Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-39/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Alenke Laptalo, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IR iz [adresa], 16. rujna br. 8, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Batarelo Peh, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-376/2018-51 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-376/2018-51 od 28. rujna 2023. u točkama I i III izreke.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-376/2018-51 od 28. rujna 2023. u točki II izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, da isplati tužiteljici IR iz [adresa], 16. rujna br. 8, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 1.700,84 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude 28. rujna 2023., pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničkog troška odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-376/2018-51 od 28. rujna 2023. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženici Opća bolnica Pula, Zagrebačka 30, 52 100 Pula, OIB: 16089706543, da isplati tužiteljici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.644,57 EUR/ 42.529,05 kuna (bruto), na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi određenoj čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima i to do 31.07.2015. godine (NN 35/05, 41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos, osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

- na iznos od 157,40 EUR / 1.185,91 kn od 16.01.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 100,37 EUR / 756,23 kn od 16.02.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 86,57 EUR / 652,25 kn od 16.03.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 82,45 EUR / 621,19 kn od 16.04.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 329,36 EUR / 2.481,60 kn od 16.05.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 900,32 EUR / 6.783,47 kn od 16.06.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 560,59 EUR / 4.223,73 kn od 16.07.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 63,10 EUR / 475,44 kn od 16.08.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 202,18 EUR / 1.523,34 kn od 16.09.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 222,98 EUR / 1.680,01 kn od 16.10.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 211,58 EUR / 1.594,15 kn od 16.11.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 103,74 EUR / 781,64 kn od 16.12.2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 212,26 EUR / 1.599,27 kn od 16.01.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 191,86 EUR / 1.445,58 kn od 16.02.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 129,68 EUR / 977,05 kn od 16.03.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 188,62 EUR / 1.421,17 kn od 16.04.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 117,89 EUR / 888,23 kn od 16.05.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 340,70 EUR / 2.566,99 kn od 16.06.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 314,07 EUR / 2.366,33 kn od 16.07.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 112,76 EUR / 849,61 kn od 16.08.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 306,58 EUR / 2.309,89 kn od 16.09.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 175,46 EUR / 1.322,02 kn od 16.10.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 157,73 EUR / 1.188,42 kn od 16.11.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 184,10 EUR / 1.387,13 kn od 16.12.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 119,27 EUR / 898,67 kn od 16.01.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 64,13 EUR / 483,21 kn od 16.02.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,83 EUR / 66,52 kn od 16.10.2017. godine, pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Zagrebačka 30, Pula, OIB: 16089706543, da isplati tužiteljici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 1.765,89 EUR1 / 13.305,07 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka, odnosno zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP) te zbog odluke o troškovima. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, odnosno da je presuda kontradiktorna i nerazumljiva. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovna u odnosu na glavnu stvar, a djelomično je osnovana u odnosu na odluku o trošku.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude, te sadržaju isprava i zapisnika danih tijekom postupka.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o glavnoj stvari.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 5.644,57 EUR/42.529,05 kn na ime razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2017. i to po osnovi dodataka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za odrađene prekovremen sate, naknade plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana, naknade plaće za rad (redovan i prekovremeni) ostvaren na dane državnih blagdana i praznika, subotom, nedjeljom i noću, te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

9. Prvostupanjski sud je kao nesporne činjenice utvrdio da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste neurologa i da tužiteljica kao liječnik specijalist ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi. Nije sporno da je tužiteljica radila ovisno o potrebama posla prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tužena vodi evidenciju koja je dostavljena na spis.

10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno odredbi iz članka 57. Kolektivnog ugovora odnosno članka 55. KU/18 i sukladno odredbi članka 59. KU i članka 57. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

11. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesenog po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

12. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati je činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, a od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje. U skladu s navedenim prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje.

13. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom postavilo se pitanje tumačenja odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 i članka 49. stavak 9. i 10. KU/18 te domašaja tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

14. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

15. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“.

15.1. Na sjednici održanoj 21. prosinca 2015., Zajedničko povjerenstvo donijelo je novi zaključak broj 153. koji glasi: „Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21., 48. i 148.“.

16. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da redovni mjesečni fond sati za sve radnike mora biti isti, a kako to jasno proizlazi iz Zaključaka broj 148. i 153. i to bez obzira da li rade u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti iz čega nastavno slijedi da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

17. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom kao i na dan Uskrsa, ima pravo a plaću uvećanu za 150% prema stvarno određenih satima. Svi radnici koji ne rade na dan blagdana, neradnim danom utvrđenim zakonom kao i na dan Uskrsa imaju pravo na naknadu plaće.

18. Zaključkom broj 153. o tumačenju odredba članka 51. stavak 10. KU/13 nije stavljena izvan snage.

19. Prema stavu ovog suda, s obzirom na odredbu članka 19. stavak 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

20. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

21 Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

22. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi. Ujedno valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., broj Su-IV56/19-18 zauzeo sljedeće shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.", pa stoga tužena u žalbi neosnovano osporava nalaz vještaka kojim su i na prekovremene sate obračunati neisplaćeni dodaci, a time i stav prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na isplatu dodataka i na ostvarene prekovremene sate.

23. Odredbom članka 51. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni da, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

24. Ako su stvarno odrađeni radni sati određeni kroz rad u turnusima, smjenskim radom, i na blagdan ili na neradni dan, tako odrađeni sati uvećavaju se u postocima prema članku 52. KU/13 (članak 50, KU/18), a ako tako obračunati mjesečni fond sati prelazi redoviti mjesečni fond sati, a koji je jednak za sve radnike, tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad prema odredbi članka 51. stavak 9. KU/13 (članak 49. KU/19).

25. Poslodavac je dužan radniku platiti prekovremeni rad, a nesporno je da je tužiteljica radeći u turnusima ostvario prekovremene radne sate kroz utuženo vrijeme radeći kao doktor medicine specijalist, te ima pravo na uvećanje plaće; za posebne uvjete rada (članak 57. KU), za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (članak 59. KU), i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao i za razliku naknade za godišnji odmor te bolovanje do 42 dana.

26. Obzirom se tumačenje Povjerenstava broj 148. primjenjuje od dana stupanja na snagu KU/13 - 1.12.2013., pa do izmjene novim tumačenjem Povjerenstava broj 153. koje je stupilo na snagu 21.12.2015., vještak je u dopuni nalaza i mišljenja uzeo u obzir vrijeme važenja tumačenja broj 148. i tumačenja broj 153., za izračun ostvarenog broja prekovremenih sati i dodataka na tako ostvarene sate, jer sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i kao takav treba biti i plaćen.

27. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike, upravo iz razloga što je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i uračunavao ih u redovni mjesečni fond sati, kao i tužitelju koja je za blagdan radio. 28. Takovim načinom obračuna radnih sati radnicima koji nisu radili u neradne dane kao redovan rad, i tužitelju koju je radio u te dane – neradne dane, tužitelj je stavljen u nepovoljniji položaj, budući je drugim radnicima koji nisu radili u neradne dane priznato kao da su i oni radili, a tužitelju taj neradni dan iako ga je odradio, neovisno da li kroz smjenski rad ili kroz rad u turnusu, on je radio dok drugi – npr. administrativni radnici nisu, nije vrednovan u smislu navedenih zaključaka.

29. Nesporno je da je redovni mjesečni fond radnih sati koji svaki radnik treba odraditi za sve radnike isti, ali je isto tako nesporno da je tužitelj radeći u neradni dan ostvario pravo na naknadu za takav rad, i to kao prekovremeni rad.

30. Također je pravilan stav prvostupanjskog suda da je tuženik obračunavajući plaće tužitelju postupao protivno zaključcima zajedničke komisije broj 148. i 153. prema kojima: „Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti i plaćen.“

31. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je, u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno primijenio odredbu članka 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17.), kao i odredbe članka 36. KU i članka 34. KU/18.

32. Slijedom svega iznesenog neosnovano u žalbi upire tuženik da je tek Dodatkom III Kolektivnog ugovora uređeno plaćanje dodataka za prekovremeni rad i to tek od 1. travnja 2020. pa da se zato sve do tog trenutka naknada za prekovremeni rad ima obračunavati samo i isključivo na ostalu plaću, obzirom da je to pitanje za utuženo razdoblje riješeno donošenjem ranije navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela do 9. prosinca 2019. prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU 143/13. koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU 143/13. i pravo na uvećanje za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU 143/13., imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

33. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka i dopune istog prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici po osnovi prekovremenog rada, za otežane uvjete rada, liječničkog dodatka i dodatka na znanstveni stupanj isplaćena manja plaća u ukupnom iznosu od 42.729,23 kn/5.671,14 EUR i to na ime neisplaćenih prekovremenih sati iznos od 7.120,10 kn/945,00 EUR, po osnovi neisplaćenih dodataka na sate ostvarene u prekovremenom radu iznos od 21.772,78 kn/2.889,74 EUR te na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznos od 13.836,35 kn/1.837,40 EUR. Kako je tužiteljica utužila manji iznos od 5.644,57 EUR/42.529,05 kn, pravilno i isto je prvostupanjski sud dosudio taj iznos obzirom da tužiteljica može disponirati svojim zahtjevom na način da traži manje.

34. Na dosuđene iznose razlike manje isplaćene plaće pravilno je određen i početak tijeka zateznih kamata (članak 29. ZOO-a).

35. Prigovor tuženika da se tužitelj trebao obratiti zahtjevom za zaštitu prava prije podnošenja tužbe nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju radi se o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa za koje tužitelj kao radnik nema obvezu postupati sukladno članku 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – dalje ZR). Sva novčana potraživanja iz radnog odnosa ne podliježu obvezi podnošenja zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava poslodavcu pa zbog toga radnik ne može imati za posljedicu gubitak prava na ta potraživanja u sudskom postupku (istovjetno mišljenje iskazano je u odluci VSRH broj Rev-240/05 i Ustavnog suda RH broj U-III/1095/2000).

36. Stoga je temeljem članka 368. ZPP-a, a imajući u vidu da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u odnosu na točku I izreke, žalba tuženika odbijena te je prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na točku I.

37. Osnovano je odluku o trošku prvostupanjski sud utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim, po izračunu visine troškova koje je potrebno dosuditi tužiteljici, djelomično je u troškove tužiteljice uračunat i trošak dopune vještačenja koji je platila tužena, na što se osnovano ukazuje u žalbi. Iz spisa je vidljivo da su iz predujmova koje je platila tužiteljica isplaćeni troškovi vještačenja u iznosima od 2.472,50 kn i 967,50 kn ili ukupno 3.440,00 kn/456,57 EUR, koliko je na ime troška financijskog vještačenja tužiteljica i zatražila u svom troškovniku (list 351 spisa). Navedenom trošku vještačenja koji je predujmila tužiteljica od 3.440,00 kn prvostupanjski sud je pogrešno pribrojio i trošak od 490,07 kn koji je vještaku isplaćen iz predujma koji je uplatila tužena, pa je tako prvostupanjski sud došao do troška vještačenja od 3.930,07 kn umjesto ispravno 3.440,00 kn/456,57 EUR. 37.1. Budući daje prvostupanjski sud pravilno utvrdio troškove zastupanja od 9.375,00 kn, iste je potrebno uvećati za troškove financijskog vještačenja koje je platila tužiteljica u iznosu od 3.440,00 kn tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 12.815,00 kn, odnosno 1.700,84 EUR. Stoga je valjao preinačiti odluku o trošku u točki II izreke na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici plati trošak u iznosu od 1.700,84 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude, pa je odlučeno kao u točki II izreke.

38. Pravilno je prvostupanjski sud obio u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, obzirom da je tuženik izgubio parnicu, pa je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III izreke.

39. U odnosu na trošak žalbenog postupka, tuženik je odbijen sa svojim zahtjevom obzirom da sa žalbom nije uspio u odnosu na glavnu stvar nego samo u odnosu na mali dio troškova postupka, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, pa je odlučeno kao u točki III izreke ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić