REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-472/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KEH, [adresa], Savezna Republika Njemačka, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gabriele Wahl Cesarec i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bradavica Marić Wahl Cesarec u Zagrebu, protiv tuženika KE, iz [adresa], sa boravkom u [adresa], Republika Njemačka, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Čačić, odvjetnica u Zadru, radi izdavanja tabularne isprave i sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2224/2021-11 od 15. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P-615/2020-34 od 17. rujna 2021., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2224/2021-11 od 15. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P-615/2020-34 od 17. rujna 2021., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih ljudskih prava tužitelja zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pitanja:
"1. Mora li sud donijeti odluku o pravnom pitanju iznesenom u postupku odnosno je li sud u konkretnom slučaju morao odlučiti predstavlja li plaćeni iznos novca kaparu i od kakvog je to značaja u predmetnom postupku?
2. Je li sud počinio pogrešnu primjenu materijalnog prava kada je odlučio da upućivanjem ponude radi sklapanja glavnog ugovora prethodno sklopljeni ugovor ne obvezuje drugu stranu odnosno da se ponudom jednostrano raskida prethodno sklopljeni ugovor?
3. Mora li sud dati svoje stav o svim provedenim dokaznim sredstvima, odnosno u konkretnom slučaju o provedenom očevidu na kojem je utvrđeno da je Tužitelj unio svoje stvari u nekretnine Tuženika? Mora li sud li donijeti odluku o značaju konkludentnih radnji i njihovom utjecaju na tumačenje sklopljenog ugovora? Mora li sud cijeniti iskaz parničnih stranaka? Mora li sud uzeti obzir i cijeniti korespondenciju između stranaka predloženu kao dokaz?
4. Mora li sud jasno i precizno obrazložiti zašto iskaz svjedoka koji u bitnome iskazuje kao i svi drugi svjedoci nije prihvatio kao subjektivan, a da iskaze drugih svjedoka, članova obitelji Tuženika prihvaća kao objektivne? Može li sud ne prihvatiti takav iskaz i kada su svi navodi iz iskaza tijekom postupka utvrđeni kao nesporni?
5. Može li sud odbiti i uopće ne cijeniti iskaze trećih strana ako su iste dane u obliku privatnih isprava samo zato što te strane nisu saslušani kao svjedoci?
6. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako:
- sud nije dao ocjenu svih provedenih dokaza?
- o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što je utvrđeno u postupku i ocjene koju je sud dao?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da prvo, drugo, treće, četvrto i šesto pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije sadrže tvrdnje predlagatelja o okolnostima konkretnog slučaja, pogrešnoj ocjeni dokaza od strane suda te (stoga) pogrešno primijenjenom materijalnom pravu u ovom predmetu, kao i o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, radi čega ta pitanja, koja se odnose (samo) na okolnosti konkretnog spora i shvaćanje predlagatelja o tome kako je sud trebao ocijeniti dokaze i primijeniti materijalno pravo, nemaju opći karakter (značenje, važnost) u smislu da bi shvaćanje koje ovaj sud izražava u odnosu na navedena pitanja moglo biti općenito i ubuduće primjenjivo u neograničenom broju slučajeva u primjeni norme na koju se odnosi. Stoga se ta pitanja ne mogu smatrati pravnim pitanjima koja bi mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. U odnosu na peto pitanje, predlagatelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP, jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio dijelove spisa s naznakama spornih dijelova na koje se je u prijedlogu pozvao (isprave s iskazima trećih osoba), radi čega ovaj sud nije u mogućnosti ocijeniti je li povreda odredaba parničnog postupka na koju predlagatelj upućuje mogla utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Stoga se ni navedeno pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka čime da je povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
7. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
