REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4451/2018-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika MR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i tuženika osobno, dana 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Jožinec u Samoboru, poslovni broj Ovrv-2708/2018 od 28. svibnja 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 5.425,15 eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos 3.234,72 eur od 21. svibnja 2018. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu 2.204,98 eur sa zateznom kamatom od 26. veljače 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Ljubici Jožinec u Samoboru 28. svibnja 2018. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz otvorenih stavaka dužnika, protiv tuženika, ranije ovršenika, tvrdeći da mu isti duguje ukupni iznos 40.875,82 kn, od čega na ime redovne glavnice iznos 24.371,98 kn; na ime redovne kamate 9.594,12 kn; na ime otkupljenih naknada i troškova 213,73 kn i na ime zatezne kamate obračunate do 20. svibnja 2018. 6.695,99 kn, sa zateznom kamatom na iznos glavnice od 21. svibnja 2018., na pojedine mjesečne iznose, potražujući i trošak ovrhe sa zateznom kamatom na nastali trošak ovrhe od dana donošenja rješenja o ovrsi i na predvidivi trošak ovrhe sa zateznom kamatom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika Ljubice Jožinec iz Samobora poslovni broj Ovrv-2708/2018 od 28. svibnja 2018. naloženo je tuženiku namiriti navedenu tražbinu sa potraživanom zateznom kamatom kao i nastalim i predvidim troškovima ovrhe, sve sa potraživanom zateznom kamatom te je određena ovrha radi prisilne naplate iste tražbine.

3. Protiv opisanog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor navodeći da sa tužiteljem nema nikakvih ugovornih odnosa pa prema tome niti nikakvih neriješenih financijskih dugovanja prema istom. Predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-4451/18-2 od 3. kolovoza 2018., temeljem prigovora ovršenika, stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: izvod iz otvorenih stavaka dužnika (list 6 spisa), Ugovor o cesiji od 4. veljače 2015. (list 17-28 spisa), Dodatak ugovoru o cesiji od 18. lipnja 2015. (list 29-32 spisa), Zahtjev za otvaranje tekućeg računa od 28. prosinca 2007. (list 37-38 spisa), Ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa od 28. prosinca 2007. (list 33-34 spisa), Zahtjev o prekoračenjima tekućeg računa (list 39, 92 i 109 spisa), Ugovor o korištenju MBCARD kartice na bankomatu i EFTPOS terminalima od 23. siječnja 2008. (list 40-41 spisa), Izmjene dodatnog dozvoljenog prekoračenja (list 42-47, 93-98 i 110-115 spisa), Opomena pred tužbu od 31.siječnja 2012. (list 48 spisa), Otkaz ugovora o tekućem računu od 14. veljače 2012. sa izvatkom iz poslovnih knjiga (list 49 -50), Obavijest o prijenosu potraživanja od 18. veljače 2015. (list 51 spisa), karticu contracta i specifikaciju obračuna zateznih kamata (list 52-53 spisa), Opće uvjete Karlovačke banke d.d. (list 71-81 spisa).

6. Temeljem provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze, kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, u skladu sa čl .8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu duga po tekućem računu tuženika, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da mu je predmetno potraživanje ustupljeno od Karlovačke banke d.d. kao cedenta, temeljem Ugovora o cesiji od 4. veljače 2015. sklopljenog sa tužiteljem kao cesionarom.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik, temeljem vlastoručno potpisanog zahtjeva od 28. prosinca 2007., istoga dana sa Karlovačkom bankom d.d. sklopio Ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa broj 2400008-068706-1 (5), a kako to tuženik i sam čini nespornim u podnesku od 16. srpnja 2020. (list 69 spisa )te kako to ujedno i proizlazi iz zahtjeva i Ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa na listu 37 te 33-34 spisa.

9. Uvidom u priloženi Ugovor o korištenju MBCARD kartice na bankomatu i EFTPOS terminalima od 23. siječnja 2008. utvrđeno da je isti sklopio tuženik sa Karlovačkom bankom d.d., a čl. 1. kojeg je tuženiku, kao vlasniku tekućeg računa, banka odobrila korištenje MBCARD kartice na bankomatima za podizanje gotovine i EFTPOS terminalima za plaćanje roba te ostalih dozvoljenih usluga – do iznosa dozvoljenog prekoračenja po tekućem računu vlasnika (čl. 2. Ugovora).

10. Aktivnu legitimaciju tužitelja sud je utvrdio uvidom u Ugovor cesiji, ovjerenom 4. veljače 2015. po javnom bilježniku Tomislavu Matijeviću u Zagrebu, sklopljenim između Karlovačke banke d.d. kao cedenta i Eos Matrix d.o.o. kao cesionara, a kojim ugovorom cedent prenosi na cesionara sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja koja cedent ima prema svojim dužnicima temeljem važećih zakona i ugovornih odnosa. Između stranaka je 18. lipnja 2015. sklopljen i Dodatak I. Ugovoru o cesiji od 4. veljače 2015.,a u prilogu kojeg se nalazi i popis dužnika sa brojevima pa je tako utvrđeno da se među inima nalazi i tuženik – contract ID 3-3206870515. Tužitelj je podneskom od 29. lipnja 2021. ispravio pogrešan činjenični navod o tome da je tuženik zaključio Ugovor o tekućem računu sa Raiffeisenbankom d.d., ispravno Karlovačkom bankom d.d.,a što tuženik niti ne spori.

11. Iz Obavijesti o prijenosu potraživanja (list 51 spisa) utvrđeno je da je tužitelj istom obavijestio tuženika o tome da je u skladu sa odredbom čl. 80. - 87. Zakona o obveznim odnosima, a temeljem ranije opisanog Ugovora o cesiji postao vlasnik potraživanja koje se odnosi na nepodmireno dugovanje prema Karlovačkoj banci d.d. koje na dan 31. siječnja 2015. iznosi 34.917,00 kn na koje se obračunava zatezna kamata.

12. Uvidom u Zahtjev o prekoračenjima tekućeg računa od 24. travnja 2008. (list 39 i 92 spisa) proizlazi da se tuženiku, kao korisniku tekućeg računa broj 3206870615, dodatno dozvoljava prekoračenje, s time da se limit definira odobrenjem. Taj Zahtjev doista nije potpisan po tuženiku i budući da se radi o internom dokumentu banke, sud prihvaća navod tužitelja o tome da isti, kao interni dokument, nije potpisan po tuženiku, a budući da je tužitelj nastavno priložio Izmjene dodatnog dozvoljenog prekoračenja od 12. svibnja 2009., 18. studenog 2009., 7. svibnja 2010., 4. studenog 2010., 7. lipnja 2011. i 14. rujna 2011. (list 42-47, 93-98 i 110-115 spisa) iz kojih je utvrđeno da su svi vlastoručno potpisani po tuženiku, a potpis na kojima tuženik nije posebno osporio. Uvidom u iste sud je utvrdio da je tuženik:

- dana 12. svibnja 2009. podnio zahtjev za odobrenje dozvoljenog prekoračenja do iznosa 30.000,00 kn sa trenutnim stanjem tekućeg računa od + 3.354,70 kn;

- dana 18. studenog 2009. podnio zahtjev za odobrenje dozvoljenog prekoračenja do iznosa 30.000,00 Kn sa trenutnim stanjem tekućeg računa od + 14.570,99 kn;

- dana 7. svibnja 2010. podnio zahtjev za odobrenje dozvoljenog prekoračenja do iznosa 30.000,00 Kn sa trenutnim stanjem tekućeg računa od + 3.063,54 kn;

- dana 4. studenog 2010. podnio zahtjev za odobrenje dozvoljenog prekoračenja do iznosa 30.000,00 Kn sa trenutnim stanjem tekućeg računa od + 230.697,30 kn;

- dana 7. lipnja 2011. podnio zahtjev za odobrenje dozvoljenog prekoračenja do iznosa od 30.000,00 Kn sa trenutnim stanjem tekućeg računa od - 18.512,11 kn

- dana 14. rujna 2011. podnio zahtjev za odobrenje dozvoljenog prekoračenja do iznosa od 30.000,00 Kn sa trenutnim stanjem tekućeg računa od - 28.574,69 kn. 13. Uvidom u opomenu pred tužbu od 31. siječnja 2012. (list 48 spisa) utvrđeno je da Karlovačka banka d.d. pozvala tuženika u roku 8 dana podmiriti ukupno dugovanje koje na dan 31. siječnja 2012. iznosi 29.776,97 kn, od čega nedozvoljeno prekoračenje iznosi 28.574,69 kn, nenaplaćene kamate iznose 1.100,28 kn te nenaplaćene naknade iznose 102,20 kn jer će u suprotnom Ugovor o tekućem računu biti otkazan.

14. Uvidom u otkaz Ugovora o tekućem računu od 14. veljače 2012. (list 49 spisa) utvrđeno je da je Karlovačka banka d.d. navedenog dana tuženiku otkazala Ugovor o tekućem računu broj 2400008-3206870615 sa ukupnim dugom 30.132,32 kn, od čega nedozvoljeno prekoračenje iznosi 28.574,69 kn, nenaplaćene kamate iznose 1.390,63 kn te nenaplaćene naknade iznose 167,00 kn

15. Uvidom u izvadak iz otvorenih stavaka tužitelja od 24. svibnja 2018. (list 6 spisa), utvrđeno je da ukupno dugovanje tuženika na navedeni dan iznosi 40.875,82 kn, od čega na ime redovne glavnice iznos 24.371,98 kn; na ime redovne kamate 9.594,12 kn; na ime otkupljenih naknada i troškova 213,73 kn i na ime zatezne kamate obračunate do 20. svibnja 2018. 6.695,99 kn.

16. Na navod tuženika da spisu ne prileži po tuženiku potpisan Ugovor o dozvoljenom prekoračenju, valja odgovoriti da se Opći uvjeti Karlovačke banke d.d. o kreditnom poslovanju s građanima (koje je tuženik priložio u prilogu podneska od 16. srpnja 2020., list 71-81 spisa), primjenjuju od 15. rujna 2011., a obzirom da je Ugovor o tekućem računu sklopljen je 28. prosinca 2007. proizlazilo bi da isti nisu primjenjivi na potonji Ugovor, a tim više što tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije niti tvrdio niti predlagao dokazne prijedloge na okolnost da bi mu, u konkretnom slučaju, banka odobrila kredit u obliku prekoračenja po tekućem računu, a koji bi onda bio odobren temeljem posebnog Ugovora i koji bi bio sastavni dio Ugovora o tekućem računu.

17. Slijedom svega navedenog, a kako je kraj nespornog zasnivanja ugovornog odnosa tuženika sa Karlovačkom bankom d.d. (o vođenju tekućeg računa) utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 12. svibnja 2009. do 14. rujna 2011. podnosio Karlovačkoj banci, kao predniku tužitelja, Zahtjeve za odobrenje dozvoljenog prekoračenja po korištenom tekućem računu, vlastoručno potpisane te kako se tuženik nije pridržavao odredbi Ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa od 28. prosinca 2007. te odredbi Ugovor o korištenju MBCARD kartice na bankomatu i EFTPOS terminalima od 23. siječnja 2008. zbog čega je i nastalo utuženo potraživanje (dug po tekućem računu) te kako je Karlovačka banka d.d. Ugovor o tekućem računu i otkazala 14. veljače 2012. te obzirom da je dugovanje po tekućem računu Ugovorom o cesiji prenijeto na tužitelja, to je tuženik istom u obvezi podmiriti dug u utuženom iznosu, ukupno 40.875,82 kn odnosno 5.425,15 eur.

18. Visinu potraživanja sud je utvrdio uvidom i izvadak iz otvorenih stavaka tužitelja od 24. svibnja 2018. koji predstavlja vjerodostojnu ispravu, a sadržaj koje tuženik nije posebno osporio. Iz navedenog razloga sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, a posebno kada se ima u vidu da je taj prijedlog istaknut i nakon zaključenja prethodnog postupka, a suprotno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je tuženika temeljem odredbi čl. 9., čl. 342. st. 1. u vezi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO) obvezati na isplatu utuženog potraživanja te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.

20. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st.1. ZOO, a visina stope zatezne kamate na odredbi čl 29. st.2. i 8. ZOO.

21. O zahtjevu za naknadu troškova postupka kako troška određenog u rješenju o ovrsi tako i daljnjeg parničnog troška sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom, u skladu sa čl. 164. st. 4. ZPP i isti predstavlja jedinstveni trošak (tako i VSRH U Zaključku broj SU – IV - 204/17 od 2. lipnja 2017.).

22. Budući da je u cijelosti uspio u sporu, trošak postupka suđen je tužitelju, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP. Isti se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema zatraženom trošku.

22.1.Tužitelju je tako priznat trošak za: sastav prijedloga za ovrhu 1.250,00 kn/ 165,90 eur (Tbr. 11. Tarife sa uključenim 25% PDV), trošak javnobilježničke nagrade sa 25 % PDV u ukupnom 948,45 kn / 125,88 eur , što ukupno iznosi 291,78 eur. 22.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak za: sastav podnesaka od 11. lipnja 2019., 29. lipnja 2021. i 5. travnja 2023., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištu 18. studenog 2019. 25 bodova (tbr. 9/5 Tarife) i za zastupanje na ročištima 12. veljače 2020., 27. svibnja 2021., 23. veljače 2022. i 3. travnja 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 725 bodova što primjenom tbr.54 Tarife iznosi 1.450,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (362,50 eur) te uz trošak pristojbe na presudu 100,70 eur, iznosi ukupno 1.913,20 eur, odnosno sumarno sveukupno 2.204,98 eur. 22.3. Tužitelju nije priznat zatraženi administrativni trošak i trošak dostave javnog bilježnika jer taj trošak, osim što se ne smatra nužnim troškom postupka, nije niti dokazan.

23. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu 100,70 eur

- tuženiku