Poslovni broj: Usž-2115/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CFF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi ocjenjivanja državnog službenika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-515/2023-7 od 26. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-515/2023-7 od 26. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-112-07/19-01/180, urbroj: 566-01/16-22-2 od 30. studenog 2022., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, klasa: UP/I-080-07/19-01/02, urbroj: 513-07-06/19-73 od 27. veljače 2019. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljica, porezna revizorica za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinos u Područnom uredu Koprivnica, Službi za nadzor ocijenjena ocjenom uspješan za 2018. godinu.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u odredbi članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužiteljica ustraje na tvrdnji da je obavljala poslove izvan opisa poslova radnog mjesta na koji je raspoređena u odlučnom razdoblju, što upravna tijela ni ne spore, ali ni ne utvrđuju njihov utjecaj na obavljanje redovnih poslova, tim više jer neposredno nadređeni službenik o načinu obavljanja tih poslova i njihovom opsegu ni nema saznanja, a niti ih je ovlašten ocjenjivati.

Tužiteljica dalje u žalbi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da nije jasno na temelju kojih je kriterija ocijenjena, zbog čega nije moguće zaključiti da se radi o objektivno donesenoj i obrazloženoj ocjeni. Dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nema argumentirano obrazloženje, tj. da je donesena protivno članku 60. stavku 4. ZUS-a. Zaključno, tužiteljica ističe da u konkretnom slučaju njezinu primjedbu na ocjenu nadređeni službenik nije razmotrio na propisani način, već je očitovanje na primjedbu vezanu uz prijedlog ocjene samo potpisao, bez unesenih izjava svih sudionika i bez sastavljanja službene zabilješke. Tužiteljica u žalbi dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da tijekom provedenog upravnog spora nije imala mogućnost izjasniti se o svim bitnim činjenicama i okolnostima, a time su joj povrijeđena procesna prava. Tužiteljica dodaje da je za ranija razdoblja, sve do 2018., bila ocijenjena višim ocjenama, ocjenom "primjeran" i "izuzetan", a tek nakon rasporeda novih rukovodećih službenika je postala službenik s manjim kompetencijama.

Konačno, tužiteljica u žalbi ukazuje i na povredu ustavnih prava, posebno prava na jednakost oružja, ističe elemente koji ukazuju na diskriminaciju u postupanju, a sve to negativno utječe i na pravnu sigurnost.

Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke.

6. Prije svega valja reći da je neosnovan žalbeni navodi o bitnoj povredi pravila sudskog postupka, jer u konkretnom slučaju sud kod donošenja pobijane presude nije postupio protivno postupovnim pravilima propisanim odredbama ZUS-a, tj. nije došlo do bilo kakvog propusta koji bi utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. Članak 66. stavak 2. ZUS-a jasno propisuje da bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijeni ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, što ovdje nije slučaj.

8. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim i žalbeni prigovor da pobijana presuda ima manjkavo obrazloženje, jer da sud nije dao valjane i relevantne razloge na kojima je utemeljio zaključke, odnosno ocjenu o zakonitosti osporenih rješenja.

9. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je u predmetnom slučaju tužiteljica ocijenjena sukladno kriterijima iz članka 84. stavka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15. i 61/17. – dalje: ZDS). Dakle, prema utvrđenim kriterijima te u okviru diskrecijskog prava ukupan rad tužiteljice je ocijenjen ocjenom "uspješan", a prvostupanjski sud je osporena rješenja potvrdio zakonitim, jer je ocijenio da sadrže valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima su utemeljena. Uz navedeno, sud dodaje da tužiteljica, osim svog vrijednosnog suda da je trebala biti ocijenjena višom ocjenom, ne dokazuje takve tvrdnje, niti spisu prileže relevantni dokazi koji bi potkrijepili osnovanost takvih navoda, tj. tvrdnje da je kvaliteta njezinog rada iznad očekivane razine. Dakle, iz cjelokupnih podataka spisa nije bilo moguće utvrditi da je tužiteljica trebala biti ocijenjena većom ocjenom od ocjene "uspješan".

10. Stoga je, uvažavajući sadržaj i opseg daljnjih razloga u osporenim rješenjima, sud pravilnim prihvatio zaključak tuženika da tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala da ispunjava uvjete za višu ocjenu, odnosno ocjenu "primjeran", a u kojem slučaju je potrebno pokazati razinu stručnosti i kompetencija te razinu rada i poštivanje službene dužnosti koji osiguravaju pouzdano obavljanje službe, tj. da službenik svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, dok su pogreške u radu i postupanju zanemarive, a koje uvjete tužiteljice nije ispunila.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je dao osvrt na sve tužbene navode pojedinačno, uključujući i navod vezano uz obavljanje poslova izvan opisa radnog mjesta, a zbog čega je ocijenio da primjedbe koje je tužiteljica dala na prijedlog ocjene nisu bile od utjecaja na ishod postupka i ocjenu tužiteljice u predmetnom slučaju.

12. Protivno žalbenim prigovorima, rješenja javnopravnih tijela sadrže valjano obrazloženje, tj. dostatne razloge na kojima je utemeljena odluka u konkretnom slučaju, zbog čega se prvostupanjski sud ponovno očitovao samo o ključnim navodima koje je tužiteljica isticala tijekom postupka.

13. Postupajući na opisani način, prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog Suda, nije povrijedio odredbe ZUS-a, tj. nije počinio postupovnu povredu koja bi od utjecaja na zakonitost osporene presude, tim više jer prema mišljenju ovog Suda, opseg obrazloženja presude u ovom slučaju ne dovodi u pitanje ostvarenje ustavnih prava tužiteljice na koja ukazuje u žalbi. Takav zaključak ovaj Sud prije svega temelji na stajalištu da ustavna obveza ne smije biti shvaćena na način da sudovi moraju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranka iznese u postupku, odnosno u svojim žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već se pri tome treba voditi mjerilima dostatnosti i relevantnosti tih razloga, a opseg obrazloženja sudske odluke uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja (mjerilo dostatnosti).

14. Slijedom iznesenog, ovaj Sud smatra da opseg obrazloženja prvostupanjske presude odgovara obvezama prvostupanjskog suda koje proizlaze iz članka 60. stavka 4. ZUS-a, ali i zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje.

15. Slijedom iznesenog ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava. U konkretnom slučaju tužiteljica je upoznata s razlozima na kojima je utemeljena pobijana presuda u mjeri koja odgovara okolnostima konkretnog slučaja, zbog čega žalbenim navodima nije s uspjehom osporila zakonitost prvostupanjske presude, niti su osnovani prigovori o povredi ustavnih prava, uključujući i prigovor iz žalbe kojim tužiteljica ukazuje na diskriminaciju u postupanju upravnih tijela.

16. Kako je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović