Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-6/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Alenke Laptalo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10509/2021-33 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10509/2021-33 od 9. prosinca 2024. u točkama I. i III. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10509/2021- 33 od 9. prosinca 2024.odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 3.832,63 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.03.2016.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.04.2016.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.05.2016.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.06.2016.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.07.2016.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.08.2016.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.09.2016.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.10.2016.,

-na iznos od 85,22 eura od dana 16.11.2016.,

-na iznos od 85,21 eura od dana 16.12.2016.,

-na iznos od 85,24 eura od dana 16.01.2017.,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.02.2017.,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.03.2017.,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.04.2017.,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.05.2017.,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.06.2017.,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.07.2017.,

-na iznos od 86,95 eura od dana 16.08.2017.,

-na iznos od 88,68 eura od dana 16.09.2017.,

-na iznos od 88,68 eura od dana 16.10.2017.,“

-na iznos od 88,97 eura od dana 16.11.2017.,

-na iznos od 90,65 eura od dana 16.12.2017.,

-na iznos od 90,63 eura od dana 16.01.2018.,

-na iznos od 90,67 eura od dana 16.02.2018.,

-na iznos od 90,83 eura od dana 16.03.2018.,

-na iznos od 90,83 eura od dana 16.04.2018.,

-na iznos od 90,82 eura od dana 16.05.2018.,

-na iznos od 90,83 eura od dana 16.06.2018.,

-na iznos od 90,83 eura od dana 16.07.2018.,

-na iznos od 90,83 eura od dana 16.08.2018.,

-na iznos od 90,83 eura od dana 16.09.2018.,

-na iznos od 90,83 eura od dana 16.10.2018.,

-na iznos od 91,21 eura od dana 16.11.2018.,

-na iznos od 91,19 eura od dana 16.12.2018.,

-na iznos od 91,21 eura od dana 16.01.2019.,

-na iznos od 93,95 eura od dana 16.02.2019.,

-na iznos od 93,12 eura od dana 16.03.2019.,

-na iznos od 93,95 eura od dana 16.04.2019.,

-na iznos od 93,95 eura od dana 16.05.2019.,

-na iznos od 93,92 eura od dana 16.06.2019.,

-na iznos od 93,95 eura od dana 16.07.2019.,

-na iznos od 93,95 eura od dana 16.08.2019.,

-na iznos od 93,94 eura od dana 16.09.2019.,

pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 537,66 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

-na iznos od 80,85 eura od dana 16.08.2015.,

-na iznos od 46,15 eura od dana 16.09.2015.,

-na iznos od 71,10 eura od dana 16.10.2015.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.11.2015.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.12.2015.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.01.2016.,

-na iznos od 84,89 eura od dana 16.02.2016.,

pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao neosnovan. III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.612,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 9.12.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik u točki I. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) i zbog odluke o trošku. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i III. izreke, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i III. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu kao trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude te sadržaju isprava i zapisnika sačinjenih tijekom postupka.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o glavnoj stvari.

8. Predmet postupanja je odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužiteljice da joj tuženik isplati razliku plaće za period od 1. srpnja 2015. do 31. kolovoza 2019. koja razlika je nastala zato što je tuženik dodatak za posebne uvjete rada obračunavao tužiteljici u visini 16 % osnovne plaće, umjesto u visini 25 % osnovne plaće.

9. U postupku pred prvostupanjski sudom utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2015. do 1. rujna 2019. tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao glavna sestra u Zavodu za anksiozne i somatoforne poremećaje i konzultativnu psihijatriju,

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je u utuženom periodu tuženik isplaćivao tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada u visini od 16 %, a ne 25 %, zbog čega je nastala razlika od 4.370,29 EUR bruto (što je i utuženo),

- da je dio potraživanja u iznosu od 537,66 EUR zastario (što nije predmet žalbenog postupka),

- da razlika plaće koja nije u zastari iznosi 3.832,63 EUR (koliko je i dosuđeno),

- da je saslušanjem svjedoka OD i BD utvrđeno da je u utuženom periodu tužiteljica kao glavna sestra direktno skrbila za pacijente što je uključivalo terapiju medikamentima, intenzivnu opservaciju, hranjenje, provođenje terapijskih postupaka, da je brinula o pacijentima s akutnom psihozom o kojima treba brinuti 24 sata te da su poslovni intenzivne skrbi bili isti za sve pacijente pri čemu nije bilo bitno s kojeg je zavoda došao pacijent.

10. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 – dalje KU) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50 %.

11. Odredbom članka 57. KU-a propisano je uvećanje plaće za otežane uvjete rada i za radno mjesto tužiteljice, međutim, tuženik tužiteljici nije plaćao taj dodatak na sve sate koje je odradila već samo na dio odrađenih sati, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila na radnom mjestu gdje se obavljala intenzivna skrb.

12. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12) koji se primjenjuje također na tužiteljicu, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednak način kao i Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

13. Temeljem provedenih dokaza osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate, i to u utuženom razdoblju jer je obavljala poslove intenzivne skrbi za koje ju je tuženik bio dužan isplatiti 25 % za otežane uvjete rada, kao i prije i poslije utuženog razdoblja, jer je tužiteljice takve poslove obavljala cijelo vrijeme kod tuženika, temeljem odredbe članka 57. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, pri čemu je tužiteljica cijelo utuženo razdoblje radila u otežanim uvjetima rada, kao što je provedenim dokazima utvrdio prvostupanjski sud. Isto proizlazi i iz Popisa radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatke iz članka 57. KU-a gdje se navodi radno mjesto tužiteljice kao radno mjesto kojem pripada dodatak od 25 % za posebne uvjete rada.

14. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da samo radnici u onim Zavodima Klinike za psihijatriju koji u svojim nazivama sadrže dodatak "s intenzivnom skrbi" obavljaju poslove intenzivne skrbi, pa da zato tužiteljici ne pripada pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada jer Zavod za anksiozne i somatoforne poremećaje i konzultativnu psihijatriju nema u svom nazivu dodatak "s intenzivnom skrbi". Naime, tužiteljica je provedenim personalnim dokazima uspjela dokazati, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da je obavlja poslove intenzivne skrbi pacijenata. Osim toga, iz pet različitih rješenja o plaći koje je sam tuženik dostavio na spis i koja se odnose na utuženo razdoblje, proizlazi da je u čak četiri rješenja sam tuženik odredio tužiteljici uvećani dodatak na posebne uvjete rada od 25 % i 28 %, a nije po istima obračunavao i isplaćivao plaću, kao što je utvrđeno financijskim vještačenjem.

15. Neosnovan je i žalbeni navod da je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja trebao odbiti tužbeni zahtjev jer da tužiteljica nije predložila provođenje odgovarajućeg vještačenja na okolnost koji se to poslovi smatraju poslovima intenzivne skrbi bolesnika. Naime, provedenim personalnim dokazima, odnosno saslušanjem svjedoka koji su bili dugogodišnji suradnici tužiteljice utvrđeno je koje je sve poslove u sklopu intenzivne skrbi o pacijentima tužiteljica radila u utuženom periodu. S druge strane, tuženik tijekom postupka nije predlagao dokaze na okolnosti koje sada ističe u žalbi.

16. Pravilno je tužiteljici priznat trošak u skladu s odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a. Pritom je prvostupanjski sud pravilno primijenio Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) te je sukladno Tbr. 8.1 OT i Tbr. 8.4 OT priznao tužiteljici i trošak sastava podnesaka od 8. rujna 2021., 1. listopada 2024. i 20. studenog 2024., obzirom da se radi o troškovima koji su nastali za potrebe vođenja ovog postupka, pa je u tom dijelu žalba neosnovana.

17. Slijedom svega izneseno, a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

18. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer nije uspio sa žalbom, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Karlovcu 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić