja, a što ujedno predstavlja i ublaženu novčanu kaznu po Zakonu o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22). Stoga prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa iz razloga što po mišljenju ovog suda primjena Zakona o izmjenama Zakona o računovodstvu ne bi dovela do povoljnijeg položaja okrivljene odgovorne osobe u ovom prekršajnom postupku.
13. Ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenicima u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
14. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od dva mjeseca po primitku ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
15. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u pobijanoj presudi, a uz to kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, u roku od dva mjeseca po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
16. Ovaj sud nije prihvatio prijedlog da se okrivljenici i njihov branitelj obavijeste o sjednici vijeća ovog suda te da se na istu pozovu iz razloga što u konkretnom slučaju okrivljenicima presudom koju žalbom pobijaju nije izrečena kazna zatvora, slijedom čega se ne radi o situaciji propisanoj člankom 201. stavkom 2. Prekršajnog zakona.
17. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
18. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 26. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.