Poslovni broj: Usž-4183/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Adrialin GmbH, Werftestrasse 4, Luzern, kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Lipovšćak, odvjetniku iz Zagreba, P.Hektorovića 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi povrata poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1587/2024-6 od 14. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1587/2024-6 od 14. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-19/21-01/83, urbroj: 513-04-24-2 od 5. veljače 2024. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-410-03/2021- 002/00812, urbroj: 513-007-01-12/2021-6 od 30. lipnja 2021. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 5. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja Porezne Uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-410-03/2021-002/00812, urbroj: 513-007-01-12/2021-6 od 30. lipnja 2021. kojim je tužitelju odbijen zahtjev za povrat poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. studenoga 2020.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da obzirom da se radi o turističkoj usluzi za koju nije predviđen poseban način oporezivanja, takva usluga se treba oporezivati sukladno članku 17. stavku 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u Švicarskoj odnosno prema sjedištu pružatelja usluge. Ističe da odredbama članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost nije propisano da se pretporez ne može odbiti za transakcije koje se oporezuju sukladno članku 17. stavku 2. navedenog Zakona, odnosno izvan Hrvatske, kao što je to slučaj kod tužitelja. Ističe da obzirom ne obavlja uslugu koja je oporeziva u Hrvatskoj, kao niti usluge koje bi bile oslobođene oporezivanja, iz navedenih odredbi članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ne proizlazi da tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza. Zaključuje da je tuženik neosnovano odbio pravo na povrat poreza pozivanjem na odredbe članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dužan plaćati porez na dodanu vrijednost u Republici Hrvatskoj, već se samo zbog vrste usluge koje obavlja nije dužan registrirati za njegov plaćanje u Republici Hrvatskoj. Poziva se na odredbu članka 67. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te navodi kako je nesporno da nije obavljao usluge čije je mjesto oporezivanja u Republici Hrvatskoj. Poziva se na presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-2659/2016 i Usl-2043/2021. Predlaže da Sud preinači presudu prvostupanjskog suda, poništi osporeno drugostupanjsko rješenje od 5. veljače 2024., usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj švicarska turistička agencija 9. ožujka 2021. podnio zahtjev za povrat poreza na dodanu vrijednost za isporuke dobara i usluga koje su mu po 2020 ulaznih računa zaračunali porezni obveznici na području Republike Hrvatske u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. studenoga 2020., u ukupnom iznosu 1.963.545,50 kuna. Prvostupanjsko porezno tijelo je utvrdilo da se radi o poreznom obvezniku sa sjedištem izvan područja Europske unije te se pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost utvrđuje sukladno odredbi članka 67. stavka 1. i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj:73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), a uz uvjet uzajamnosti.

8. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

9. Naime, kako tužitelj obavlja uslugu koja je u smislu odredbe članka 17. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost oporeziva prema sjedištu pružatelja usluga odnosno nije oporeziva u Republici Hrvatskoj, a niti je oporeziva prema odredbama švicarskih propisa proizlazi da tužitelj ne može ostvariti pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za njegov odbitak, zbog čega i ovaj Sud nalazi opravdanim odbijanje zahtjeva.

10. S obzirom da tužitelj i u žalbi ponavlja navode tužbe na koje je prvostupanjski sud u cijelosti odgovorio i obrazložio razloge za neusvajanje tužbenog zahtjeva, to se navodi žalbe kod takvog stanja stvari ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

11. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

12. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković