REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-249/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-190/2019-12 od 22. studenoga 2024., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj: Pn-190/2019 od 5. veljače 2025., 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-190/2019-12 od 22. studenoga 2024., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj: Pn-190/2019 od 5. veljače 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 1.250,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 10.lipnja 2015 do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove.“ , kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 150,00 eura.“

2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-190/2019 od 5. veljače 2025. o ispravku pobijane presude riješeno je:

„Ispravlja se presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-190/2019- 12 od 22. studenog 2024. u uvodu iste gdje umjesto „R E P U B L I K A H R V A T S K A“ treba da stoji „U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E“ te u novom retku centrirano „P R E S U D A“, te na svim listovima presude treba da stoji u gornjem desnom uglu broj spisa „Pn-190/2019-12“ a po sredini redni broj presude, dok u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.“

3. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da je nedvojbeno da je tužitelj član i osnivač Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., da su u društvu radile određene osobe pa navodi o javnom trgovačkom društvu, o dobiti društva… te zaključuje da slijedom toga tužitelju nije nastupila nikakva šteta; da nije sporno da je Županijski sud u Splitu u predmetu pod poslovnim brojem: K-16/01 tužitelja oglasio krivim za kaznena djela i osudio ga na kaznu zatvora te da je sudac koji je donio tu presudu, istu poslao Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje: HOK), koja je to zaprimila kao disciplinsku prijavu i suspendirala tužitelja; da nije sporno ni da je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio navedenu presudu i odbio optužbu pa je nakon toga HOK ukinula suspenziju tužitelju; da nije sporno da za vrijeme suspenzije tužitelj nije mogao obavljati svoj posao, obavljati odvjetništvo; da prema odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) samo odvjetnik može zastupati stranku; da je prije suspenzije tužitelj zastupao stranke navedene u presudi i to glasom punomoći, a njegovo zastupanje se obračunava prema Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika; da nakon suspenzije tužitelj nije mogao zastupati označene stranke pa to za njega jeste izmakla korist; da je nakon suspenzije njih mogao zastupati bilo koji drugi odvjetnik, a to tko ih je zastupao nakon suspenzije tužitelja nije od značaja za štetu koju je on pretrpio.

3.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se njegov tužbeni zahtjev prihvati kao osnovan i naloži tuženici da mu nadoknadi i trošak ove žalbe odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine.

4. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP.

5. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. U ovomu predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 165,90 eura (ranije važećih 1.250,00 kuna), riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP.

7.1. Na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, dok je odredbom stavka 2. toga članka propisano da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. toga Zakona.

7.2. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega se tužitelj u svojoj žalbi nedopušteno poziva na zakonski žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa u ovomu dijelu postupka o osnovanosti njegove žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.250,00 kuna (165,90 eura) na ime naknade imovinske štete za koju tvrdi da mu je nastala uslijed protupravnog postupanja Županijskog suda u Splitu koji je u kaznenom postupku koji je vođen protiv tužitelja kao okrivljenika donio presudu kojim je tužitelja oglasio krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a nakon obavijesti HOK o navedenoj presudi, rješenjem broj: 7070/2014 obustavljeno mu je obavljanje odvjetništva od strane HOK, nakon čega je po njegovoj žalbi Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo navedenu osuđujuću presudu i protiv tužitelja odbio optužbu pa stoga tužitelj tvrdi da je zbog takvog postupanja tuženice bio onemogućen u obavljanju odvjetništva te izgubio zaradu u iznosu koji potražuje ovom tužbom, zbog nemogućnosti zastupanja, kao izabrani branitelj, stranke RT, na raspravi od 10. lipnja 2015. u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Kus-22/2012.

9. Prvostupanjski sud je odlučujući o ovomu zahtjevu tužitelja, isti u cijelosti odbio kao neosnovan, osnovom zaključka da odnosna tužba nema valjanog zakonskog uporišta, uzimljući u obzir da tužitelju u konkretnomu slučaju nije nastupila nikakva šteta, jer je stranka RT bila uredno zastupana po drugomu članu Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Split, kojega je tužitelj član i osnivač, a sve i da nije tako, spisu nisu priloženi dokazi iz kojih bi jasno proizlazilo da je stranka zbog obustave obavljanja odvjetništva uskratila tužitelju ili njegovom društvu nagradu i naknadu za zastupanje, odnosno da je tu nagradu platila trećoj osobi, tako da tužitelju ili odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split nije izmakla dobit u utuženomu iznosu od 1.250,00 kuna.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud zakonito i pravilno postupio kada je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan, iako je to trebao učiniti iz nešto drugačijih materijalnopravnih razloga (članak 368. stavak 2. ZPP).

11. Prije svega, u ovomu postupku, u sporu male vrijednosti, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, a kako niti sam žalitelj ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu tužitelja u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je i pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, iako je to trebao učiniti iz nešto drugačijih materijalnopravnih razloga (članak 368. stavak 2. ZPP).

13. Naime, pitanje odgovornosti države za rad sudaca regulira Zakon o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23 - dalje: ZS), koji u članku 105. stavku 1. propisuje kako Republika Hrvatska odgovara za štetu koju je oštećenoj stranci u postupku nanio sudac u obnašanju svoje sudačke dužnosti nezakonitim ili nepravilnim radom. Protupravnost postoji ako je riječ o nezakonitom i/ili nepravilnom radu. Nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U odnosu na rad sudaca to bi značilo da postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno usvojenim stajalištima. O nepravilnom radu moglo bi se govoriti u onim predmetima gdje sudac donosi određenu odluku na zahtjev stranke i gdje zbog propusta, neopravdanih razloga ili nepažnje ne donese odluku ili je donese nakon neopravdano dugog vremena. Nezakoniti rad je postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom.

14. Pogreške i propuste koje bi sudac počinio u primjeni procesnog i materijalnog prava ispravljaju se u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad sudaca u smislu članka 105. stavka 1. ZS. Jedina iznimka bila bi kada se radi o pogrešnoj primjeni pravne norme koja je jednostavna, potpuno jasna, ne traži nikakvo tumačenje i nema nikakve dvojbe u svezi s njezinom primjenom.

15. Navedeno po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u svojoj odluci poslovni broj: Rev 2075/12-2 od 11. veljače 2015. Navodi, između ostalog, i sljedeće: „...prema pravnom shvaćanju ovog suda pogrešna primjena postupovnih odredbi nekog zakona ili pogrešna primjena materijalnog prava ne može se samo po sebi smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe članka 106. stavka 1. ZS, obzirom na samostalnost i neovisnost sudstva općenito i svakog suca u konkretnom postupku. Naime, pogrešna primjena materijalnog prava ili pogrešno pravno stajalište nije nezakoniti rad u smislu članka 106. stavka 1. ZS niti je u smislu te odredbe nezakoniti rad suca u svakoj sudskoj odluci koju je viši sud ukinuo i vratio na ponovljeni postupak. Da bi se radilo o nezakonitom radu mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava.”

16. Stoga su kao neosnovani odbijeni žalbeni navodi tužitelja da bi se sama činjenica pogrešne primjene odredbi zakona, jer je u konkretnomu slučaju Županijski sud u Splitu pogrešno prihvatio izmjene činjeničnog i pravnog opisa kaznenog djela, sama po sebi mogla smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe članka 105. stavka 1. ZS.

17. Slijedom navedenog, valja zaključiti kako tužitelj u postupku nije dokazao postojanje jedne od pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu - protupravnosti pa je, posljedično tomu, sud prvog stupnja pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan (tako i u presudi Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Gž-729/2022-2 od 25. srpnja 2022., u pogledu koje je nastavno prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u pogledu po tužitelju postavljenog upita: „...može li sud ne primijeniti materijalno pravo iz čl. 1045. ZOO u slučaju kada je tuženik nepravilnim (nezakonitim) postupanjem prouzročio štetu tužitelju” Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: Revd 4893/2022-2 od 3. siječnja 2023. odbacio kao nedopušten).

18. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 368. stavka 2. u vezi odredbe članka 457. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

19. Tijekom žalbenog postupka tužitelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njegove žalbe, ali je taj njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP).

U Puli – Pola 26. veljače 2025.

Sudac

Miroslav Ružić