REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-277/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, OIB 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1401/2021-2 od 2. lipnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1978/2020-16 od 1. rujna 2021., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I.- Utvrđuje se da je tužitelj HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao vlasništvo na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je na skici sudskog očevida od dana 15. rujna 2017. godine, koju skicu je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Tomislav Ćurko, označen točkama B-C-D-E-B, a koja skica sudskog očevida od dana 15. rujna 2017. godine je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti.

II.- Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 9.087,50 kuna, sve u roku od 15 dana.

III.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog iznosa.“

2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Usvaja se žalba tuženice, preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1978/2020-16 od 1. rujna 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj stekao vlasništvo na djelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je na skici sudskog očevida od dana 15. rujna 2017., a koju skicu izradio stalni sudski vještak za geodeziju Tomislav Čurko, označen točkama B-C-D-E-B, a koja je skica sudskog očevida od dana 15. rujna 2017. sastavni dio presude, što je tuženica dužna priznati i trpjeti.

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 4.500,00 kn u roku od 15 dana.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.“

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3324/2022-2 od 28. rujna 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1401/2021-2 od 2. lipnja 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Treba li kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, u rok dosjelosti računati i vrijeme prije 08.10.1991. u slučaju kada i prije tog dana traje zakonit, pošten i istinit posjed u korist prednika tužitelja?

2. Treba li kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću u rok dosjelosti računati i vrijeme trajanja posjeda prednika tužitelja?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog navedenih pravnih pitanja. Predlaže da revizijski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva na dijelu č.k.br. 1034/4, k. o. [katastarska općina], koji je na skici sudskog očevida od 15. rujna 2017. označen točkama B-C-D-E-B (dalje: realni dio nekretnine), a što je tuženica dužna priznati i trpjeti.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da iz zk. izvatka od 8. siječnja 2017. proizlazi da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 8336 m2, k. o. [katastarska općina] (dalje: čitava nekretnina), bila upisana kao vlasništvo tuženice od 2009., a prije toga kao općenarodna imovina,

- da u naravi čitava nekretnina predstavlja obradivu površinu,

- da je čitava nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo na dan 8. listopada 1991.,

- da se poljoprivredna zadruga [obrt] nalazila u nesmetanom i poštenom posjedu čitave nekretnine od 1964.,

- da je 2. listopada 1978. sklopljena pismena nagodba između poljoprivredne zadruge [obrt] i prednika tužitelja kojom je izvršena zamjena nekretnina,

- da je 1990./1991. sklopljen i realiziran usmeni ugovor o zamjeni nekretnina kojim je tužitelju i njegovu bratu 1990/1991. predan u posjed realni dio nekretnine te je naknadno između tužitelja i njegova brata izvršena usmena dioba kojom je realni dio nekretnine pripao tužitelju koji ju i danas obrađuje.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim s obrazloženjem da je „tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika (oca H, poljoprivredne zadruge [obrt]), imajući u vidu rok dosjelosti od 40 godina iz čl. 159 i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99 - odluka USRH, 22/00 - odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) i gore navedeno pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svezi računanja vremena kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, utuženu nekretninu stekao dosjelošću“.

10. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 159. st. 2., 3. i 4. ZVDSP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev obrazloživši da od stupanja u posjed pravnih prednika tužitelja (1964.) do 17. studenog 1999., kada je Ustavni sud Republike Hrvatske stavio izvan snage izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP, nije protekao rok dosjedanja realnog dijela nekretnine od 40 godina koji je određen za poštenog posjednika.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Tužitelj je u reviziji u bitnom naveo da je on osobno i putem svojih prednika, imajući u vidu rok dosjelosti od 40 godina i stajalište VSRH o računanja vremena kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, stekao na temelju dosjelosti vlasništvo realnog dijela nekretnine.

14.1. U odnosu na prvo pitanje iz revizije valja reći da je ovaj sud u više svojih odluka (Rev 1095/2021 od 11. listopada 2021., Rev 1207/2020 od 23. svibnja 2023. i dr.) izrazio pravno shvaćanje prema kojem kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekle na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP te ovaj sud ostaje kod izraženog pravnog shvaćanja.

14.2. Odgovor na drugo pitanje iz revizije sadržan je u odredbi čl. 160. st. 2. ZVDSP prema kojem se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

14.3. Prema činjeničnim utvrđenjima iz nižestupanjskih odluka tužitelj je osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu realnog dijela nekretnine od 1964. Također, iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika pošten te da mu je za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti potrebno posjedovanje predmetne nekretnine u trajanju od 40 godina. U reviziji tužitelj također navodi da mu je za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti potrebno posjedovanje realnog dijela nekretnine u vremenu od 40 godina.

14.4. Pravni prednici tužitelja i sam tužitelj bili su pošteni posjednici realnog dijela nekretnine od 1964. te im je za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 159. st. 4. ZVDSP bilo potrebno posjedovanje u trajanju od 40 godina, a što proizlazi iz revijskih navoda tužitelja. S obzirom na to da od početka posjedovanja (1964.) pa do 17. studenoga 1999. (kada je donijeta Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP), nije proteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti u trajanju od 40 godina, ovaj sud smatra da su neosnovani revizijski navodi tužitelja te da je drugostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek