Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-86/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Alenke Laptalo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-146/2019-46 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-146/2019-46 od 8. veljače 2024. pod točkom I., III. i IV. izreke.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe na prvostupanjsku presudu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-146/2019-46 od 8. veljače 2024. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543 da tužitelju SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos razlike plaće od 4.631,07 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

113,22 EUR od 15.02.2014.

240,37 EUR od 15.03.2014.

119,59 EUR od 15.04.2014.

47,03 EUR od 15.05.2014.

121,11 EUR od 15.06.2014.

33,74 EUR od 15.07.2014.

270,81 EUR od 15.08.2014.

79,26 EUR od 15.09.2014.

119,20 EUR od 15.10.2014.

38,97 EUR od 15.11.2014.

192,96 EUR od 15.12.2014.

181,20 EUR od 15.01.2015.

85,26 EUR od 15.02.2015.

95,20 EUR od 15.03.2015.

152,59 EUR od 15.04.2015.

96,48 EUR od 15.05.2015.

150,94 EUR od 15.06.2015.

84,71 EUR od 15.07.2015.

128,69 EUR od 15.08.2015.

68,90 EUR od 15.09.2015.

150,30 EUR od 15.10.2015.

93,19 EUR od 15.11.2015.

53,89 EUR od 15.12.2015.

37,28 EUR od 15.01.2016.

57,83 EUR od 15.02.2016.

50,06 EUR od 15.03.2016.

30,60 EUR od 15.04.2016.

81,77 EUR od 15.05.2016.

54,55 EUR od 15.06.2016.

58,81 EUR od 15.07.2016.

52,70 EUR od 15.08.2016.

50,41 EUR od 15.09.2016.

52,79 EUR od 15.10.2016.

49,68 EUR od 15.11.2016.

41,69 EUR od 15.12.2016.

52,78 EUR od 15.01.2017.

55,13 EUR od 15.02.2017.

17,55 EUR od 15.03.2017.

33,54 EUR od 15.04.2017.

32,48 EUR od 15.05.2017.

42,84 EUR od 15.06.2017.

45,05 EUR od 15.07.2017.

48,33 EUR od 15.08.2017.

49,62 EUR od 15.09.2017.

33,45 EUR od 15.10.2017.

28,82 EUR od 15.11.2017.

49,88 EUR od 15.12.2017.

36,44 EUR od 15.01.2018.

43,57 EUR od 15.02.2018.

51,69 EUR od 15.03.2018.

47,30 EUR od 15.04.2018.

48,58 EUR od 15.05.2018.

66,51 EUR od 15.06.2018.

65,83 EUR od 15.07.2018.

69,28 EUR od 15.08.2018.

84,16 EUR od 15.09.2018.

60,99 EUR od 15.10.2018.

95,64 EUR od 15.11.2018.

66,80 EUR od 15.12.2018.

69,10 EUR od 15.01.2019.

sve do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća, po stopi propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. (NN 72/02), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u toč. I izreke presude kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543 da tužitelju SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati parnični trošak u iznosu od 2.116,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Pravodobnom žalbom navedenu presudu pobija u cijelosti tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) te zbog odluke o troškovima. Pritom valja napomenuti da je iz sadržaja same žalbe vidljivo da tuženik predmetnu prvostupanjsku presudu zapravo pobija samo u dosuđujućem dijelu, a ne i u odnosu na odbijajući dio pod točkom II. i djelomično pod točkom I. Predlaže da drugostupanjski sud donese presudu kojom se preinačava pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude, te sadržaju isprava i zapisnika danih tijekom postupka.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio relevantne činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Predmet spora je tražbina tužitelja koja se sastoji od neisplaćenih prekovremenih sati za dane kada je tužitelj radio na blagdan koji pada na radni dan (od ponedjeljka do petka), neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada te dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (koje dodatke tužena nesporno isplaćuje tužitelju na sate odrađene u redovnom radu, no ne i na sate odrađene u prekovremenom radu), a posljedično tome neisplaćene naknade za godišnji odmor.

9. Sporno je obračunava li tuženik ispravno plaću tužitelju, posebno u situacijama kada tužitelj radi na državni blagdan koji "pada" u vrijeme radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) i sukladno tome, obračunava li ispravno prekovremeni rad tužitelja, kao i pripadaju li tužitelju za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženik nesporno isplaćuje tužitelju na sate odrađene u redovnom radu. Sporno je također je li tužitelju pravilno obračunata i isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor i bolovanje u utuženom razdoblju.

10. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, proizlazi iz članka 94. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23 – u daljnjem tekstu: ZR). Navedena prava su detaljnije određena odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. (dalje: KU/13) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. (dalje: KU/18) pa je tako dodatak za posebne uvjete rada reguliran člankom 57. KU/13 i 55. KU/18, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi člankom 59.a. dodatka I KU/15 i člankom 57. KU/18, naknada plaće za godišnji odmor člankom 36. KU/13 i člankom 34. KU/18, pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad u drugoj smjeni, člankom 51. stavak 1. KU/13 i člankom 49. stavak 1. KU/18.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/19-18 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je isto pravno shvaćanje izraženo u velikom broju presuda Vrhovnog suda RH (npr. Rev- 4911/2019, Rev-2150/2019, Rev-2861/2018, Rev-744/2019). Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i za razdoblje važenja KU/18 koji ta prava propisuje u pravnom smislu na identičan način kao i KU/13.

12. Pri utvrđenju je li tuženik pravilno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati tužitelja, sud prvog stupnja je do 21. prosinca 2015. uzeo u obzir tumačenje iz Zaključka broj 148, a nakon tog perioda tumačenje iz Zaključka broj 153, te je ujedno utvrdio da temeljem članka 19. stavak 6. KU/13 zaključci i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter i sastavni su dio kolektivnog ugovora.

13. Prema Zaključku broj 148. od 1. siječnja 2015. mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, s tim da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno, pa je tako u Zaključku navedeno da se primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan, mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu, i dr.) a svaki sat rada koji radnik odradi izvan 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora je 21. prosinca 2015. donijelo novi Zaključak broj 153 koji glasi: „Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dam, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21,48 i 148.“

15. Razlika između navedenih Zaključaka je u tome što je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) sa 8 sati, dok po Zaključku broj 153 redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati (Zaključak broj 153).

16. Odredbom članka 47. KU/13 (odnosno istovjetnom odredbom članka 45. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. st. 1. KU/13 (te istovjetnom odredbom članka 49. stavak 1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

17. Sukladno članku 57. stavak 1. KU/13 (te sadržajno istovjetnom članku 55. stavak 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji Popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužitelja, što tuženik ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužitelju, s obzirom na njegovo radno mjesto, u skladu s odredbom članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU /18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, a koje uvećanje u utuženom razdoblju iznosi 25 %. Nadalje, odredbom članka 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaraju dodatak na plaću u iznosu od 12 % od osnovne plaće. Odredbom članka 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015., odnosno od stupanja na snagu Dodatka I kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) određeno je da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4 % od osnovne plaće.

18. Radi utvrđenja spornih činjenica sud prvog stupnja je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju dostavljenu u spis po tuženiku (platne liste tužitelja i evidenciju prisutnosti na radu), te je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Zorici Unukić.

19. Iz varijante 1 dopune nalaza i mišljenja od 26. rujna 2022., tabele 2A i 3A, prvostupanjski sud je utvrdio da je vještakinja prilikom izračuna broja prekovremenih sati tužitelja, mjesečni fond radnih sati, a posljedično i broj prekovremenih sati obračunala primjenom Zaključka broj 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., a nakon tog razdoblja primjenom Zaključka broj 153.

20. Takvim obračunom (primjenom oba Zaključka u relevantnom razdoblju) proizlazi da je tuženik nakon 21. prosinca 2015. pravilno obračunavao broj radnih sati i broj prekovremenih sati, odnosno da je nakon prosinca 2015. tužitelju isplatio sve prekovremene sate. Neisplaćeni prekovremeni sati odnose se na razdoblje do prosinca 2015., kada se primjenjivalo tumačenje Zaključka broj 148 (vidljivo iz tablice 3A, stupca 7 i 8 dopune nalaza i mišljenja na listu 396 do 397 spisa).

21. S obzirom na to da je vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja od 26. rujna 2022. u varijanti 1, u tabelama 2A i 3A prekovremene sate obračunala primjenom Zaključaka broj 148 i 153 za relevantno razdoblje u kojem se pojedini od tih zaključaka primjenjuje, upravo je dopuna nalaza i mišljenja od strane suda pravilno i osnovano prihvaćena kao zakonita, pa je tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud ispravno samo djelomično prihvatio, a ne u cijelosti.

22. Obzirom da je utvrđeno da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivala u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.

23. Proizlazi da je sud u cijelosti prihvatio varijantu 1 iz dopune nalaza i mišljenja od 26. rujna 2022. i na temelju iste utvrdio da je tužitelju po osnovi prekovremenog rada, neisplaćenih dodataka za prekovremeni rad te naknade za godišnji odmor isplaćena manja plaća u ukupnom iznosu od 34.892,80 kn i to na ime neisplaćenih prekovremenih sati u iznosu o 5.041,68 kn, po osnovi neisplaćenih dodataka na sate ostvarene u prekovremenom radu iznos od 23.374,92 kn, te na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznos od 6.476,20 kn.

24. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 34.892,80 kn odnosno 4.631,07 EUR, dok je u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je polazeći od odredbi KU/18 te sadržaja Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (koje sukladno odredbi članka 16. stavak 6. KU/18 ranije članak 19. stavak 6. KU/13) predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora, utvrdio da tuženik tužitelju kroz utuženo razdoblje nije isplato dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate, pa posljedično tome naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od 34.892,80 kn / 4.631,07 EUR, a što je dužan učiniti.

26. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu članka 57. KU/13 (članka 55. KU/18), te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu članka 59. KU/13 (članka 57. KU/18).

27. Kako je provedenim vještačenjem utvrđena visina plaće koja tužitelju pripada s osnova dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađeni prekovremeni rad, te posljedično neobračunatim dodacima utvrđena je i visina naknade koja tužitelju pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Naime, člankom 36. stavak 2. KU/13 i člankom 34. stavak 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Slijedom navedenog sud prvoga stupnja je pravilno ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim primjenom navedenog materijalnog prava.

28. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da se dodaci na plaću trebaju obračunavati tek od 1. travnja 2020. tj. od početka primjene sklopljenog Dodatka III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, 35/19 i 78/19). To stoga što je pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada bilo propisano odredbom članka 57. stavak 1. KU/13 odnosno odredbom članka 55. KU/18, a pravo drugih zdravstvenih djelatnika na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi bilo je propisano odredbom članka 59.a Dodatka I KU/13 odnosno članka 58 KU/18. Vezano za primjenu navedenih odredbi KU/13, Dodatka I KU/13 i KU/18, Vrhovni sud Republike Hrvatske na VIII. sjednici građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravni stav da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

29. Suprotno žalbenim navodima tuženika, odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, obzirom je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, i 126/22 - dalje: Tarifa), te žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju.

30. Stoga, kako je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje ukazuje tuženik, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučit kao u izreci ove presude.

31. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Karlovcu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić