REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-749/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po Odvjetničkom društvu Stanić i Radelić u Zagrebu, odvjetnicima iz Zagreba, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-21/2024-3 od 13. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-29/2023 od 30. listopada 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Točkom I. i V. izreke presude suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Utvrđuje se u odnosu na tuženika DG da je poslovni udjel tuženika DG u trgovačkom društvu Navicula d.o.o. iz Molunta, Molunat 73, MBS:080041038, OIB 77395626097, bio bračna stečevina tužiteljice VG i tuženika DG, u periodu od osnivanja društva koje se tada zvalo Nobel d.o.o., pa do prestanka postojanja pravnog slijednika tog društva brisanjem iz sudskog registra društva Navicula d.o.o., dakle, u periodu od 2. veljače 1996. do 2. travnja 2013. godine i da je tužiteljica u to vrijeme imala ovlaštenje na ¼ poslovnog udjela trgovačkog društva Navicula d.o.o.“.
„V. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka.“.
2. U ovom dijelu presuda suda prvog stupnja potvrđena je presudom suda drugog stupnja, i protiv tog dijela presude tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„1. Ima li tužiteljica sukladno odredbi čl. 187. Zakona o parničnom postupku pravni interes tužbom tražiti utvrđenje da je poslovni udio tuženika u trgovačkom društvu koje je brisano iz sudskog registra te čiji poslovni udjeli više ne postoje nekada u prošlosti bio bračna stečevina (u periodu od 2. veljače 1996. godine do 2. travnja 2013. godine)?
2. Predstavlja li utvrđenje da je poslovni udio tuženika u trgovačkom društvu koje je brisano iz sudskog registra nekada u prošlosti bio bračna stečevina (u periodu od 2. veljače 1996. godine do 2. travnja 2013. godine) utvrđenje činjenice?
3. Mora li poslovni udjel za kojeg se traži utvrđenje da predstavlja bračnu stečevinu biti točno određen i individualiziran u odnosu na ostale poslovne udjele u određenom društvu s ograničenom odgovornošću?
4. U slučaju kad je tužiteljica tužbom tražila utvrđenje da postoji pravo tužiteljice na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu, a sud utvrdi da to pravo ne postoji, jer više ne postoji trgovačko društvo, ali utvrdi da je to pravo nekad postojalo (dakle, utvrdi činjenicu) te utvrdi da je tužiteljica nekad imala ovlaštenje na poslovnom udjelu, iako takav tužbeni zahtjev nije postavila, je li sud prekoračio tužbeni zahtjev kad je dosudio nešto drugo od onog što je traženo tužbenim zahtjevom?
5. Je li žalbeni sud dužan odgovoriti na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu, kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na prekoračenje tužbenog zahtjeva i nedostatak pravnog interesa te je li dužan obrazložiti razloge odbijanja iznesenih prigovora kako bi se otklonila svaka sumnja u arbitrarnost i samovolju?
6. Je li sud pri donošenju odluke o parničnim troškovima dužan voditi računa ne samo o kvantitativnom uspjehu stranaka u sporu nego i o uspjehu dokazivanja sporne osnove tužbenog zahtjeva odnosno je li sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju kada je tužiteljica samo u manjem dijelu uspjela u sporu i to isključivo s deklaracijom činjenice koja de facto nema pravnu snagu, osobito uzimajući u obzir o uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Glede prva četiri pitanja tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da bi se tužbenim zahtjevom upravljenim na utvrđenje prava na poslovni udjel traži utvrđenje činjenice pa se stoga ne radi o pitanjima o kojima ovisi odluka u ovom sporu.
6. Nadalje, suprotno tvrdnjama tuženika po ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja tuženik nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a ZPP-a koja moraju biti kumulativno ispunjena da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, jer odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja može se naći samo u posebnim okolnostima ovog konkretnog spora, ali se ne radi o pitanjima koja su važna za donošenje pravnih shvaćanja koja bi ubuduće u svim drugim sporovima dala odgovor na materijalnopravne ili procesnopravne prijepore i time bila važna za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
