REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-488/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenula tužiteljica SL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Davorin Ivančić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Trnsko 44A, protiv tuženika Hrvatske ljekarničke komore (OIB: 49353978858), Stegovnog suda II. stupnja, Zagreb, Martićeva ulica 27, kojeg zastupaju predsjednica Komore i zakonska zastupnica GL te službena osoba SLT, radi lakše povrede službene dužnosti, 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda II. stupnja, KLASA: 025-03/23-07/15, URBROJ: 330-08/2-23-13 od 30. studenoga 2023. godine.

II. Poništava se odluka Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda I. stupnja, KLASA: 025-03/23-07/15, URBROJ: 330-08/2-23-8 od 20. ožujka 2023. godine.

III. Tužiteljica SL oslobađa se odgovornosti za počinjenje lakše povredu dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj ljekarničkoj komori da tužiteljici FL nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.750,00 (tri tisuće sedam stotina pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom Hrvatske ljekarničke komore, Stegovnog suda I. stupnja, KLASA: 025-03/23-07/15, URBROJ: 330-08/2-23-8 od 20. ožujka 2023., utvrđeno je da je tužiteljica, u svojstvu magistre farmacije, odgovorna što je 13. srpnja 2021., prilikom izvanrednog stručnog nadzora obavljenog u ljekarničkoj jedinici Ljekarne Kaštel Farm u Medulinu, utvrđeno da za recepturom, odnosno u ljekarničkoj jedinici čiji je tada bila voditelj, nije pristupan magistar farmacije već samo farmaceutski tehničari, a da se u sustavu radi izdavanja lijekova i medicinskim proizvoda koristi kartica CEZIH tužiteljice, koja nije zatečena u ljekarni, dakle da je tužiteljica ustupila svoju karticu CEZIH drugoj osobi na korištenje, čime je tužiteljica počinila lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore. Tužiteljici je zbog toga izrečena novčana kazna u iznosu od 132,72 eura, uz nalaganje podmirenja troškova postupka u iznosu od 1.937,75 eura. Tužiteljica je ujedno oslobođena odgovornosti da bi u dotičnom slučaju lijekove za vrijeme njezine odsutnosti izdavale osobe koje za to nisu ispunile sve zakonske i podzakonske pretpostavke.

2. Tuženik je odlukom, KLASA: 025-03/23-07/15, URBROJ: 330-08/2-23-13 od 30. studenoga 2023., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjske odluke. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. U ponašanju tužiteljice, tj. u ustupanju svoje kartice CEZIH na korištenje drugoj osobi, stekla su se obilježja spomenute lakše povrede dužnosti i ugleda ljekarništva. Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu bio je zakonito objavljen na mrežnoj stranici Hrvatske ljekarničke komore (u nastavku teksta: Komora), a taj je Pravilnik sadržan i u Središnjem katalogu službenih dokumenata Republike Hrvatske. Troškovi

3. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Pogrešna je i ničime dokazana tvrdnja tuženika da je tužiteljica ustupila svoju karticu CEZIH drugoj osobi na korištenje, pri čemu tuženik taj zaključak izvodi iz činjenice da tužiteljica u dotično vrijeme nije bila prisutna u ljekarni. U svakoj ljekarni u sustavu ljekarničke ustanove postoje najmanje dvije blagajne / kompjutora na kojima je moguće spajanje u sustav putem kartice CEZIH. Svaki magistar / magistra farmacije ima „svoj“ kompjutor u kojemu je umetnuta njezina kartica CEZIH, uz pripadajuću zaporku (šifru) za ulaz. Zbog toga magistri farmacije ne nose svoje kartice po završetku radnog vremena nego ih ostavljaju u ljekarni. Kompjutor / blagajnu mogu koristiti i farmaceutski tehničari radi izdavanja „ostalih“ medicinskih proizvoda, neovisno o tome nalazi li se kartica u kompjutoru ili ne. Dakle, sâmim time što je u kompjutoru u ljekarni zatečena tužiteljičina kartica CEZIH, ali ne i sâma tužiteljica, ne znači da je tužiteljica karticu dala na korištenje drugoj osobi niti da je drugoj osobi dala podatak o šifri za aktiviranje kartice u sustavu CEZIH. Tužiteljica nikome nije otkrila svoju šifru. Dalje, tuženik nije odgovorio na sve žalbene navode tužiteljice. Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu prije provedbe nadzora nije objavljen ni u „Narodnim novinama“, niti na mrežnoj stranici Komore. Putem IT stručnjaka utvrđeno je da je Komora intervenirala u sadržaj svoje mrežne stranice dodavši naziv do tada nedostajućeg Pravilnika iza rednog broja 12 (bez navođenja rednog broja 13) 30. srpnja 2021. u 11:13:34 sati. U to je vrijeme pristup mrežnoj stranici bio onemogućen, pri čemu tuženik neosnovano upire da se tužiteljica sa sadržajem tog Pravilnika mogla upoznati ranije, kada je Pravilnik bio objavljen na „staroj“ mrežnoj stranici. Ročišta u disciplinskom postupku zakazivana su izvan radnog vremena (između 16:00 i 20:00 sati), a nakon završetka rasprave branitelju tužiteljice nije uručen primjerak zapisnika potpisan od strane zapisničara i predsjednika vijeća, iako je branitelj u prostorijama tuženika vidio i snimio pisač. Troškovi postupka nerazmjerni su izrečenoj novčanoj kazni, protivno ustavnosudskoj i konvencijskoj praksi. Tuženik neosnovano smatra da u ovoj stvari ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora. U prilog tužiteljičinoj argumentaciji idu i presude Upravnog suda u Splitu donesene u predmetima iste pravne i činjenične prirode. Tužiteljica predlaže poništiti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavane odluke i dodaje, u bitnome, sljedeće. Osporavana odluka nema bitna obilježja upravnog akta, te se radi o aktu koji ne može biti predmet upravnog spora. Zapisnikom o nadzoru, koji ima svojstvo javne isprave, utvrđeno je da se u sustavu radi izdavanja lijekova i medicinskih proizvoda koristi tužiteljičina kartica CEZIH. Navode o organizaciji rada u ljekarni tužiteljica prvi put iznosi tek u ovome sporu. Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu nije morao biti objavljen u „Narodnim novinama“, budući da Komora nije državno tijelo nego je pravna osoba s javnim ovlastima, te je navedeni Pravilnik objavljen na način opisan u osporavanoj odluci tuženika. Tužiteljica tijekom disciplinskog postupka nije prigovarala terminima održavanja ročišta. Troškovi postupka utvrđeni su u skladu s Odlukom o troškovima stegovnog postupka i troškovima upravljanja stegovnim sudom Hrvatske ljekarničke komore. Ti troškovi nisu neprimjereni, ni nepravični, niti je time povrijeđeno načelo razmjernosti. Tuženik se poziva i na upravnosudsku praksu za koju smatra da ide u prilog tuženikovim navodima i stajalištima. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Izvanraspravnim rješenjem od 26. travnja 2024. odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporavana odluka i u spisu ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Disciplinska odgovornost magistara farmacije - članova Komore uređena je člancima 39.-46. Zakona o ljekarništvu („Narodne novine“, broj 121/03, 142/06, 35/08 i 117/08). Prema članku 43. toga Zakona, u disciplinskom postupku protiv magistra farmacije - člana Komore na odgovarajući način primjenjuju se odredbe kaznenog materijalnog i postupovnog zakonodavstva.

9. Magistar farmacije čini povredu ako ustupi svoje Odobrenje za samostalni rad ili CEZIH karticu drugoj osobi na korištenje, odnosno ako koristi Odobrenje za samostalni rad ili CEZIH karticu druge osobe (čl. 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore).

10. Članci 40.-42. Pravilnika glase:

„Članak 40.

Za povrede iz članka 8. do 35. ovog Pravilnika odgovoran je magistar farmacije koji je u vrijeme počinjenja povrede bio ubrojiv, odnosno smanjeno ubrojiv i koji je povredu počinio s izravnom ili neizravnom namjerom, ili iz svjesnog ili nesvjesnog nehaja, u smislu važećih odredbi kaznenih propisa Republike Hrvatske.

Članak 41.

Počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan svoje povrede i hoće njeno počinjenje.

Počinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti povredu pa na to pristaje.

Članak 42.

Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti povredu, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti. Počinitelj postupa sa nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može počiniti povredu, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.“

11. Sud, ponajprije, otklanja prigovor tuženika prema kojem zakonitost osporavane odluke tuženika ne može biti ocjenjivana u upravnom sporu. Čak i da ta odluka nema obilježja upravnog akta, upravnosudska zaštita, prema odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) i prema ustavnosudskoj praksi nije ograničena isključivo na upravne akte. Nedvojbeno je da ocjena zakonitosti konačne komorske disciplinske odluke pripada u upravnosudsku nadležnost, kao što je to slučaj i u odnosu na konačne disciplinske (stegovne) odluke drugih komora reguliranih profesija.

12. Sud utvrđuje da postoje dva razloga za usvajanje tužbenog zahtjeva, pri čemu bi i svaki od njih sam za sebe bio dovoljan za poništavanje tuženikove odluke. Zbog toga Sud nije dodatno razmatrao ostale tužiteljičine prigovore.

13. Prvo, osnovano tuženik elaborira razloge zbog kojih Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu nije morao biti objavljen u „Narodnim novinama“. Međutim, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je taj Pravilnik, koji je primijenjen prilikom konkretnog nadzora, u vrijeme provedbe nadzora bio objavljen na službenoj mrežnoj stranici Komore. Pritom se ukazivanjem na mogućnost tužiteljice da u ranijem razdoblju bude upoznata sa sadržajem Pravilnika ne može nadomjestiti dužnost Komore da, kao pravna osoba s javnim ovlastima, te kao ključni profesionalni čimbenik ljekarničke djelatnosti, vodi brigu o valjanoj objavi svojih općih akata. Takav protupravan i neprofesionalan propust ne može ići na teret adresata pravnih normi.

14. Drugo, pri propisanoj podrednoj primjeni kaznenopravnog zakonodavstva, disciplinska tijela Komore nisu iznijela valjane razloge u prilog zaključku da su u predmetnom slučaju ispunjena bitna obilježja lakšu povredu dužnosti i ugleda ljekarništva iz članka 33. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore, tj. da je tužiteljica namjerno ili nehajno ustupila svoju karticu CEZIH drugoj osobi. U tom je pogledu u disciplinskom postupku nije utvrđeno je li, kada i komu tužiteljica ustupila svoju karticu odnosno pristupne podatke za njezino korištenje. Povezano s time, ni sam činjenični opis povrede koja je tužiteljici stavljena na teret ne udovoljava bitnim obilježjima konkretne povrede.

15. Usto, čak i da je disciplinska odgovornost tužiteljice pravilno utvrđena, odluku o troškovima disciplinskog postupka trebalo bi poništiti zbog očite nerazmjernosti iznosa tih troškova. Sud je na to strankama skrenuo pozornost na prvom ročištu za raspravu (str. 374-375 spisa spora), uz neuspješan poticaj strankama da svoj sporni odnos riješe sporazumno.

16. Da je Sud utvrdio samo nepravilnosti navedene u točki 14. i/ili točki 15. ovog obrazloženja, predmet bi - u cijelosti ili djelomično - bio vraćen tuženiku ili prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. No, nepravilnost navedena u točki 13. ovog obrazloženja posve isključuje mogućnost da tužiteljica stegovno odgovara za navodnu povredu utvrđenu prilikom nadzora utemeljenog na općem aktu čije važenje je u konkretnom razdoblju bilo bitno kompromitirano manjkavošću njegove objave, pa daljnje vođenje disciplinskog postupka više nema svrhe ni pravne osnove.

17. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku, te je sam riješio stvar oslobođenjem tužiteljice od odgovornosti za počinjenje konkretne stegovne povrede (čl. 117. st. 1. ZUS-a, vezano uz čl. 100. i čl. 101. st. 2. t. 3. Pravilnika o radu i kaznenim mjerama Stegovnog suda Hrvatske ljekarničke komore).

18. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

19. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na dva ročišta za raspravu (po 1.000,00 eura za svako ročište), tj. sveukupno 3.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 3.750,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Nije prihvaćen dio troškovnika tužiteljice što se odnosi na sastav podneska od 4. lipnja 2024., sadržaj kojega je mogao biti iznesen i na raspravi. Zbog toga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

U Rijeci 26. veljače 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Davorinu Ivančiću, Zagreb, Trnsko 44 a

- Hrvatskoj ljekarničkoj komori, Stegovnog suda II stupnja, Zagreb, Martićeva ulica 27