REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-430/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Anđelku Jureško, Zajednički odvjetnički ured Jureško i Draženka Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika Gradsko Stambeno Komunalno Gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Mladenu Gajskom, Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 17/II, radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-63/2024-3 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1600/2022-19 od 16. travnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-1600/2022-21 od 25. travnja 2024. na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-63/2024-3 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1600/2022-19 od 16. travnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-1600/2022-21 od 25. travnja 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Ima li činjenica da Pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta stupi na snagu nakon započetog savjetovanja s radničkim vijećem utjecaj na zakonitost kasnijih otkaza ugovora o radu?
2. Je li poslodavac postupio u skladu sa zakonom kada je, procijenivši da bi mogla prestati potreba za radom više od 20 radnika, pokrenuo postupak savjetovanja s radničkim vijećem sukladno članku 127. Zakona o radu, te tijekom tog postupka donio novi Pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta na temelju odluke o ukidanju radnog mjesta i preraspodjeli poslova, što je rezultiralo ukidanjem radnog mjesta tužitelja i donošenjem odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju? 3. Imaju li sudovi ovlast preispitivati poslovne odluke poslodavca o ukidanju radnih mjesta, uzimajući u obzir njegovu autonomiju u organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kada je ukinuto radno mjesto navedeno u ugovoru o radu radnika? 4. Ima li činjenica da je radnik obavljao poslove na drugom radnom mjestu temeljem usmene naredbe utjecaj na zakonitost poslovno uvjetovanog otkaza, ako njegovo ugovoreno radno mjesto prestaje postojati prema odluci poslodavca? 5. Je li otkaz zakonit, ako je poslodavac poslovno uvjetovani otkaz uručio tužitelju zbog ukidanja radnog mjesta, dok su poslovi radnog mjesta preraspodjeljeni na druga postojeća radna mjesta kod poslodavca?“ pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda a praksa viših sudova nije jedinstvena. Također navodi da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 14., 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Prilikom postavljanja pravnih pitanja tuženik zanemaruje dva bitna činjenična utvrđenja na kojima sudovi temelje svoju odluku: da je tužitelju otkazan ugovor o radu za radno mjesto referenta za reklamacije u Uredu direktora, a da je tužitelj od 16. rujna 2019. obavljao poslove referenta prisilne naplate, kao i da je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta unutar društva tuženika od 1. travnja 2022. ukinuto radno mjesto referenta za reklamacije u Uredu direktora.
3.2. Sud prvog stupnja se u obrazloženju svoje odluke pozvao na pravno shvaćanje revizijskog suda (Rev 3674/2018 od 31. kolovoza 2022.) prema kojem se dopuštenost otkaza ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR odnosno prestanak potrebe za obavljanjem posla trebala utvrđivati i prosuđivati s obzirom na poslove koje je radnik faktično obavljao, a ne s obzirom na poslove koji su samo formalno bili naznačeni u pisanom ugovoru o radu.
3.3. Kako je odluka nižestupanjskih sudova u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odnosu na činjenično podudarnu situaciju, a kako je prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika ukinuto radno mjesto na kojem tužitelj nije obavljao rad (već je prema činjeničnim utvrđenjima sudova tužitelj rad obavljao na drugom radnom mjestu) pravna pitanja tužitelja, kao i odluke na koje se kao razloge važnosti (čl. 387. ZPP) poziva ne koincidiraju u odnosu na činjenične okolnosti konkretnog slučaja.
4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. odlučeno kao pod I. izreke.
5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 14. i 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, te je ocjena ovoga suda da tuženici nisu učinili vjerojatnim da bi im pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom na koja se u prijedlogu poziva.
8. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
