Poslovni broj: P-432/2023-16

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauz, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, OIB 02535697732, zastupane po odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Hrvoja Jovića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnicu Hrvojku Čolaković, 4. veljače 2025. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.812,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 0,63 eura za razdoblje od 01.04.2007. do isplate,

- na iznos od 0,82 eura za razdoblje od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 4,73 eura za razdoblje od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 18,17 eura za razdoblje od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 4,22 eura za razdoblje od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 19,11 eura za razdoblje od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 21,39 eura za razdoblje od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 22,39 eura za razdoblje od 01 03.2009. do isplate,

- na iznos od 19,24 eura za razdoblje od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 19,74 eura za razdoblje od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 15,67 eura za razdoblje od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 12,17 eura za razdoblje od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 12,96 eura za razdoblje od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 14,97 eura za razdoblje od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 14,74 eura za razdoblje od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 12,82 eura za razdoblje od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 16,41 eura za razdoblje od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 19,03 eura za razdoblje od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 23,24 eura za razdoblje od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 22,14 eura za razdoblje od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 27,58 eura za razdoblje od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 26,39 eura za razdoblje od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 28,87 eura za razdoblje od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 45,33 eura za razdoblje od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 41,81 eura za razdoblje od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 51,30 eura za razdoblje od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 48,25 eura za razdoblje od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 41,79 eura za razdoblje od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 54,28 eura za razdoblje od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 69,83 eura za razdoblje od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 59,11 eura za razdoblje od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 63,00 eura za razdoblje od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 57,78 eura za razdoblje od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 58,57 eura za razdoblje od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 79,35 eura za razdoblje od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 80,75 eura za razdoblje od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 98,69 eura za razdoblje od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 89,99 eura za razdoblje od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 80,40 eura za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 79,20 eura za razdoblje od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 78,35 eura za razdoblje od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 82,57 eura za razdoblje od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 87,00 eura za razdoblje od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 87,30 eura za razdoblje od 01.03.2012. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.425,00 eura, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj od 26. 2. 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je 2007. sa tuženikom sklopilo Ugovor o kreditu a prema kojem mu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok otplate kredita od 60 mjeseci, te da se kredit otplaćuje u 60 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećoj na dan plaćanja, te da je kredit u cijelosti isplatio. Nadalje tužitelj navodi da je Povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita, u pravnoj stvari tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka (među kojima se nalazi(o) i ovdje tuženik) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P- 1401/12, od 04. srpnja 2013. godine, u dijelu, u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje tužitelj navodi da je predmetni Ugovor o kreditu između njega i tuženika j sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se o standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao tužitelja da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, da on koji kao prosječan potrošač ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem i nije bilo svjestan rizika kojeg preuzima, odnosno, nije mogao znati za mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogao ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njegove financijske obveze. Nadalje tužitelj navodi da imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule, odnosno da je tuženik za cijelo vrijeme trajanja kredita obračunavao tužitelju anuitete u kunama, uz primjenu enormnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i time stekao nepripadnu imovinsku korist. Stoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. i vezi odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 1.812,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti, obzirom da je nastupila je zastara potraživanja tužitelja; da se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu se primijeniti na konkretan predmet; da nema mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, a kamoli izravnoj primjeni navedene presude; da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula; u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom; da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stranaka; da nije osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog potraživanja. Također navodi da je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka i nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe i to niti prilikom sklapanja ugovora, niti kasnije. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

Tijekom postupka, a nakon provedenog vještačenja da negativne tečajne razlike koje iznose 63,94 eura, treba uzeti u obzir prilikom donošenje odluke o visini tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 9012290954, otplatni plan, izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Tomislavu Borković, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

4.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 1.812,08 eura, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog povećanja tečaja.

5. Nesporno je:

- da su tužitelj i tuženik 19. 2. 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012290954, na iznos od 18.901,63 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Privredne banke Zagreb, te na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,10 %,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 357,56 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita

- da se redovna kamatna stopa mijenjala

- da je kredit otplaćen.

6. Sporno je:

-

da li su ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne,

-

da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK

-

da li je nastupila zastara utuženog potraživanja.

7.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, za navesti je da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjev iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora , s tim da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa došlo do prekida zastare, te je zastara individualni restitucijskih zahtjeva počela teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a

Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH pod br. SU-4-33/22 od 31. 1. 2022. da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od ( naknadno) utvrđene ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donese u postupku kolektivne zaštite.

Stoga u smislu čl. 225. ZOO-a tražbina nije zastarjela.

8.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra BĆ i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

9.Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

9.1.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

10.Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovor izveden je dokaz saslušanjem tužitelja

10.1.Tužitelj u danom iskazu navodi da je ugovor s tuženikom zaključio 19. 2. 2007. za kupnju motornog vozila, da je tada a i danas klijent Privredne banke tako da se odlučio podići kredit u toj banci, da je razgovarao s osobnim bankarom, koji mu je rekao da su najpovoljniji kredit s valutnom klauzulom u CHF, s tim da ističe da nije znao što točno znači zaštitna valutna klauzula, da mu je takav kredit bio najpovoljniji te ga je iz tog razloga uzeo. E je izjavio je da je pročitao Ugovor, da je isti bio prethodno sastavljen, da su u njemu bili propisani uvjeti i odredbe, na koje nije mogao utjecati, da je nakon što je pročitao ugovor otišao kod javnog bilježnika i ovjerio ga. Navodi da je djelomično razumio odredbe, ali da nije točno znao što to znači valutna klauzula, da je po zanimanju kvalificirani obućar. Navodi da nije postavljao druga pitanja osobnom bankaru, da je saslušao što mu je rekao, da nije tražio sklapanje ugovora u nekoj drugoj valuti, niti je tražio ponudu drugih banaka, da prije ovog kredita nije imao drugi kredit s valutnom klauzulom.

11. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

12. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom , budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora.

13. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

14.Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

14.1.Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o pojedinim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

15.Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković.

Vještak u nalazu navodi da je uvidom u predmetni spis (str. 13-17 spisa) utvrdio sam da su tužena PBZ d.d. Zagreb kao Kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 19.02.2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 9012290954, kojim se korisniku kredita stavlja na raspolaganje iznos od 18.901,63 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je kredit odobren za kupnju vozila, da je ugovor zaključen s rokom otplate od 60 mjeseci, da je otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta, da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu, te da je člankom 4. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa u visini od 5,10 % godišnje, promjenjiva, sve kako je navedeno istim člankom i u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

U zaključku nalaza vještak navodi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po ugovoru o kreditu broj 9012290954, 28.02.2007. za 1 CHF = 4,535904 kn, utvrđen je u visini od 1.812,08 eura, da je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po ugovoru o kreditu broj 9012290954, 28.02.2007. za 1 CHF = 4,535904 kn, utvrđen je u visini od – 63,94 eura

16.Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem.

17.Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužitelja iznos na ime razlike nastalih uslijed promjena tečaja u iznosu od 1.812,08 eura.

Tužitelj potražuje 1.812,08 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to precizirano u podnesku 2.12.2024.

Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

18.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

18.1.Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

18.2.Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe Ugovora o kreditu koncipirane suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, da predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su stoga ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO- a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

19. Što se tiče navoda tuženika iz podneska od 5.12.2024. da se negativne razlike moraju uzimati u obzir te navodi da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takvog ugovora pa se slijedom toga ne može pri odluci o visini tužbenog zahtjeva uzimati u obzir samo ono što je tuženik stekao temeljem takvog ugovora, već i ono što je tužitelj stekao temeljem istog, valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda zauzeto u presudi Rev 549/2023 od 18.12.2023. prema kojem, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, sud nije ovlašten niti je dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. negativnim tečajnim razlikama.

20. Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelost osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.812,08 eura te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav prijedloga za mirno rješenje spora ( Tbr. 32. točka 1. Tarife ) 100 bodova, za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) u iznosu od 100 bodova, za sastav četiri podneska i to za sastav podneska od 3. 8. 2023., 12. 10. 2023., 2. 12. 2024. i 16. 12. 2024. ( Tbr. 8. t. 1. Tarife), po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 14.11. 2024. i 4. 20. 20025. ( Tbr. 9. t. 1. Tarife) po 100 bodova, te za pristup na ročište za objavu presude ( Tbr. 9. t. 1. Tarife) 50 bodova, odnosno ukupno 850 bodova, što čini novčani iznos od 1.700,00 eura, a što uvećano za PDV iznosi 2.125,00 eura. Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijskog-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 2.425,00 eura, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 26. 2. 2025. pa do isplate, sve sukladno čl. 29 ZOO-a.

U Vinkovcima, 26. veljače 2025.

sudac;

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. odvjetnik Ivan Kalauz, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. odvjetničko društvo Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., Zagreb – punomćnik tuženika na br. F-00801