REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-6153/2021-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jani Volenec Pećina, odvjetnici iz Zagreba, Metalčeva 5, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, Damira Tomljanovića Gavrana 13, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice Jane Volenec Pećina, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika RC, odvjetničke vježbenice iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., dana 26. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe odlomka III. Ugovora o kreditu br. 01663 i čl. 5. toč. 5. 1. Uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2008-I-02 Ugovora o kreditu br. 01663 od 05. ožujka 2008. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika mr.sc. Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, Argentinska 4, pod poslovnim brojem OV- 4997/08, u dijelu u kojem se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, vrijedećem na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule tijekom trajanja otplate kredita, koji ugovor je sklopljen između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, OIB: 36514183925 i tužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te stoga iste odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
II Utvrđuju se ništetnim odredbe članka. 4. toč. 4. 4. i čl. 9. toč. 9. 1. Ugovora o kreditu br. 01663, Uvjeti ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2008-I-02 od 05. ožujka 2008. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika mr.sc. Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, Argentinska 4, pod poslovnim brojem OV-4997/08, u dijelu u kojem se navodi:“...Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u toč. 9. 1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost korisnika kredita...“ (čl.4.toč.4.4.) i „...Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak...“ (čl.9.toč.9.1.), bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu, koji ugovor je sklopljen između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, OIB: 36514183925 i tužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
III Utvrđuju se ništetnim odredbe odlomka II. i III. Ugovora o kreditu br. 01663 od 05. ožujka 2008. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika mr.sc. Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, Argentinska 4, pod poslovnim brojem OV- 4997/08, u dijelu u kojem se određuje trošak zaključenja ugovora u iznosu od 932,80 CHF te se za isti iznos umanjuje ukupan iznos isplate kredita od strane tuženika, koji ugovor je sklopljen između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, OIB: 36514183925 i tužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te stoga iste odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
IV Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, OIB: 36514183925 isplatiti tužiteljici OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 31.636,76 kuna/4.198,92 EUR (slovima: trideset jedna tisuća šesto trideset šest kuna i sedamdeset šest lipa /četiri tisuće sto devedeset osam eura i devedeset dva centa).zajedno sa zateznim kamatama, tekućim:
na iznos od 14,29 kn / 1,90 EUR počevši od 31.3.2008. pa do isplate na iznos od 20,68 kn / 2,74 EUR počevši od 16.10.2008. pa do isplate na iznos od 47,03 kn / 6,24 EUR počevši od 10.11.2008. pa do isplate na iznos od 138,22 kn / 18,34 EUR počevši od 12.1.2009. pa do isplate na iznos od 149,97 kn / 19,90 EUR počevši od 10.2.2009. pa do isplate na iznos od 85,98 kn / 11,41 EUR počevši od 10.3.2009. pa do isplate na iznos od 104,34 kn / 13,85 EUR počevši od 10.4.2009. pa do isplate na iznos od 110,29 kn / 14,64 EUR počevši od 11.5.2009. pa do isplate na iznos od 81,24 kn / 10,78 EUR počevši od 10.6.2009. pa do isplate na iznos od 84,72 kn / 11,24 EUR počevši od 10.8.2009. pa do isplate na iznos od 75,90 kn / 10,07 EUR počevši od 10.8.2009. pa do isplate na iznos od 75,94 kn / 10,08 EUR počevši od 10.9.2009. pa do isplate na iznos od 60,75 kn / 8,06 EUR počevši od 9.10.2009. pa do isplate na iznos od 91,31 kn / 12,12 EUR počevši od 10.11.2009. pa do isplate na iznos od 84,92 kn / 11,27 EUR počevši od 10.12.2009. pa do isplate na iznos od 118,11 kn / 15,68 EUR počevši od 11.1.2010. pa do isplate na iznos od 130,43 kn / 17,31 EUR počevši od 10.2.2010. pa do isplate na iznos od 140,36 kn / 18,63 EUR počevši od 10.3.2010. pa do isplate na iznos od 159,86 kn / 21,22 EUR počevši od 9.4.2010. pa do isplate na iznos od 195,97 kn / 26,01 EUR počevši od 10.5.2010. pa do isplate na iznos od 220,53 kn / 29,27 EUR počevši od 10.6.2010. pa do isplate na iznos od 259,23 kn / 34,41 EUR počevši od 9.7.2010. pa do isplate na iznos od 281,33 kn / 37,34 EUR počevši od 10.8.2010. pa do isplate na iznos od 311,81 kn / 41,38 EUR počevši od 10.9.2010. pa do isplate na iznos od 300,52 kn / 39,89 EUR počevši od 11.10.2010. pa do isplate na iznos od 317,33 kn / 42,12 EUR počevši od 10.11.2010. pa do isplate na iznos od 399,46 kn / 53,02 EUR počevši od 10.12.2010. pa do isplate na iznos od 395,88 kn / 52,54 EUR počevši od 10.1.2011. pa do isplate na iznos od 391,31 kn / 51,94 EUR počevši od 10.2.2011. pa do isplate na iznos od 432,28 kn / 57,37 EUR počevši od 10.3.2011. pa do isplate na iznos od 382,11 kn / 50,71 EUR počevši od 11.4.2011. pa do isplate na iznos od 430,45 kn / 57,13 EUR počevši od 10.5.2011. pa do isplate na iznos od 510,16 kn / 67,71 EUR počevši od 10.6.2011. pa do isplate na iznos od 627,11 kn / 83,23 EUR počevši od 11.7.2011. pa do isplate na iznos od 705,55 kn / 93,64 EUR počevši od 10.8.2011. pa do isplate na iznos od 559,77 kn / 74,29 EUR počevši od 9.9.2011. pa do isplate na iznos od 507,12 kn / 67,31 EUR počevši od 10.10.2011. pa do isplate na iznos od 507,74 kn / 67,39 EUR počevši od 10.11.2011. pa do isplate na iznos od 546,93 kn / 72,59 EUR počevši od 9.12.2011. pa do isplate na iznos od 582,32 kn / 77,29 EUR počevši od 10.1.2012. pa do isplate na iznos od 589,55 kn / 78,25 EUR počevši od 10.2.2012. pa do isplate na iznos od 574,15 kn / 76,20 EUR počevši od 9.3.2012. pa do isplate na iznos od 568,21 kn / 75,41 EUR počevši od 10.4.2012. pa do isplate na iznos od 588,39 kn / 78,09 EUR počevši od 10.5.2012. pa do isplate na iznos od 589,95 kn / 78,30 EUR počevši od 11.6.2012. pa do isplate na iznos od 574,54 kn / 76,25 EUR počevši od 10.7.2012. pa do isplate na iznos od 563,19 kn / 74,75 EUR počevši od 10.8.2012. pa do isplate na iznos od 521,60 kn / 69,23 EUR počevši od 10.10.2012. pa do isplate na iznos od 573,18 kn / 76,07 EUR počevši od 9.11.2012. pa do isplate na iznos od 579,59 kn / 76,92 EUR počevši od 10.12.2012. pa do isplate na iznos od 573,98 kn / 76,18 EUR počevši od 10.1.2013. pa do isplate na iznos od 513,02 kn / 68,09 EUR počevši od 11.2.2013. pa do isplate na iznos od 541,17 kn / 71,83 EUR počevši od 11.3.2013. pa do isplate na iznos od 546,53 kn / 72,54 EUR počevši od 10.4.2013. pa do isplate na iznos od 578,66 kn / 76,80 EUR počevši od 10.5.2013. pa do isplate na iznos od 509,37 kn / 67,61 EUR počevši od 10.6.2013. pa do isplate na iznos od 514,15 kn / 68,24 EUR počevši od 10.7.2013. pa do isplate na iznos od 523,69 kn / 69,51 EUR počevši od 9.8.2013. pa do isplate na iznos od 519,02 kn / 68,89 EUR počevši od 10.9.2013. pa do isplate na iznos od 537,27 kn / 71,31 EUR počevši od 10.10.2013. pa do isplate na iznos od 553,56 kn / 73,47 EUR počevši od 11.11.2013. pa do isplate na iznos od 554,47 kn / 73,59 EUR počevši od 10.12.2013. pa do isplate na iznos od 574,42 kn / 76,24 EUR počevši od 10.1.2014. pa do isplate na iznos od 554,53 kn / 73,60 EUR počevši od 10.2.2014. pa do isplate na iznos od 581,76 kn / 77,21 EUR počevši od 10.3.2014. pa do isplate na iznos od 598,15 kn / 79,39 EUR počevši od 10.4.2014. pa do isplate na iznos od 584,66 kn / 77,60 EUR počevši od 9.5.2014. pa do isplate na iznos od 562,55 kn / 74,66 EUR počevši od 10.6.2014. pa do isplate na iznos od 572,62 kn / 76,00 EUR počevši od 10.7.2014. pa do isplate na iznos od 585,53 kn / 77,71 EUR počevši od 11.8.2014. pa do isplate na iznos od 593,52 kn / 78,77 EUR počevši od 10.9.2014. pa do isplate na iznos od 594,15 kn / 78,86 EUR počevši od 10.10.2014. pa do isplate na iznos od 605,93 kn / 80,42 EUR počevši od 10.11.2014. pa do isplate na iznos od 624,21 kn / 82,85 EUR počevši od 10.12.2014. pa do isplate na iznos od 605,07 kn / 80,31 EUR počevši od 9.1.2015. pa do isplate na iznos od 586,61 kn / 77,86 EUR počevši od 10.2.2015. pa do isplate na iznos od 586,56 kn / 77,85 EUR počevši od 13.3.2015. pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja se od 1. travnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
V Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, OIB: 36514183925 isplatiti tužiteljici OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.347,13 kuna/576,96 EUR (slovima: četiri tisuće tristo četrdeset sedam kuna i trinaest lipa/petsto sedamdeset šest eura i devedeset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. po stopli koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
VI Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, nadoknadi troškove parničnog postupka tužiteljici OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.809,25 eura (slovima: tisuću osamsto devet eura i dvadeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 26. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
VII Odbija se zahtjev tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.375,00 eura (slovima: tisuću tristo sedamdeset pet eura ).
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj 20. srpnja 2021. tužiteljica navodi da je u svojstvu korisnika kredita dana 5. ožujka 2008. sklopila Ugovor o kreditu broj: 0001663 i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.409,98 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan plaćanja, u svrhu financiranja kupnje osobnog vozila. Sastavni dio Ugovora su bili Uvjeti ugovora o kreditu. Člankom 1. Ugovora je određen mjesečni obrok kredita u iznosu 348,69 CHF. Točkom 5.1. Uvjeta ugovora je određeno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d važeće na dan plaćanja. Istom točkom III Ugovora je određena efektivna kamatna stopa na kredit (realna kamatna stopa) od 6,60% godišnje.
2. Navedeni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, na koji način je doveo tužiteljicu u financijskom poslovanju kao neuku i nestručnu osobu u neravnopravni položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je prije i u vrijeme sklapanja kredita propustio obavijestiti tužiteljicu o općem riziku koji ugovor o kreditu nosi za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak bio neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule. Tuženik tužiteljici nije objasnio niti koja je tečajna politika Hrvatske narodne banke tj. da središnja banka provodi politiku stabilnog tečaja kune prema euru, ali ne i prema drugim valutama. Dakle, tuženik prije sklapanja, u vrijeme sklapanja i u vezi sklapanja predmetnih ugovora nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.
3. Tužiteljica u konačno određenom tužbenom zahtjevu u podnesku 20. prosinca 2022. traži da se utvrdi da je ništetna odredba odlomka III Ugovora o kreditu broj: 01663 i čl. 5. t.5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2008-I-02 Ugovora o kreditu broj: 01663 od 5. ožujka 2008.u dijelu u kojem regulira otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize RBA d.d. vrijedeći na dan plaćanja, odnosno primjena valutna klauzula tijekom trajanja otplate kredita koji je ugovor sklopljen između tuženika i tužitelja te stoga te odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane, te da se utvrdi da su ništetne odredbe čl. 4. t.4.4. i čl. 9. t. 9.1. Ugovora o kreditu broj: 01663, Uvjeti ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2008-I-02 Ugovora o kreditu broj: 01663 od 5. ožujka 2008. i da se utvrdi ništetnim odredbe odlomka II i III Ugovora o kreditu broj: 01663 od 5. ožujka 2008. u dijelu kojim se određuje trošak postupka zaključenja ugovora u iznosu 932,80 CHF i da isplati s osnove ništetne valutne klauzule iznos od 4.198,92 eura/31.636,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i isplatu iznosa od 576,96 eura/4.347,13 kuna za troškove zaključenja ugovora, kao i trošak postupka sa kamatama od donošenja presude do isplate ( list 138-142 spisa).
4. Prihvaćena je preinaka tužbe kao u podnesku od 20. prosinca 2022. jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla odrediti tužbeni zahtjev bez provođenja financijskog vještačenja na temelju čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP-a), te je isto svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama na temelju čl. 190. st. 3. ZPP-a.
5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare jer je protekao opći rok zastare budući da je posljednji obrok isplaćen još u ožujku 2015. a tužba je podnijeta u srpnju 2021. Tuženik u cijelosti osporava tvrdnje tužiteljice da bi bilo koja odredba predmetnog ugovora bila nepoštena ili ništetna. Upravo suprotno, tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužiteljici. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/2003) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužiteljice ne predstavljanju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Kod sklapanja ugovora sa valutnim klauzulama tuženik je nudio tužiteljici, kao i brojnim drugim potrošačima sklapanje ugovora u eurima. Tuženik izričito osporava kako je namjerno i svjesno lažno predstavljao valutu švicarskim francima kao sigurniju i bolju opciju od valute u eurima. Da je takav navod istinit tuženik u tom periodu ne bi sklopio niti jedan ugovor s valutnom klauzulom u eurima, nego bi sklapao i nudio jedino ugovore u švicarskim francima, a što se nije dogodilo. U konkretnom slučaju tuženik smatra da su sve odredbe ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o ništetnosti takvih odredbi. Tužiteljici su objašnjene sve prednosti i mane sklapanje ugovora te je ona svojevoljno odabrala sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom u CHF te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor sa valutnom klauzulom u CHF. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva (list 49-54 spisa).
6. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu dana 5. ožujka 2008.
7. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. U tijeku postupka je pročitana dokumentacija u spisu: Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnine od 5. ožujka 2008. (list 10-12 spisa), Ugovor o kreditu broj: 001663 od 5. ožujka 2008. (list 14-18 spisa, identičan na listu 71-80 spisa), Dodatak ugovora o kreditu broj:001663 (list 19-20 spisa), otplatna tablica (list 21-32 spisa), plan otplate kredita (list 33-35 spisa, list 81-82 spisa), konto kartica (list 36-42 spisa), ispis promjena kamatne stope (list 55 spisa), novinski članci (list 61-70 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 117-127 spisa) i saslušana je tužiteljica (list 158 spisa).
9. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka JC na raspravi dana 14. rujna 2022., a na raspravi dana 21. siječnja 2025. je odustao od saslušanja svjedoka HC.
10. Čitanjem Ugovora o kreditu broj: 01663 od 5. ožujka 2008. je razvidno da je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.409,98 CHF obračunato po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate kredita, u svrhu financiranja kupnje osobnog vozila, a iz iskaza tužiteljice ("Ja sam odlučila podići kredit da kupim auto, a koji mi je bio potreban iz obiteljskih razloga jer je moj bivši suprug uzeo auto.") je razvidno da je kupila vozilo za osobne potrebe i potrebe svoje obitelji. Tužiteljica je radila kao farmaceutska tehničarka u Gradskim ljekarnama i nije obavljala nikakvu obrtnu ili gospodarsku djelatnost. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju tužiteljica je kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom kao davateljem kredita ugovor za kupnju motornog vozila za osobne potrebe te je ista potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07 ).
11. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je njoj i obitelji trebalo osobno vozilo. I ranije je kod tuženika podigla kredit u CHF i to za osobno vozilo i bilo je oscilacija CHF i rate su zanemarivo porasle. Ovaj kredit je podigla na sedam godina kako bi ga mogla redovito otplaćivati. Ugovor je bio unaprijed pripremljen od strane Banke i pročitala je uvjete ugovora i nije se tome protivila. Istaknula je da joj nije pojašnjena svaka stavka ugovora i uvjeti već i više onako "letimično" i da joj nije ponuđena druga valuta. Platila je naknadu i to je sve bilo u jednom paketu. Rate kredita je osobno i redovito otplaćivala i otplatila ga 2015. (list 158 spisa).
12. Nije sporno da je valutna klauzula dopuštena Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Naime, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
13. Sporna je odredba točke III Ugovora o kreditu broj: 01663 i čl. 5.t.5.1 Uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2008-I-02 ugovora o kredit broj: 01663 od 5. ožujka 2008. u dijelu u kojem se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan plaćanja odnosno primjena valutne klauzule tijekom trajanja otplate kredita CHF i odredba čl. 9. t. 9.1 Ugovora u dijelu u kojem prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz ugovora povodom izmjene valutne plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog uvjeta refinanciranja kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u t. 9.1. ugovornih uvjeta ne smatraju se izmjenom ili dopunom ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost korisnika kredita. Zatim čl. 4. t.4.4. u dijelu da "visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjete refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluke ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak " (čl. 9. t. 9.1) bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu, koji ugovor je sklopljen između tuženika i tužiteljice te da se utvrdi ništetna odredba odlomka II i III Ugovora u dijelu u kojem se određuje trošak zaključenja ugovora u iznosu 932,80 CHF.
14. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je ugovor sastavljen unaprijed od strane Porsche Mobiliti d.o.o.("Ugovor je bio unaprijed pripremljen od strane Banke i pročitala sam uvjete ugovora i nisam se tome protivila. Ponuđen mi je kredit samo u CHF. Meni nije pojašnjena svaka stavka ugovora i uvjeti već više onako "letimično", prošlo je onako brzinski, a ja nisam te struke i nisam imala pitanja.") te tužiteljica prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama čl. 96. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, u odredbi točke III Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF 2008-I- 02 koji su sastavni dio ugovora je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u čl. 4. t.4.4. i čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na prilagodbu visine obroka uslijed izmjene valute plaćanje, a bez suglasnosti korisnika kredita, kao i odredbe odlomka II i III predmetnog ugovora u odnosu na naknadu za zaključenje ugovora je razvidno da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije u cijelosti informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07) . Budući da je tuženik znao za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, kako bi potrošači imali mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužiteljicu kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu glavnica kredita i plaćanje anuiteta vezano za valutu švicarskog franak u točci III Ugovora i dijelu u kojem je određen iznos kredita u iznosu 23.409,98 CHF te odredbe točke III Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF 2008-I-02 koji su sastavni dio ugovora i u dijelu kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti 348,68 CHF obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan plaćanja, te da se za promjenu visine iznosa rate kredita ne traži suglasnost korisnika kredita (čl. 4. t. 4.4. i čl. 9.1. ugovora), a tužiteljica kao potrošač nije bila informiran o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita i plaćanje anuiteta veže uz valutu švicarskog franka; stoga su dijelovi odredbe točke III ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu i odredbe čl. 4. t.4. i čl. t. 9.1. su ništetni na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao pod točkom I i II izreke presude.
15. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a, je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 5. ožujka 2008. na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
16. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz trgovačkog društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. Iz nalaza i mišljenja vještaka je razvidno da ukupna razlika u iznosu anuiteta uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznosi 31.636,76 kuna/4.198,92 eura.
17. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković iz trgovačkog društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. kao stručan, argumentiran i napravljen u skladu s pravilima struke.
18. Tužiteljici je na temelju čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a, dosuđena pretplata zbog ništetne valutne klauzule u iznosu 31.636,76 kuna/4.198,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pa je odlučeno kao u točci II izreke presude.
19. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.
20. Zakonske zatezne kamate su određene od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (Narodne novine, broj: 155/23).
21. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe odlomaka II i III Ugovora od 5. ožujka 2008. u dijelu u kojem se određuje trošak za sklapanje ugovora u iznosu 932,80 CHF.
22. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je tijekom pregovaranja razgovarala o iznosu kredita, roku otplate i rati kredita i da je platila naknadu. Ugovor je u banci već bio pripremljen.
23. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 01663 od 5. ožujka 2008. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana ( sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze čindiba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan.
24. Odredbom članka 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/07) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 102. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.
25. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 01663 od 5. ožujka 2008. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora te iskaza tužiteljice je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za zaključenje ugovora u visini navedenoj u točki III Ugovora ( 932,80 CHF), međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u visini 932,80 CHF.
26. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je ugovor bio unaprijed pripremljen i sastavljen od strane tuženika, te da u trenutku sklapanja ugovora sa tuženikom nije pojedinačno pregovarala o nikakvoj naknadi za obradu kredita. Iskaz tužiteljice je prihvaćen kao istinit jer je isti životno uvjerljiv i logičan.
27. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužiteljice i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženik kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.
28. Tužiteljica je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njenom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle ista nema pravnih znanja koja su potrebna da bi joj takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.
29. Budući da je odredba ugovora o kreditu kojom je određeno da je visina naknade za zaključenje ugovora isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji će određivati visinu naknade, čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom te dovodi korisnika kredita, ovdje tužiteljicu u neravnopravni položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženika iz razloga što ona ni na koji način ne može utjecati na visinu naknade, već je upravo tuženik taj koji odlučuje o visini naknade, a korisnik kredita nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku. Primjenom čl. 270. ZOO-a predmetna ugovorna odredba u dijelu odlomka II i III ugovora o kreditu je ništetna te je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.
30. Budući da su odredbe u dijelu odlomka II i III ugovora o kreditu koje su se odnosile na naplatu naknade za sklapanje ugovora bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužiteljice i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača(ZZP/07); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te su odredbe u dijelu odlomka II i III ništetne na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki III izreke presude. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 5. ožujka 2008. zbog ništetne odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za sklapanje ugovora u iznosu 932,80 CHF odnosno 576,96 eur/4.347,13 kuna na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te je odlučeno kao pod točkom V izreke presude.
31. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.
32. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništenosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.
33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i vrijednosti konačno određenog tužbenog zahtjeva ( 4.198,92 eura ) te zatraženim troškovnicima.
34. Trošak tužiteljice se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetnici i to za sastav tužbe -100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka 1.12.2021.,24.1.2022. i 21.12.2022 - 300 bodova ( 3 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 14.9.2022. i 21.1.2025. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 600 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 300,00 eura, ukupno 1.500,00 eura.
35. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka 19.9.2022. i 24.11.2022. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.
36. Tužiteljici su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 43,80 eura i financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura, ukupno 309,25 eura kao nužan i opravdan trošak.
37. Parnični trošak tužiteljice se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetnici u iznosu 1.500,00 eura, troškova financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 43,80 eura, ukupno 1.809,25 eura, a koji iznos je dosuđen tužiteljici za parnični trošak.
38. Tužiteljici nije suđen trošak za sudsku pristojbu za presudu jer je ista oslobođena plaćanje iste jer se radi o potrošačkom sporu na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 51/2023).
39. Tužiteljici su na njezin zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.
40. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.375,00 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.
Zagreb, 26. veljače 2025. godine
Sutkinja:
Snježana Karlušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
pun. tužiteljice
pun. tuženika
