Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj:P-2396/2019-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ŽĆH, Adrijani Antičević i Luciji Kušeta, odvjetnicama iz Malog Lošinja, protiv tuženika Privredna banaka Zagreb d.d., (OIB:02535697732), Zagreb, Račkoga 6, zastupane po punomoćniku Ivani Miloš, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane 20. siječnja 2025., 26. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke odnosno ništetne su odredbe u Ugovoru o kreditu broj 9011070969 od 09.03.2006. godine solemniziranom kod javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja pod brojem OU-82/2006 dana 10.03.2006. godine sklopljenom između tužitelja, kao korisnika kredita te UĆ, kao solidarnog dužnika i tuženika (Ugovor) i to:

- dio odredbe čl. 1 Ugovora u dijelu kojem je sadržana valutna klauzula pa se tako stavlja na raspolaganje “iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od iznosa 23.895,49 CHF po srednjem tečaju tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita”, zatim

- dio u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojana ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a sadržana je u članku 4.1. Ugovora u kojem je ugovoreno

- da je Korisnik kredita dužan Banci platiti redovnu kamatu ˝po stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke” te

- u dijelu članka 7. u kojem je ugovoreno da “korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete”, kao i - odredbe kojima je ugovorena otplata kredita (glavnica i kamata, redovna i ineterkalarna) također uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (CHF) sadržane u članku 4. i 5. Ugovora u dijelu u kojem se “kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju tečajne liste” te u članku 7. Ugovora kojim se kredit u iznosu 23.895,49 CHF otplaćuje “u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja:”

II. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d ( OIB: 02535697732) Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju ŽĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, iznos od 714,69 (sedamstotinačetrnest eura i šesdesetdevet centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, počev od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine ,po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotne poena, a koje zakonske zatezne kamate teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

10,31 EUR počev od dana 12.09.2007. godine, pa do isplate,

10,21 EUR počev od dana 12.10.2007. godine, pa do isplate,

10,10 EUR počev od dana 19.11.2007. godine, pa do isplate,

10,00 EUR počev od dana 12.12.2007. godine, pa do isplate,

9,89EUR počev od dana 14.01.2008. godine, pa do isplate,

9,78 EUR počev od dana 13.02.2008. godine, pa do isplate, 18,74 EUR počev od dana 12.03.2008. godine, pa do isplate,

18,53 EUR počev od dana 12.04.2008. godine, pa do isplate,

18,32 EUR počev od dana 13.05.2008. godine, pa do isplate,

18,10 EUR počev od dana 12.06.2008. godine, pa do isplate,

17,87 EUR počev od dana 12.07.2008. godine, pa do isplate,

17,66 EUR počev od dana 12.08.2008. godine, pa do isplate,

17,43 EUR počev od dana 12.09.2008. godine, pa do isplate,

17,21 EUR počev od dana 14.10.2008. godine, pa do isplate,

16,98 EUR počev od dana 12.11.2008. godine, pa do isplate,

16,75 EUR počev od dana 12.12.2008. godine, pa do isplate,

16,51 EUR počev od dana 10.01.2009. godine, pa do isplate,

16,27 EUR počev od dana 02.02.2009. godine, pa do isplate,

16,03 EUR počev od dana 12.03.2009. godine, pa do isplate,

15,79 EUR počev od dana 11.04.2009. godine, pa do isplate,

15,54 EUR počev od dana 12.05.2009. godine, pa do isplate,

15,30 EUR počev od dana 12.06.2009. godine, pa do isplate,

15,04 EUR počev od dana 14.07.2009. godine, pa do isplate,

14,79 EUR počev od dana 03.08.2009. godine, pa do isplate,

14,54 EUR počev od dana 11.09.2009. godine, pa do isplate,

14,27 EUR počev od dana 30.09.2009. godine, pa do isplate,

14,01 EUR počev od dana 12.11.2009. godine, pa do isplate,

13,74 EUR počev od dana 11.12.2009. godine, pa do isplate,

13,47 EUR počev od dana 12.01.2010. godine, pa do isplate,

13,20 EUR počev od dana 12.02.2010. godine, pa do isplate,

12,93 EUR počev od dana 04.03.2010. godine, pa do isplate,

12,65 EUR počev od dana 12.04.2010. godine, pa do isplate,

12,37 EUR počev od dana 02.06.2010. godine, pa do isplate,

12,08 EUR počev od dana 02.06.2010. godine, pa do isplate,

11,80 EUR počev od dana 30.06.2010. godine, pa do isplate,

11,51 EUR počev od dana 11.08.2010. godine, pa do isplate,

11,22 EUR počev od dana 15.09.2010. godine, pa do isplate,

10,92 EUR počev od dana 11.11.2010. godine, pa do isplate,

10,62 EUR počev od dana 11.11.2010. godine, pa do isplate,

10,31 EUR počev od dana 14.01.2011. godine, pa do isplate,

10,01 EUR počev od dana 14.01.2011. godine, pa do isplate,

9,70 EUR počev od dana 12.02.2011. godine, pa do isplate,

9,39 EUR počev od dana 11.03.2011. godine, pa do isplate,

9,08 EUR počev od dana 13.04.2011. godine, pa do isplate,

8,75 EUR počev od dana 13.05.2011. godine, pa do isplate,

8,43 EUR počev od dana 15.06.2011. godine, pa do isplate,

8,11 EUR počev od dana 13 .07.2011. godine, pa do isplate,

7,77 EUR počev od dana 17.08.2011. godine, pa do isplate,

7,44 EUR počev od dana 12.09.2011. godine, pa do isplate,

7,10 EUR počev od dana 11.11.2011. godine, pa do isplate,

6,76 EUR počev od dana 11.11.2011. godine, pa do isplate,

6,42 EUR počev od dana 14.12.2011. godine, pa do isplate,

6,07 EUR počev od dana 16.01.2012. godine, pa do isplate, 5,73 EUR počev od dana 14.03.2012. godine, pa do isplate,

5,37 EUR počev od dana 14.03.2012. godine, pa do isplate,

5,01 EUR počev od dana 12.05.2012. godine, pa do isplate,

4,65 EUR počev od dana 12.05.2012. godine, pa do isplate,

4,28 EUR počev od dana 15.06.2012. godine, pa do isplate,

3,91 EUR počev od dana 14.07.2012. godine, pa do isplate,

3,54 EUR počev od dana 14.09.2012. godine, pa do isplate,

3,17 EUR počev od dana 14.09.2012. godine, pa do isplate,

2,78 E UR počev od dana 17.11.2012. godine, pa do isplate,

2,39 EUR počev od dana 12.12.2012. godine, pa do isplate,

2,00 EUR počev od dana 12.12.2012. godine, pa do isplate,

1,61 EUR počev od dana 12.03.2013. godine, pa do isplate,

1,21 EUR počev od dana 15.03.2013. godine, pa do isplate,

0,81 EUR počev od dana 15.03.2013. godine, pa do isplate,

0,41 EUR počev od dana 31.03.2013. godine, pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d (OIB: 02535697732) Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju ŽĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan isplate kredita, isplati iznos od 2.438,43 EUR (slovima: dvije tisuće četiristotine trideset osam eura i četrdeset tri centa) /zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, počev od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.godine, po stopi od 8,05 % od 01.01.2016. do 30.06.2016.godine ,po stopi od 7,88 % od 01.07.2016 do 31.12.2016., po stopi 7,68% 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od 7,41% od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi 6,30% od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi 6,11% od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 01.01.2021. do 30.06.2021., po stopi od 5,61 % od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31 % od 01.07.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.do 31.12.2023., po stopi od 7,50 % od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% od 01.07.2024. do 31.12.2024., a ubuduće, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotne poena, a koje zakonske zatezne kamate teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

0,02 EUR počev od dana 31.05.2005. godine, pa do isplate, 0,05 EUR počev od dana 01.09.2006. godine, pa do isplate,

5,26 EUR počev od dana 12.11.2008. godine, pa do isplate,

11,23 EUR počev od dana 10.01.2009. godine, pa do isplate,

14,70 EUR počev od dana 02.02.2009.godine, pa do isplate,

17,41 EUR počev od dana 12.03.2009.godine, pa do isplate,

9,34 EUR počev od dana 11.04.2009. godine, pa do isplate,

10,59 EUR počev od dana 12.05.2009. godine, pa do isplate,

6,56 EUR počev od dana 12.06.2009. godine, pa do isplate,

8,95 EUR počev od dana 14.07.2009. godine, pa do isplate,

6,69 EUR počev od dana 03.08.2009. godine, pa do isplate,

8,71 EUR počev od dana 11.09.2009. godine, pa do isplate,

8,31 EUR počev od dana 30.09.2009. godine, pa do isplate,

7,79 EUR počev od dana 12.11.2009. godine, pa do isplate,

7,11 EUR počev od dana 11.12.2009. godine, pa do isplate,

13,08 EUR počev od dana 12.01.2010. godine, pa do isplate,

15,91 EUR počev od dana 12.02.2010. godine, pa do isplate,

14,56 EUR počev od dana 04.03.2010. godine, pa do isplate,

19,54 EUR počev od dana 12.04.2010. godine, pa do isplate,

21,57 EUR počev od dana 02.06.2010. godine, pa do isplate,

21,57 EUR počev od dana 02.06.2010. godine, pa do isplate 37,73 EUR počev od dana 30.06.2010. godine, pa do isplate,

26,33 EUR počev od dana 11.08.2010. godine, pa do isplate,

47,62 EUR počev od dana 15.09.2010. godine, pa do isplate,

39,78 EUR počev od dana 11.11.2010. godine, pa do isplate,

53,87 EUR počev od dana 14.01.2011. godine, pa do isplate,

46,33 EUR počev od dana 12.02.2011. godine, pa do isplate,

50,99 EUR počev od dana 11.03.2021. godine, pa do isplate,

47,52 EUR počev od dana 13.04.2021. godine, pa do isplate,

57,50 EUR počev od dana 13.05.2011. godine, pa do isplate,

69,44 EUR počev od dana 15.06.2011. godine, pa do isplate,

83,15 EUR počev od dana 13.07.2011. godine, pa do isplate,

94,72 EUR počev od dana 17.08.2011. godine, pa do isplate,

71,23 EUR počev od dana 12.09.2011. godine, pa do isplate,

67,85 EUR počev od dana 11.11.2011. godine, pa do isplate,

67,30 EUR počev od dana 14.12.2011. godine, pa do isplate,

67,85 EUR počev od dana11.11.2011. godine, pa do isplate,

75,38 EUR počev od dana 16.01.2012. godine, pa do isplate,

76,30 EUR počev od dana 14.03.2012. godine, pa do isplate,

76,08 EUR počev od dana 12.05.2012. godine, pa do isplate,

77,92 EUR počev od dana 15.06.2012. godine, pa do isplate,

75,46 EUR počev od dana 14.07.2012. godine, pa do isplate,

69,51 EUR počev od dana 14.09.2012. godine, pa do isplate,

76,74 EUR počev od dana 17.11.2012. godine, pa do isplate, 74,30 EUR počev od dana 12.12.2012. godine, pa do isplate,

74,30 EUR počev od dana 12.12.2012. godine, pa do isplate,

70,99 EUR počev od dana 12.03.2013. godine, pa do isplate,

70,86 EUR počev od dana 15.03.2013. godine, pa do isplate,

76,03 EUR počev od dana 31.03.2013. godine, pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.618,46 € (tisućušestoosamnaesteuraičetrdesetšestcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se tužitelj zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 587,50 € (petstoosamdesetsedameuraipedesetcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2019. protiv tužene podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj 9011070969 zaključenog među parničnim strankama 9. ožujka 2006., te isplate više uplaćenog iznosa kredita od onog iznosa kojeg bi tužitelj platio da tijekom trajanja otplate kredita nije došlo do promjene visine prvotno ugovorene kamatne stope i valutnog tečaja valute CHF u odnosu na HRK.

2. Tužitelj je u tužbi naveo da mu je naprijed navedenim Ugovorom o kreditu, tuženik odobrio kredit za kupnju vozila u iznosu kunske protuvrijednosti od 23.895,49 CHF, da je tim Ugovorom ugovorena redovna kamatna stopa u visini od 5,50% godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, da je otplata kredita ugovorena u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja svakog anuiteta, a prema otplatnoj tablici koja je bila sastavni dio navedenog ugovora.

3. Dalje je naveo da je među strankama ugovoreno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope čime da se mijenja visina anuiteta, a na koju odredbu ugovora je tužitelj pristao.

4. Tužitelj navodi da se o odredbama Ugovora koji se odnose na promjenu prvotne ugovorene kamatne stope među strankama nije pojedinačno pregovaralo, da je ugovor unaprijed formulirao tuženik, da tužitelj nije imao utjacaja na sadržaj ugovora, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i rezultiralo preplatom iznosa kredita.

5. Tužitelj smatra da su zbog tog razloga ugovorne odredbe koje se odnose na određivanje promjenjive kamatne stope nepoštene i ništetne, te da ne proizvode pravne učinke.

6. Isto kao u odnosu na odredbe navedenog ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, tužitelj navodi i u odnosu odredbe o promjeni valute srednjeg tečaja CHF u odnosu na početni tečaj.

7. Obzirom na ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, tužitelj je postavio i tužbene zahtjeve upravljene na isplatu više plaćenih anuiteta kredita kako s osnova promjene kamatne stope, tako i s osnova promjene valutnog tečaja CHF u odnosu na HRK.

8. Tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja, konačni tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 14. kolovoza 2024. (list 434 do 439),a u odnosu na kamate i na ročištu 20. siječnja 2025. na način kako je to navedeno u izreci ove presude, a sukladno utvrđenjima sudskog vještaka financijske struke Goranke Šmer Maraš od 22. lipnja 2024. (list 368 do 390).

9. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila navodima tužbe tužitelja i postavljenim tužbenim zahtjevima, osporila osnov i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja, navela da je naprijed navedeni Ugovor o kreditu u potpunosti konzumiran i otplaćen čime da je predmetni ugovorni odnos među strankama okončan, da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz tužbi i presuda za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, da se u svakoj pojedinoj parnici mora utvrditi da li su utvrđenja iz tih odluka primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj jer da presuda u Kolektivnom sporu nema pravni učinak prema svima.

10. Tužena osporava navode tužitelja da se o odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, tvrdi da je tužitelj kao potrošač bio u razumnoj mjeri obaviješten o bitnim elementima ugovora te da mu odredbe ugovora nisu mogle biti nejasne i nerazumljive prije potpisa ugovora.

11. Tužena navodi da su tužitelju prije samog zaključenja ugovora o kreditu od strane tuženika pružene sve informacije u vezi podizanja kredita i mogućih odstupanja u pogledu tečaja valute CHF kroz razdoblje korištenja kredita, da je na mogućnost promjene tečaja upozoravala i Hrvatska narodna banka priopćenjem od 25. kolovoza 2006., da je upoznala javnost sa mogućnošću i rizicima promjene kamatnih stopa i tečaja, da je tužitelj imao mogućnost odabrati i neki drugi kredit, u drugoj valutnoj protuvrijednosti.

12. Tužena je osporila da bi valutna klauzula bila ništetna, kao i da bi ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo ništetno, a obzirom da su izričito dopušteni i predviđena odredbama čl.22. i čl.26. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), da nije ništetna niti odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, da je promjenjiva kamatna stopa ugovorena voljom stranaka, da ista tijekom otplate kredita nije prešla zakonom dopuštenu visinu kamatne stope, a radi čega bi se mogla smatrati nezakonitom.

13. Tužena navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sadržavao sve odredbe koje su Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. (dalje ZZP; Narodne novine, broj 96/03), bile propisane kao obvezne, da se kamatna stopa mijenjala sukladno tržišnim uvjetima, navodi da je neosnovan zahtjev tužitelja i njegovi navodi da je ugovorena kamatna stopa morala ostati fiksna kroz cijelo vrijeme otplate kredita jer da to nije bila volja ugovornih strana, te da bi se pretvaranje predmetnog ugovora o kreditu u kredit s fiksnom kamatnom stopom izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidbi.

14. Tužena je izjavila prigovor zastare tužiteljevog potraživanja te predložila da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja i istog obveže na naknadu troškova postupka.

15. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sud je proveo dokaze uvidom u tužbu tužitelja (list 1 do 5), Ugovor o kreditu broj 9011070969 zaključen među parničnim strankama 9. ožujka 2006. i ovjeren kod JB Bože Markovića iz [adresa] pod brojem OU-82/06 (list 7 do 9), plan otplate list 10, pregled uplata po kreditu na dan 6. lipnja 2019. (list 11), odgovor tužene na tužbu (list 18 do 33), Opće uvjete poslovanja sa građanima (list 34 do 42), pojašnjenje Hrvatske narodne banke od 25. kolovoza 2006. (list 43 do 44), podnesak punomoćnika tužitelja od 10. rujna 2019. (list 45), podnesak tuženika od 28. listopada 2010. (list 49 do 66), priopćenje HNB od 21. siječnja 2015. (list 88 do 98), podnesak tužitelja od 23. studenog 2020. (list 129 do 135), podnesak tuženika od 14. siječnja 2021. (list 167 do 186), podnesak tuženika od 16. veljače 2021. (list 187 do 196), podnesak tuženika od 30. srpnja 2021. (list 271 do 282), podnesak punomoćnika tužitelja od 27. rujna 2022. (list 284), podnesak tužitelja od 29. prosinca 2022. (list 285), podnesak tužitelja od 13. lipnja 2023. (list 292), podnesak tuženika od 28. srpnja 2023. (list 294 do 297), podnesak vještaka Goranke Šmer Maraš od 5. lipnja 2024. (list 338), podnesak tuženika od 19. lipnja 2024. (list 339) sa prilozima pregledom uplata po kreditu na dan 19. lipnja 2024. (list 341 do 342), knjigovodstvenu karticu tužitelja (list 343 do 359), otplatnom tablicom sa prikazom efektivne kamatne stope od 9 . ožujka 20006. (list 366 do 367), proveo financijsko vještačenje po vještaku Goranki Šmer Mašar i pročitao nalaz i mišljenje vještaka od 22. lipnja 2024. (list 368 do 390), izvršio uvid u račun vještaka broj 33-1-24 od 22. lipnja 2024. (list 418), i podnesak vještaka od 21. lipnja 2024. (list 419), podnesak tuženika od 23. srpnja 2024. (list 422 do 425), podnesak tužitelja od 19. kolovoza 2024. (list 434 do 439), troškovnik tužene od 20. siječnja 2025. (list 440), troškovnik tužitelja od 20. siječnja 2025. (list 444).

16. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Među strankama nije sporno da su tužena kao davatelj kredita – banka, te tužitelj kao korisnik kredita 9. ožujka 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 9011070969.

18. Iz istog ugovora, čl.I utvrđeno je da se tužena obvezala tužItelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 23.895,49 CHF, imajuću u vidu srednji tečaj CHF tečajne liste tuženika važeći na dan korištenja kredita.

19. Utvrđeno je da je kredit tužitelju odobren za kupnju vozila.

20. Uvidom u čl.IV. istog ugovora utvrđeno je da su ugovorne strane ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja sukladno odluci banke o kreditiranju građana, da je početna kamatna stopa ugovorena na iznos 5,50% godišnje, da se obračunava u CHF mjesečno dekurzivnom proporcionalnom metodom, te da je sadržana u anuitetima i da dospijeva na naplatu zajedno sa njima.

21. Člankom V. ugovora ugovoreno je da se interkalarna kamata u visini redovne kamatne stope iz čl.IV. ugovora obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.

22. Iz čl.VII. ugovora sud je utvrdio da je među strankama ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca računajući od dana prijenosa kredita u otplatu, te da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta pa se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

23. Dalje je utvrđeno da je radi osiguranja vraćanja kredita solidarni dužnik bio izvjesni HĆ, te da je tužitelj bio suglasan i dozvolio tuženiku da na automobilu "Toyota Yaris" prenese pravo vlasništva do otplate kredita u korist banke.

24. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare za utuženo potraživanje tužitelja.

25. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojim su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te promjenjive valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak (CHF).

26. Navedenim odlukama utvrđeno je da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene iz razloga što se o njima nije pojedinačno pregovaralo, da su stoga, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te odredbe uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da se stoga radi o ništetnim ugovornim odredbama.

27. Ništenost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništenost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi, te je odlučeno da se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja CHF prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

28. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik (banka – banke) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a o kojem ugovoru se i u ovom parničnom postupku radi, koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

29. Naprijed navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnijete na temelju čl. 502a do 502.h ZPP (Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13).

30. Prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare i u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF kreditima ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama sa valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a u povodu individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku Kolektivne zaštite.

31. Sukladno pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., a i po mišljenju ovog suda, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (čl.241 ZOO).

32. Slijedom navedenog, rok za podnošenje restitucijskog zahtjeva s osnova potraživanja tužitelja nastalog zbog promjene visine kamatne stope istekao je 14. lipnja 2019., dok je taj rok u odnosu na potraživanje tužitelja s osnova promjene valute bio 15. lipanj 2023.

33. Tužitelj je tužbu u ovom postupku podnio sudu 13. lipnja 2019., dakle unutar općeg zastarnog roka od 5 godina (čl.225 ZOO), a koji rok je propisan istim zakonom kao rok zastare za potraživanja podnesena iz odredbe čl. 1111 st.1. istog zakona.

34. Člankom 214. st.2. ZOO propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

35. Kako je sud utvrdio da je tužitelj tužbu podnio prije isteka navedenog roka, to je prigovor zastare istaknut od strane tuženika neosnovan.

36. Neosnovani su navodi tužene da tužitelj nema pravo tražiti povrat više uplaćenog iz razloga što je kredit otplaćen i što je pravni odnos među strankama prestao.

37. Ovo iz razloga što se sukladno odredbi čl.328 ZOO pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a djeluje od početka (u ovom slučaju od sklapanja ugovora o kreditu).

38. Stoga tužitelj ima pravo tražiti i utvrđenje ništetnosti dijelova ugovornih odredbi i povrat preplaćenog iznosa kredita.

39. Neosnovani su navodi tuženika da se tužitelj u ovom parničnom postupku ne može pozivate na utvrđenja iz naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

40. Odredbom čl. 502 c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanja tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

41. Stoga je sud vezan za ta utvrđenja i svoju odluku u ovom parničnom postupku utemeljio je na pravnim shvaćanjima sudova donesenim u postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

42. U ovom parničnom postupku ovaj sud nije našao posebnih okolnosti zbog kojih bi odluka u ovom parničnom postupku isključivala vezanost ovog suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu.

43. No, i kada bi postojale neke posebne okolnosti, i u tom slučaju teret dokaza da tužitelju kao korisniku kredita ne pripada zaštita koju mu je ovaj sud u ovom parničnom postupku pružio, je na tuženoj kao banci, a u smislu odredbi čl.80. st.1. i st.4. ZZP (ZZP/03).

44. U smislu navedenih odredbi ZZP/03 (istovjetne su i odredbe čl. 96 st.1. i st.4. ZZP iz 07), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.).

45. O naprijed navedenom stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-536/2024-2 od 21. svibnja 2024.

46. Tužena sudu nije dokazala, a niti je na tu okolnost predložila provođenje dokaza iz kojih bi proizlazilo da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu sa tužiteljem dala tužitelju kao potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, a da je tužitelj kao potrošač i unatoč punoj obaviještenosti, ipak pristao na sklapanje spornog ugovora.

47. Tužitelj svoje tužbene zahtjeve navedene u toč.I izreke ove presude, a upravljene na utvrđenje ništetnosti u toj točki navedenih dijelova ugovora o kreditu zaključenog među strankama 9. ožujka 2006., temelji na činjenici da se o tim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da je odredbe ugovora unaprijed formulirala tužena, da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, te navodi da su te ugovorne odredbe nepoštene kako u pogledu promjenjive stope redovne kamate, tako i u pogledu promjene valutne, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu preplaćenih iznosa anuiteta, odnosno preplaćenog iznosa cijelog kredita.

48. Kako tuženik nije dokazao da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu sa tužiteljem dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, odnosno nije dokazao da je tužitelj na bilo koji način mogao utjecati na ugovorne odredbe spornog ugovora o kreditu, kako nije dokazao niti da je tužitelj imao priliku pregovarati sa tuženikom o promjenama visine kamatne stope i valute, o promjenama visine mjesečnog anuiteta kredita, po mišljenju ovog suda tuženik je postupao protivno odredbama čl.3., čl. 4., čl.6., čl.8. ZOO, odnosno postupao je protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, te su odredbe Ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke ove presude i Ugovoru o kreditu od 9. ožujka 2006. u navedenim dijelovima ništetne.

49. Odredbom čl.3. ZOO propisano je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl.4. istog zakona propisano da su se u zasnivanje obveznih odnosa i ostvarivanje prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

50. Po mišljenju ovog suda, a cijeneći utvrđenu činjenicu da tužitelj u odnosu na tuženu prilikom zaključenja spornog ugovora o kreditu, a niti prilikom izmjena visine kamatne stope i valute zbog primjene promjenjive kamatne stope i valute, tužitelj nije bio u ravnopravnom položaju sa tuženom,jer su sve odredbe ugovora o kreditu određene isključivo od strane tužene i na iste odredbe tužitelj nije mogao na nikakav način utjecati.

51. Već iz toga proizlazi povreda načela savjesnosti i poštenja jer je već u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu tužena kao banka zasigurno mogla imati saznanje da može doći do znatnijih promjena kako u pogledu visine kamatne stope, tako i u pogledu valute, a o tome nije na vrijeme obavijestila tužitelja kako korisnika kredita.

52. Tužena navodi da je i HNB upozoravala javnost na moguće oscilacije u tečaju kune prema tečaju CHF, da je dala pojašnjenje analize rizika koji nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom.

53. Međutim, to upozorenje HNB je dala 25. kolovoza 2006., dakle nakon što je već ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika bio sklopljen (ugovor sklopljen 9. ožujka 2006.).

54. Osim toga, po mišljenju ovog suda, to upozorenje koje je dala HNB ne oslobađa tuženika odgovornosti za neobavještavanja i ne upozoravanje tužitelja kao korisnika kredita na moguće oscilacije u tečaju kune prema tečaju CHF i oscilacije u visini kamatne stope.

55. Naprotiv, ukoliko je tužena imala saznanje o upozorenju HNB od 25. kolovoza 2006., bila je dužna postupiti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja (čl.4. ZOO), pozvati tužitelja kao korisnika kredita i eventualno otkloniti svaku mogućnost da tužitelj zbog zaključenja ugovora o kreditu sa tuženom bude u neravnopravnom položaju, da mu bude dana mogućnost da eventualno reprogramira već zaključeni ugovor o kreditu na način da umjesto valute CHF ugovori valutu EUR ili zaključi ugovor u kunama, ili zaključi ugovor u valuti u kojoj ne bi dolazilo do drastične oscilacije u visini kamatne stope na štetu tužitelja kao korisnika kredita.

56. Tužena tako nije postupila, nije poštivala odredbu čl.8. ZOO i nije se uzdržala od postupka u kojem je tužitelju mogla biti prouzročena šteta.

57. Točni su navodi tužitelja da su odredbe čl.22. i čl.26 ZOO dopuštale primjenu valutne klauzule i ugovaranje promjenjive kamatne stope.

58. Odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. izreke ove presude niti nisu same po sebi ništetne s osnova odredbi čl. 22. i čl. 26 ZOO.

59. Kako je sud naprijed naveo, te su odredbe ništetne iz razloga što se o tim odredbama među ugovornim stranama nije pojedinačno pregovaralo, što tužena tužitelju nije dala na vrijeme odgovarajuće obavijesti o naravi ugovora, svim rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi i što je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja i protivno naprijed navedenih odredbi ZOO.

60. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je zbog takvog načina sklapanja odredbi ugovora o kreditu navedenih u toč.I. izreke ove presude, došlo do narušavanja ravnoteže u pravima i obvezama između parničnih stranaka kao ugovornih strana ugovora o kreditu, te da je kao posljedica istoga došlo do preplate anuiteta kredita i iznosa cijelog kredita od strane tužitelja, odnosno da je tako preplaćeni iznos tužena stekla bez osnove.

61. Odredbom čl. 1111 st.1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a takav prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno , ako to nije moguće, naknadi vrijednost postignute koristi.

62. Obzirom da je sud utvrdio ništetnim dijelove odredbi čl.1., čl.4., čl.5. i čl. 7. Ugovora o kreditu zaključenom među strankama 9. ožujka 2006., to takve ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke i ništetne su u smislu odredbe čl. 322. st.1. ZOO.

63. Kako je sud već naprijed naveo tužena je bez osnove stekla iznose koje je tužitelj preplatio zbog promjene kamatne stope i promjene valute, odnosno iznose je stekla u smislu odredbe čl.1111 st.1. ZOO.

64. Odredbom čl. 1115 ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

65. Kako je već sud naprijed naveo, utvrđeno je da je tuženik postupao nepošteno u odnosu na tužitelja, te je stoga dužan vratiti tužitelju sve iznose koje je tužitelj uplatio, a ne bi ih uplatio da je tuženik u odnosu na njega postupao po načelu savjesnosti i poštenja kako u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu , tako i prilikom svake promjene sklopljenog ugovora po osnovu visine ugovorene kamatne stope i valute.

66. Stoga je tužena dužna tužitelju na nepošteno stečene iznose platiti zatezne kamate od dana stjecanja svakog od tih iznosa.

67. Sukladno navedenim odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, prilikom izračuna više uplaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope i tečaja, visina stope kamate određuje se prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja CHF prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

68. Upravo je na taj način, a u skladu sa nalogom kojeg joj sud dao rješenjem P-2396/2019-18 od 24. svibnja 2023. postupila sudski vještak Goranaka Šmer Maraš, te je u skladu s tim i dostavila nalaz i mišljenje u kojem je izračunala sve preplaćene iznose kako s osnova promjene ugovorene kamatne stope , tako i s osnova promjene tečaja CHF – HRK.

69. Mada je tužena u svom podnesku od 23. srpnja 2024. prigovorila nalazu i mišljenju vještaka i iznijela primjedbe pravne prirode, sud vještaku nije dostavio na očitovanje taj podnesak tužene.

70. Ovo iz razloga što se radi o prigovorima na koje je sud već naprijed odgovorio i obrazložio ih, te isti prigovori ne dovode u pitanje točnost izračuna vještaka u pogledu utvrđenih preplata i vremena preplata izvršenih u svakom pojedinom anuitetu i u globalu.

71. Tako tužena prigovora nalazu vještaka i navodi da stranke nisu bile ugovorile fiksnu kamatnu stopu, nego da je njihova volja bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, da kamatna stopa nikako ne može biti fiksna, te da vještak nije preplate mogla računati u odnosu na početnu kamatnu stopu, a niti u odnosu na početni tečaj CHF u odnosu na kunu.

72. Na te prigovore tužene sud je obrazloženje dao već naprijed u ovoj presudi, te se na te prigovore vještak nije trebao niti očitovati obzirom na dani mu zadatak.

73. Sud je odbio, odnosno nije pozvao vještaka niti da dostavi izračun vezano za realnu kamatnu stopu jer bi takav izračun bio suprotan utvrđenjima iz odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

74. Osim toga, realna kamatna stopa nije bila niti ugovorena među strankama u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

75.Također, neosnovani su prigovori tuženika da obračunom preplate, a primjenom ugovorene kamatne stope kao fiksne, tuženik ne ostvaruje dobit.

76. Dobit tuženika je u svakom slučaju ostvarena jer je tužitelj na iznos kredita koji mu je odobren i uplaćen od strane tužene, zaračunao kamate u iznosu od 5,50% godišnje.

77. Osim toga, tužena nije sudu dostavila dokaze iz kojih bi sud eventualno mogao utvrditi da se tužena zadužila kod strane banke ili HNB većom kamatnom stopom nego što ju je ugovorila sa tužiteljem.

78. Korist tužitelja od uporabe imovine koju je stekao temeljem isplaćenog mu kredita, a na koju se poziva tužena u podnesku od 23. srpnja 2024., nije predmet ovog parničnog postupka.

79. Naime, tužitelj je kredit ishodio radi kupnje automobila, logično je da je automobil kupio jer mu je isto trebao, i logično je da ga je kupio s namjerom korištenja.

80. Tužena nije niti dokazala da je tužitelj iznajmljivao automobil, da je stjecao bilo kakvu zaradu, a niti je to tužitelju bilo zabranjeno prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

81. Slijedom navedenog, a obzirom da ni tužena, a niti tužitelj nisu doveli u pitanje točnost izračuna iznosa kojeg je vještak u svom nalazu utvrdila kao iznose preplate kako po svakom anuitetu, tako i u cijelosti, kako s osnova povećanja kamatne stope, tako i s osnova promjene tečaja valute, sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka točnim i istinitim.

82. Naime, vještak Goranka Šmer Maraš je nalaz i mišljenje dala temeljem dokumentacije priležeće spisu, te dokumentacije koju je, uz obavještenje sudu pribavila od tuženika, kao što su početni otplati plan kredita i cjelokupna knjigovodstvena kartica kredita s podacima u valuti i kunama.

83. Iz podataka knjigovodstvene kartice (prilog 2 nalaza i mišljenja), vještak je utvrdila da je tužitelju kredit isplaćen 13. ožujka 2006. u iznosu kunske protuvrijednosti od 23.895,49 CHF, da je na taj dan bio važeći srednji tečaj CHF od 4,6582860 HRK te da je primijenjen tečaj važeći na dan 11. ožujka 2006. jer je 12. ožujka 2006. bila nedjelja, odnosno dan kada se ne utvrđuje tečajna lista na taj dan. 84. Vještak je utvrdila da je tužitelju od strane tuženika na taj dan isplaćena kunska protuvrijednost kredita od 111.312,03 HRK.

85. Vještak je dalje u svom nalazu u tabeli broj 1 dala prikaz početnog otplatnog plana kredita te utvrdila da bi prema početnom otplatnom planu tužiteljeva obveza s osnova redovne kamatne stope iznosila 4.948,31 CHF, a koji iznos bi zajedno s glavnicom činio ukupan dug od 28.843,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

86. Vještak je cijeneći ugovorenu glavnicu kredita od 23.895,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti, cijeneći početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,50% godišnje, te početni tečaj – srednji tečaj tuženika na dan isplate kredita (1 CHF= 4,6582860 HRK), utvrdio, a imajući u vidu i pregled kamatnih stopa i iznosa anuiteta po kreditu iz tabele broj 2 nalaza, utvrdila da je s osnova promjene visine kamatne stope u razdoblju otplate kredita tužitelj uplatio 714,69 € (1.155,93 CHF) veći iznos nego što bi ga platio da do promjena ugovorene kamatne stope nije došlo.

87. Istom metodom vještak je utvrdila da je zbog promjene tečaja valute CHF prema HRK tužitelj tuženiku platio za 2.438,43 € veći iznos nego što bi ga platio da tijekom otplate kredita nije došlo do promjene tečaja valute CHF prema HRK. 88. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev specificirao sukladno utvrđenjima vještaka iz njenog nalaza i mišljenja, te kako je sud u cijelosti prihvatio taj nalaz točnim i istinitim jer nema dokaza iz kojih bi se suprotno utvrdilo, sud je utvrdio i osnovanim tužbene zahtjeve tužitelja navedene u toč.II. i toč.III. izreke ove presude, te iste usvojio.

89. O tijeku kamata na utvrđene iznose preplate sud je odlučio u skladu sa već naprijed navedenom odredbom čl.1115. ZOO, odredbom čl.29. ZOO, te čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (za period do 31. prosinca 2007.).

90. Tužitelj je na ročištu održanom kod ovog suda 20. siječnja 2025. specificirao odredbe koje se odnos e na prijemnu zakonske zatezne kamate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO.

91. Stoga se, po mišljenju ovog suda ne radi o preinaci tužbe u tom dijelu jer je definicija zakonske zatezne kamate određena čl. 29. ZOO, a čiju primjenu je tužitelj zahtijevao od početka ovog parničnog postupka, a radi se i o istom činjeničnom osnovu.

92. Sud nije tuženiku dosudio tzv. negativne razlike koje su nastale u razdoblju plaćanja anuiteta po nižem tečaju u odnosu na početni tečaj, a koji je iznos je vještak utvrdila 174,37 € , iz razloga što tužena nije postavila određeni zahtjev za isplatu tih negativnih razlika, a niti istaknula određeni prigovor prijeboja.

93. Stoga niti potraživanje tužitelj sud nije umanjio za iznos utvrđen u pogledu negativnih tečajnih razlika.

94. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.151. st.3., čl. 155 st.1. ZPP cijeneći da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

95. O visini troškova postupka utvrđeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (3.133,72 €), postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadu troškova, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

96. Tužitelj je zatražio da mu tužena naknadi trošak parničnog postupka od 2.205,96 €.

97. Sud je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka utvrdio djelomično osnovanim i to do iznosa 1.618,46 €, dok je u ostalom dijelu, odnosno zahtjev u iznosu od 578,50 € neosnovan.

98. Kao osnovan i nužan za provođenje ovog parničnog postupka sud je tužitelju dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 € (tbr.7 Tarife), trošak sastava podneska tužitelja od 14. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 € (tbr.8.1 Tarife), trošak sastava podneska od 29. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 € (tbr.8.4 Tarife), i trošak zastupanja na raspravama 10. siječnja 2023. i 20. siječnja 2025 u iznosima od po 200,00 (tbr.9.1 Tarife).

99. Na tako utvrđeni iznos troškova (850,00 €), sud je tužitelju dosudio i PDV u iznosu od 212,50 € (tbr.46 Tarife).

100. Tužitelju je dosuđen i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 € koliko trošak stvarno iznosi, te i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 77,98 €.

101. Sud nije tužitelju dosudio zatraženi trošak sastava podneska od 29. prosinca 2022. od 200,00 €, nego mu je dosudio trošak od 50,00 €, a obzirom da se ne radi o obrazloženom podnesku, nego o podnesku sastavljenom u smislu odredbe tbr.8.4. Tarife.

102. Slijedom umanjenja troškova po osnovu sastava tog podneska, umanjen je i PDV pa isti nije dosuđen tužitelju u zatraženom iznosu od 250,00 €, nego u iznosu od 212,50 €.

103. Tužitelj je zatražio naknadu troška vještačenja u iznosu od 800,00 €, a koji iznos je previsoko postavljen obzirom da su troškovi vještačenja iznosili 400,00 €. 104. Obzirom na naprijed navedeno sud je tužitelju dosudio ukupni trošak postupka u iznosu od 1.618,46 €, a kako je tužitelj zatražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.205,96 €, to ga je sud odbio zahtjevom za naknadu troškova iznosom od 587,50 €.

Mali Lošinj, 26. veljače 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Adrijana Antičević, odvjetnica

2. Punomoćniku tuženika – Ivana Miloš, odvjetnica

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte