REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4340/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2055/2023-3 od 11. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2610/2020 od 21. ožujka 2023., u sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2055/2023-3 od 11. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2610/2020 od 21. ožujka 2023., s time da je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravna pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"1. "Smatra li se da je ispunjena procesna pretpostavka podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora iz čl. 186. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ako tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete za vremensko razdoblje koje nije specificirano u zahtjevu za mirno rješenje spora te postavlja tužbeni zahtjev koji je u iznosu viši od onog postavljenog u zahtjevu za mirno rješenje spora?"

2. "Smatra li se da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, ako je tužba podnesena nakon proteka više godina od dana odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, a broj godina koji je protekao je veći od zastranih rokova propisanih odredbama Zakona o obveznim odnosima za utuženu tražbinu i predstavlja li takvo postupanje nedopušteno raspolaganje stranaka imajući u vidu čl. 3 st. 3. Zakona o parničnom postupku?"

3. "Ima li vlasnik stana u kojem borave zaštićeni najmoprimci pravo na naknadu štete od Republike Hrvatske zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva u visini razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine, ako se tijekom parničnog postupka radi naknade štete, kojeg pokreće vlasnik stana protiv Republike Hrvatske, dokaže da su u utuženom razdoblju zaštićeni najmoprimac i članovi obiteljskog domaćinstva prema svojim platnim mogućnostima (uvjetima iz čl. 7. st. 2. i 31. st. 2. Zakona o najmu stanova), mogli podmirivati redovnu tržišnu najamninu.?"".

2. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije s prijedlogom isti odbiti, te obvezati tuženika snositi trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), ocjena je ovoga suda da pitanja pod 1. i 2. naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je glede istih pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr 140/10-2 od 9. studenoga 2011. Što se tiče trećeg pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije, ocjena je ovoga suda da niti ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer nižestupanjski sudovi se nisu bavili pitanjem jesu li u utuženom razdoblju zaštićeni najmoprimac i članovi obiteljskog domaćinstva prema svojim platnim mogućnostima mogli podmirivati redovnu tržišnu najamninu.

4. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.

5. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić