Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-8/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika- protutužitelja (dalje: tuženik) HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-15745/2021-13 od 28. studenog 2024., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-15745/2021-13 od 28. studenog 2024. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I./ Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 1560-1/21 od 11. lipnja 2021. nedopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. da tužiteljicu ĐK vrati na rad na radno mjesto Direktora sektora za upravljanje ljudskim potencijalima u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. da tužiteljici ĐK naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., koji glasi:

"Sudski se raskida ugovor o radu broj 1903-8/17 za obavljanje poslova Direktor Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima u jedinici Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima koji su dana 01.04.2017. sklopili tužiteljica-protutuženica ĐK iz [adresa], OIB: OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik-protutužitelj HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, s danom 14.09.2021. s kojim danom prestaje radni odnos tužiteljice-protutuženice kod tuženika- protutužitelja."

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik, radi svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu i predložila žalbu odbiti a tužiteljici dosuditi troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora tužiteljičin je zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i vraćanje na rad, te tuženikov zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu sklopljenog s tuženikom 1.4.2017. obavljala poslove Direktora Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima u Sektoru za upravljanje ljudskim potencijalima,

- da su se člankom 13. Ugovora o radu stranke suglasile da se ugovor smatra raskinutim u slučaju da radnik prestane roku od 15 dana računajući od dana dostave odluke o razrješenju nadređenog radnika odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme i struke u sadašnjem mjestu rada i u istoj organizacijskoj jedinici u kojoj je nadređeni radnik radio u trenutku razrješenja,

- da je Odlukom tuženika od 05.05.2021. tužiteljica razriješena kao nadređeni radnik od obavljanja tih poslova,

- da je protiv navedene Odluke o razrješenju tužiteljica pokrenula postupak pred tim sudom radi utvrđenja nedopuštenosti iste, s kojim zahtjevom je pravomoćno odbijena,

- da je dopisom od 31.5.2021. tuženik sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća dostavio na savjetovanje namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za tužiteljicu, na što se sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća nije očitovao,

- da je tuženik 11.6.2021. donio Odluku o otkazu tužiteljičina ugovora o radu zbog razrješenja s mjesta nadređenog radnika s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto Projekt menadžer za područje upravljanja ljudskim potencijalima, u Sektoru za upravljanje ljudskim potencijalima, koji tužiteljica nije prihvatila,

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučivao,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena u propisanom roku.

7. Prvostupanjski sud zaključuje da je u ovom slučaju riječ o (jednostavnom) ugovoru o radu, jer tužiteljica nema nikakav statusnopravni odnos prema društvu neovisan o radnom odnosu, dakle da nije riječ o složenom menadžerskom ugovoru o radu, zbog čega je za dopuštenost otkaza potrebno da budu ispunjeni uvjeti propisani člankom 115. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - u daljnjem tekstu: ZR). Kako je otkaz ugovora o radu tužiteljici dan zbog njezinog razrješenja, a što ne spada u otkazne razloge iz članka 115. ZR-a, prvostupanjski sud zaključuje da je otkaz nedopušten radi čega tužbeni zahtjev prihvaća temeljeći svoju odluku na odredbi članka 124. stavak 1. ZR-a.

8. Prvostupanjski sud odbija tuženikov zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu smatrajući da to što tužiteljica nije prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora i što je zaključila ugovor o radu s drugim poslodavcem, odričući se i prava na dio otkaznog roka kod tuženika, ne predstavlja okolnosti zbog kojih bi se moglo zaključiti da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nije moguć.

9. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

10.1 Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik jer se presuda može ispitati, ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti, kako to žalitelj tvrdi.

11. Žalitelj napada zaključak prvostupanjskog suda da bi stranke sklopile (jednostavni) ugovor o radu, a ne mješoviti ugovor o radu (ugovor o radu s elementima menadžerskog ugovora) ignorirajući pri tom u potpunosti Pravilnik o organizaciji tuženika.

11.1. Takva žalbena tvrdnja nije osnovana jer se općim aktom poslodavca (Pravilnikom) ne može regulirati status radnika drugačije nego je to zakonom propisano, a pojam radnika propisan je člankom 4. stavak 1. ZR-a kao fizičke osobe koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca, a niti se status radnika može mijenjati. Članak 4. stavak 3. ZR-a propisuje i tko još može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca, a to je fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, a što tužiteljica nije.

12. Člankom 9. stavak 3. ZR-a propisano je i da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije određeno, pa stoga za otkaz ugovora o radu nije bila dostatna činjenica da je tužiteljica "razriješena", već je bilo potrebno da postoji neki od otkaznih razloga propisanih člankom 115. stavak 1. ZR-a kako o pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

12.1. Za primijetiti je i da je među strankama bilo ugovoreno (članak 13. Ugovora o radu) da će se ugovor smatrati raskinutim u slučaju da radnik prestane obavljati sadašnje poslove uslijed razrješenja, no unatoč takvoj ugovornoj odredbi tuženik je proveo proceduru savjetovanja i potom donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, dakle i sam postupajući onako kako je propisano ZR-om, a ne kako je ugovoreno. S tim u vezi netočna je tvrdnja žalitelja da je nakon neprihvaćanja ponuđenog drugog ugovora o radu za odgovarajuće (drugo) radno mjestu, tuženiku preostalo jedino otkazati ugovor o radu, budući je riječ o otkazu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora.

13. Neosnovano žalitelj navodi kako je stav suda o nepostojanju razloga za sudski raskid ugovora o radu nelogičan. I ovaj sud smatra da činjenica što je tužiteljica već našla posao kod drugog poslodavca i započela s radom, sama po sebi ne predstavlja razlog za sudski raskid ugovora o radu, barem ne kada takav raskid zahtjeva poslodavac, kao u ovom slučaju.

13.1. Naime, člankom 125. stavkom 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa, dok je stavkom 2. propisano da takvu odluku sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nije moguć. Stoga, sve da je i osnovana žaliteljeva tvrdnja da to što je tužiteljica započela raditi za drugog poslodavca ukazuje da ne želi raditi za njega, to je mogao biti samo razlog zbog kojeg je ona mogla zatražiti sudski raskid ugovora o radu, a ne i razlog zbog kojeg bi takav raskid mogao zatražiti tuženik kao poslodavac.

14. Kako žalitelj odluku o troškovima pobija samo kao posljedicu pogrešne odluke o glavnoj stvari, a ona to nije, to je o žalbi odlučeno kao pod točkom I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

15. Zahtjev tužiteljice da joj se naknade troškovi odgovora na žalbu valjalo je odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak .1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić