Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-823/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević-Žak, odvjetnici u Bjelovaru, Josipa Jelačića 7, protiv tuženika: 1) HČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2) PČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada u [adresa], te 3) ĐČK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku u Zagrebu, Klaićeva 48 , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od P-190/2023-13 od 13. studenoga 2023. te presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-190/2023-27 od 19. lipnja 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja NČ i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-190/2023-27 od 19. lipnja 2024. pod toč. I. izreke kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

r i j e š i o  j e

I Ukida se djelomično prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke kojom je odbijen kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja NČ za isplatu iznosa od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te pod toč. II. izreke i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-190/2023-27 od 19. lipnja 2024. i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja NČ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-190/2023-13 od 13. studenoga 2023.

IV O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pokojne ostaviteljice TČ rođene dana **.**.1930. godine, a umrle dana 19. do 20.07.2021. godine, ne ulazi ¼ dijela utvrđene ostavinske imovine i to:

– nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od čkbr. [katastarska čestica] dvorište površine 931 m2 stambena zgrada (s dvije stambene jedinice),površine 237 m2 i pomoćna zgrada (ljetna kuhinja, spremište i nadstrešnica) površine 120 m2, ukupne površine 1288 m2 u 9/10 dijela,

– nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od čkbr. [katastarska čestica] oranica u Markovcu površine 280 čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica ograda površine 152 čhv u 9/10 dijela,

– novčane tražbine s osnove razlike mirovine prema HZMO za mjesec srpanj 2021.g., u neutvrđenom iznosu,

– novčane tražbine po tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj 3241545222 u neutvrđenom iznosu,

– novčane tražbine po tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb broj 3241546055 u neutvrđenom iznosu,

te se sa ¼ dijela ostavinske imovine povećava nasljedni dio zakonskog nasljednika, a tužitelja TČ NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što su tuženi RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PČ iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni priznati, a sve to u roku od 15 dana.

2. Tuženi su dužni solidarno platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.212,27 Eura, zajedno sa zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do isplate a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.", kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Tuženi RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PČ iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] su dužni tužitelju UČ iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 20.000,00 EUR-a (dvadesettisućaeura) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na ime povećanja vrijednosti nekretnina koje su predmetom ostavinskog postupka iza pokojne UČ TČ upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženi su dužni solidarno platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.212,27 Eura, zajedno sa zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do isplate a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 Eura u roku od 15 dana.".

2. Uvodno označenim rješenjem poslovni broj P-190/2023-27 od 19. lipnja 2024. odlučeno je:

„Odbacuje se kao neodređen dio tužbe tužitelja koja je podnesena uz eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a kojim je zatraženo da tuženici platite režijske troškove prema dostavljenim podacima iz saldo konti kartica pružatelja usluga, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a sve to u roku od 15 dana.“

3. Prvostupanjskim rješenjem od 13. studenoga 2023. riješeno je:

"Utvrđuje se da je tužba tužitelja u vezi eventualnog kumuliranog novčanog zahtjeva djelomično povučena u pogledu isplate iznosa od 20,000.00 eura podneskom od 29. rujna 2023. godine.

Određuje se vrijednost predmeta spora u ovoj parnici sa iznosom od 20,000,00 eura počevši od dana 29. rujna 2023. godine, kada je zaprimljen kod ovoga suda gore navedeni podnesak tužitelja, a do tada se utvrđuje vrijednost predmeta spora od 40.000,00 eura."

4. Protiv citirane presude i citiranih rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U pogledu tužiteljeva zahtjeva koji se odnosi na izdvajanje ¼ dijela ostavinske imovine pok. TČ prvostupanjski sud je u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključio da nema objekata pa tužitelj nije imao u što ulagati materijal i svoj rad. Međutim, bez geodetskog vještačenja na licu mjesta, a što je predloženo po tužitelju, ne može se sa sigurnošću utvrditi da na navedenim česticama nema objekata ili dijela objekata. Osim toga, tužitelj je navodio da je na tom dijelu nekretnine posadio 100 komada čempresa i raznih voćki koje je sam kupio svojim sredstvima, te bez odgovarajućeg vještačenja tužitelj smatra da se taj dio tužbenog zahtjeva ne može odbiti. U ostalom dijelu odbijanja stvarnopravnog zahtjeva radi izdvajanja ¼ dijela nekretnine u k. o. [katastarska općina] tužitelj pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer prvostupanjski sud uopće ne analizira rješenje o nasljeđivanju iza pok. FČ. Tužitelju je pripala 1/5 ostavinske imovine, dok su ostali nasljednici ustupili svoje dijelove majci TČ, ali su očito uvažili i potvrdili da je tužitelj pomagao roditelje i ulagao vlastita sredstva i materijal u povećanje cjelokupne ostavinske imovine iza pok. FČ, pa su svi nasljednici uključivo i TČ svoje nasljedne dijelove u k. o. [katastarska općina] ustupili u cijelosti tužitelju. Iako je tužitelj predlagao na te okolnosti dokaze prvostupanjski sud paušalno zaključuje da iza pok. FČ tužitelj nije postavljao zahtjev za izdvajanje iz ostavinske imovine, a iz samog rješenja o nasljeđivanju je vidljivo da je tužitelju ustupanjem sunasljednika koji su ujedno i tuženici ipak pripala vjerojatno najvrjednija imovina, što su mu oni i priznali. Prvostupanjski sud uopće ne analizira saslušane svjedoke na okolnosti izgradnje, adaptacije i ulaganja od strane tužitelja u nekretninu u k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjski sud ne analizira kako to da je građevinsku dozvolu za predmetnu kuću, rješenje o legalizaciji te rješenje o obvezi komunalnog doprinosa predao na raspravi 4. rujna 2023. punomoćnik tuženika te kako je ta dokumentacija zatečena upravo kod tuženika. Naime, te poslove za života roditelja vodio je i ishodio tužitelj tvrdeći da je cjelokupna dokumentacija nestala iz kuće u [adresa]. U tom dijelu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Budući da je sud odbio provesti građevinsko vještačenje i to bez valjanog obrazloženja zaključiti je da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4.1. U pogledu rješenja od 13. studenoga 2023. tužitelj u žalbi ističe da protiv raspravnih rješenja nije dopuštena posebna žalba pa podnosi žalbu na ista zajedno sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari. Navodi da je u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.459,95 EUR time da je postavio stvarnopravni zahtjev ali je postavio i obveznopravni zahtjev po čl. 186.b st. 2. Zakona o parničnom postupku koji će biti postavljen nakon provedenog građevinskog vještačenja isplatom od oko 40.000,00 EUR i nakon pribavljanja svih saldo konti kartica isplata režijskih troškova. Tuženici prije upuštanja u raspravljanje nisu prigovorili naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.459,95 EUR. Smatra da raspravna rješenja nisu u skladu sa čl. 191. st. 3. i čl. 193. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu da će konačni zahtjev biti postavljen nakon provedenog građevinskog vještačenja i dostave saldo konti kartica. Dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za plaćanje režijskih troškova odbačen je kao neodređen, što je točno jer je postavljen po čl. 186.b st. 2. Zakona o parničnom postupku. Nije jasno zbog čega sud nije postupio po čl. 109. navedenog Zakona pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Iz istih razloga odluka o parničnom trošku je u suprotnosti sa odredbama Zakona o parničnom postupku. Predlaže uvažiti žalbu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje i u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva i eventualnog, kao i u odnosu na raspravna rješenja i troškove parničnog postupka predlažući da se tuženici obvežu na podmirenje troška sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženici navode kako je ista u cijelosti neosnovana. Predlažu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu te tužitelju naložiti plaćanje troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 186.b st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) na koju ukazuje tužitelj, a kojom je uređen institut tzv. stupnjevite tužbe, budući da tužitelj niti nije istaknuo manifestacijski zahtjev tj. zahtjev kojim je zatražio od suda da tuženike obveže da dadu račune ili pregled imovina ili obveza.

7.1. Potrebnim se nalazi navesti da je tužitelj bio u mogućnosti specificirati svoj tužbeni zahtjev na isplatu režijskih troškova s obzirom da činjenične navode tužbe čini tvrdnja da je upravo on plaćao režijske troškove za spornu nekretninu, dakle ne radi se o procesno pravnoj situaciji da tužitelj ne može odrediti zahtjev dok tuženici ne polože račune ili pregled imovine i obveza.

8. Međutim, osnovanim se ukazuje žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP budući da sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu čl. 109. ZPP, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

8.1. Naime, eventualno kumulirani zahtjev tužitelj je postavio tako da u pogledu režijskih troškova glasi da su tuženici dužni istom isplatiti "…režijske troškove prema dostavljenim podacima iz saldo konti kartica pružatelja usluga sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja tužbe…". Dakle, slijedi da tužba u tom dijelu ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti pa je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 109. ZPP tužitelju trebao naložiti da istu ispravi odnosno dopuni na način da bude podoban za raspravljanje, pa kako u navedenom smislu nije postupio, a pobijanim rješenjem je odbacio (kao neodređen dio tužbe tužitelja), to je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

11. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja glavni tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza majke pok. MČ ne ulazi ¼ dijela utvrđene ostavinske imovine i to nekretnina te novčanih sredstava (precizirano u izreci pod toč. I.1. prvostupanjske presude) odnosno da se za navedeni udjel povećava nasljedni dio tužitelja što da su tuženici dužni priznati.

12. Sud prvog stupnja odbio je, kao neosnovan, glavni tužbeni zahtjev uz obrazloženje, u bitnome, da je tužitelj vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju donesenog nakon smrti tužiteljeva oca pok. SČ temeljem kojeg rješenja su sporne nekretnine utvrđene njegovom ostavinskom imovinom za ½ dijela u kojem postupku tužitelj nije zahtijevao izdvajanje iz očeve ostavine te da je pravomoćnošću istog limitiran potraživati bilo kakva stvarna prava na udjelu od 4/5 koliko je naslijedila pok. MČ. Također režijski troškovi za koje tužitelj tvrdi da je plaćao ne predstavljaju nikakvo ulaganje tužitelja u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Konačno zaključuje da s obzirom da nema nikakav materijalni dokaz o ulaganjima u iste da mu ni po toj osnovi ne pripada pravo na stvarno pravni zahtjev. Primjenom odredbe čl. 216. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje ZN) odbija kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud, iako je pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva, pravilno je odlučio kada je isti odbio kao neosnovan, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o glavnom tužbenom zahtjevu.

14. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 216. ZN koja propisuje da kad se po odredbama zakona može zahtijevati odvajanje ostavine od imovine nasljednika, sud će na prijedlog ovlaštenih osoba odrediti to odvajanje, primjenjujući pri tom odredbe toga Zakona o privremenim mjerama za osiguranje ostavine. Odvajanje ostavine je postupak kojim se odvaja imovina nasljednika od ostavinske imovine kako bi se osiguralo namirenje tražbina ostaviteljevih vjerovnika, a u konkretnom slučaju takvu zaštitu tužitelj, kao sunasljednik iza smrti pok. TČ, ne zahtjeva.

15. Međutim, odredba čl. 75. ZN regulira postupak izdvajanja u korist potomaka koji su privređivali s ostaviteljem, a prema činjeničnim navodima tužitelja isti je pridonio da se imovina ostaviteljice poveća i da to ima za posljedicu povećanje opsega izdvajanja iz ostavine.

16. Po ocjeni ovog suda nisu ispunjene pretpostavke za izdvajanje predmetnih nekretnina.

16.1. Prema čl. 75. st. 1. ZN neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici.

16.2. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio (st. 2. članka), dok je st. 3. istog članka određeno da se pravo iz st. 1. toga članka ostvaruje samo na zahtjev ovlaštenika te da pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva.

17. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da je prednik stranaka, otac odnosno djed SČ preminuo **.**.2013. te da je iza smrti istog doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru po javnom bilježniku Mariu Franiću poslovni broj O-975/2013 od 3. travnja 2014. kojim je utvrđena njegova ostavinska imovina i to upravo prijeporne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za ½ dijela te da su nasljednicima proglašeni njegova supruga MČ za 4/5 dijela, a tužitelj za 1/5 dijela, kao i da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi kako se tužitelj nije poslužio ovlaštenjem iz odredbe čl. 75. ZN odnosno nije tražio izdvajanje iz ostavine svog pok. oca SČ. Navedeno ne ide u prilog njegovoj tvrdnji da je još za života svog oca sudjelovao u izgradnji objekta u [adresa] (precizirano u toč. 3. povjesnice tužbe) te također u adaptaciji objekta 2010. Također u prilog tvrdnji tužitelja ne ide niti sadržaj spisa prvostupanjskog suda poslovni broj P-885/2021 (nalazi se u privitku spisa) koji postupak su pokrenuli ovdje tužitelj i tuženica pod 1) protiv tuženika pod 2) predmet kojeg parničnog postupka je bio raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je zaključila pok. MČ sa svojim sinom tuženikom pod 2) 28. srpnja 2014., a predmet kojeg ugovora su bile, između ostalog, i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a u kojem postupku tužitelj nije tvrdio da iste nekretnine ne bi mogle biti predmetom ugovora jer je on doprinio povećanju te imovine već je tvrdio da ZČ, kao davatelj uzdržavanja, ne izvršava preuzete obveze.

17.1. Neosnovanim se ocjenjuje žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u svezi analize citiranog rješenja o nasljeđivanju s obzirom da se iz sadržaja istog, suprotno žalbenim navodima, ne može zaključiti da su ostali sunasljednici uvažili i potvrdili da je tužitelj pomagao roditelje i ulagao vlastita sredstva i materijal u povećanje cjelokupne ostavinske imovine iz pok. SČ. Činjenica što su sunasljednici ZČ, RČ i PČK ustupili tužitelju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koje da su znatne vrijednosti) sama za sebe ne znači da su time potvrdili da je tužitelj ulagao vlastita sredstva i materijal u prijeporne nekretnine niti da bi mu iz tog razloga imalo pripasti pravo još i na izdvajanje sporne imovine, već što više upravo suprotno.

18. Dakle, po ocjeni ovog suda, sporne nekretnine treba razlučiti na dva dijela budući da su iste predstavljale suvlasništvo supružnika, prednika stranaka, a žalitelj nije iskoristio svoje zakonske mogućnosti i tražio izdvajanje iz ostavine u smislu čl. 75. ZN iza smrti svoga oca iako je tvrdio da je radio i doprinosio puno prije smrti oca. Dakle, isti je vezan navedenim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju po odredbi čl. 232. ZN i tada utvrđenim opsegom ostavinske imovine ostavitelja pa bi ga eventualno pripadalo navedeno pravo na dijelu imovine ostaviteljice u pogledu kojeg nije vezan navedenim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti oca.

18.1. Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz spisa predmeta ne slijedi zaključak da ¼ dijela spornih nekretnina odnosno pokretnina ne bi predstavljala ostavinu prednice stranaka iz razloga što bi tužitelj na temelju rada i davanja doprinio povećanju te imovine, a također ne proizlazi iz spisa predmeta da bi bila ispunjena pretpostavka zajednice života tužitelja i njegovih roditelja odnosno s majkom nakon smrti SČ.

18.2. Neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud ne analizira iskaze saslušanih svjedoka na okolnosti izgradnje i adaptacije spornih nekretnina budući da je prvostupanjski sud u svezi s time dao ocjenu i iznio zaključak, koji prihvaća i ovaj sud, slijedom čega niti žalbeni navodi o provođenju građevinskog vještačenja na te okolnosti ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja.

18.3. Žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda ni u svezi kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budući da ne samo iz izvatka iz katastarskog plana (l.s. 63), već i iz iskaza samog tužitelja i svjedoka ne proizlazi da bi tužitelj gradnjom objekata pridonio da se njihova vrijednost poveća, a navodi žalitelja kako je na tim nekretninama posadio 100 komada čempresa i raznih voćaka koje je sam kupio svojim sredstvima ne predstavljaju, po ocjeni ovog suda, takav rad ili davanje koje tužitelja ovlašćuje da traži izdvajanje ¼ dijela iz ostavine u smislu čl. 75. ZN već eventualno pravo na obveznopravni zahtjev.

19. Osim toga žalbeni navodi nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pogledu zaključka da bi u ostavinsku imovinu iza pokojne ostaviteljice TČ ulazila ¼ dijela novčanih tražbina prema HZMO za mjesec srpanj 2021., po tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d. broj 3241545222 odnosno broj 3241546055 jer ukoliko su i osnovane tvrdnje tužitelja da je sam podmirivao troškove u svezi nekretnine od 2013. time ne stječe pravo u smislu odredbe čl. 75. ZN već eventualno pravo na obveznopravni zahtjev.

20. Također predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev budući da je tužitelj sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP predložio da sud ako nađe da glavni zahtjev nije osnovan prihvati slijedeći koji glasi na isplatu iznosa od 20.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

21. Činjenica što je ostavinski sud tužitelja uputio u parnicu radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ne ulazi dio predmetnih nekretnina odnosno pokretnina, po ocjeni ovog suda, ne uskraćuje pravo tužitelju da traži zaštitu svojih prava pred sudom kroz eventualno postavljeni zahtjev jer isti ima procesnu aktivnu legitimaciju te je sud prvog stupnja pravilno postupio kada nije tužbu tužitelja u tom dijelu odbacio. S druge strane vođenje postupka po tom dijelu zahtjeva ne priječi nastavak ostavinskog postupka budući da je isti u prekidu do pravomoćnog okončanja po deklaratornom zahtjevu (glavnom zahtjevu tužitelja).

22. Međutim, u pogledu eventualnog zahtjeva osnovnim se ocjenjuju žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje iz razloga što je dokazni prijedlog tužitelja da se izvede građevinsko vještačenje odbio. Naime, iako je sud prvog stupnja za odbijanje naveo razloge sud prvog stupnja nije o postojanju činjenica na kojima se temelji eventualno kumulirani zahtjev mogao odlučiti po pravilu o teretu dokaza (toč. 52. i 53. obrazloženja) budući da je u pogledu odlučnih činjenica tužitelj ponudio odgovarajući dokaz i sud je bio u mogućnosti provjeriti njegove tvrdnje pa ako ocjenom svih provedenih dokaza visinu tog zahtjeva ne bude moguće utvrditi primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

22.1. Nadalje u svezi zahtjeva za isplatom režijskih troškova „prema dostavljenim podacima iz saldo konti kartica“ ovaj sud se već referirao pod. toč. 8. i 8. 1. obrazloženja ove presude.

U pogledu žalbe protiv rješenja od 13. studenoga 2023.

23. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pri donošenju rješenja od 13. studenoga 2023., kojim je utvrdio da je tužba tužitelja u pogledu eventualno kumuliranog novčanog zahtjeva djelomično povučena za iznos od 20,000.00 eura, nije pogrešno primijenio odredbu čl. 191. st. 3. ZPP.

23.1. Naime, navedenom odredbom propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, pa u okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelj podneskom od 29. rujna 2023. (l.s.125) smanjio tužbeni zahtjev ne radi se o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, pa je utoliko neosnovan izneseni žalbeni razlog.

23.2. Također, prvostupanjski sud nije nepravilno primijenio odredbu čl. 193. ZPP koja regulira povlačenje tužbe, pa kako je tužitelj podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 29. rujna 2023. (l.s. 125-128) obavijestio sud, a što je potvrdio na ročištu održanom 13. studenoga 2023. (l.s. 131) da je zadnjim podneskom djelomično smanjio visinu eventualno kumuliranog zahtjeva na isplatu iznosa od 20.000,00 EUR (umjesto 40.000,00 EUR), pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužba tužitelja u vezi eventualno kumuliranog zahtjeva djelomično povučena (u svezi s time pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-8), pri čemu tvrdnja žalitelja o naknadnom konačnom preciziranju zahtjeva nije pravno odlučna.

23.3. Nadalje je navesti da je u odnosu na deklaratorni zahtjev upravljen na izdvajanje iz ostavine tužitelj u tužbi vrijednost predmeta spora označio u iznosu 1.459,95 eura, dok je u odnosu na eventualno kumulirani kondemnatorni zahtjev vrijednost predmeta spora označena novčanim iznosom koji se njime potraživao tj. 40.000,00 eura (čl. 40. st. 1. i 2. ZPP) odnosno nakon smanjenja iznosom od 20.000,00 eura.

23.4. Naime, žalitelju je odgovoriti da je odredbom čl. 37. st. 2. ZPP određeno da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva pa je, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pravilno za eventualno kumulirani zahtjev, nakon smanjenja, utvrđena pobijanim rješenjem u iznosu od 20.000,00 eura.

24. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, kako je to odlučeno pod toč. I izreke ove drugostupanjske presude primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odnosno odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u pogledu pobijanog rješenja od 13. studenoga 2023. (toč. III izreke ovog rješenja). Nadalje valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužitelja u dijelu kojim je prvostupanjski sud odbio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl. 370. ZPP, te ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja održi novu glavnu raspravu.

24.1. Posljedično navedenom ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke prvostupanjske odluke.

25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ukloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka odnosno u smislu odredbe čl. 109. ZPP pozvati tužitelja da postavi uređen tužbeni zahtjev, te će također radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja izvesti dokaze za činjenice na kojima temelji osnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva te ponovnom ocjenom svih dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

25.1. Pri ponovnom donošenju odluke o trošku potrebno je uzeti u obzir Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. dalje Tarifa) budući da prema Tbr. 52. st. 3. Tarife - kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kao i uzeti u obzir definiranje uspjeha u sporu kod odlučivanja o glavnom i eventualno kumuliranom zahtjevu, kao i činjenicu da su tuženici pristali na djelomično povlačenje tužbe ali zahtijevajući trošak postupka (l.s. 103).

26. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica