REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž Ovr-94/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 HRVATSKA d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Zec & Partneri d.o.o. Osijek, protiv ovršenice AH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-835/2024-2 od 16. listopada 2024., 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-835/2024-2 od 16. listopada 2024. u odbijajućem dijelu točke I. izreke.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja naloženo je ovršenici u roku od osam dana naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 31,25 eura sa zateznim kamatama od 5. rujna 2024. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Ovršenici je, osim toga, naloženo u roku od osam dana naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 15,62 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2024. do isplate (točka II. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje u odbijajućem dijelu pobija ovrhovoditelj, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući pogrešnim i neosnovanim stav prvostupanjskog suda o tome da ovrhovoditelj nije dokazao nastanak troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Poziva se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-74/2023 od 14. veljače 2023. iz koje je vidljivo kako ovrhovoditelju pripada pravo na takve troškove pa predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja a podredno ukidanje tog dijela rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 62,50 eura.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijanim dijelom prvostupanjskog rješenja odbijen je kao neosnovan ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška izravne naplate (kako je navedeno u tom rješenju) koji se odnosi na pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti, s obzirom na to da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, prema članku 283. stavcima 1. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ). Prvostupanjski sud zaključuje da se ne radi o trošku potrebnom za ovrhu u smislu odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a, a da iz spisa predmeta niti ne proizlazi da se punomoćnik ovrhovoditelja iz reda odvjetnika obratio javnom bilježniku sa zahtjevom za izdavanje predmetne potvrde.
5. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio dostupne činjenice na koje je potom pravilno primijenio materijalno pravo.
7. U konkretnom je slučaju riječ o troškovima izvansudske ovrhe iz članka 284. stavka 1. OZ-a, a ne o troškovima izravne naplate iz članka 209. stavka 1. OZ-a, jer je ovrhovoditelj izravno od Financijske agencije zatražio naplatu na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
8. Kako je člankom 283. stavkom 1. OZ-a propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka ne zaprimi prigovor, dok je stavkom 4. toga članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju, proizlazi da je to dužnost javnog bilježnika, a ovrhovoditelj ni ne tvrdi da javni bilježnik nije postupio kako je propisano. 9. Navedene izmjene članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a izvršene su člankom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2020. („Narodne novine“ broj 131/20.) upravo zbog pojeftinjenja i pojednostavljenja postupka, jer prema tim izmjenama javni bilježnik po službenoj dužnosti izdaje potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao do tada tek na prijedlog ovrhovoditelja pa se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak, kako je izričito navedeno u obrazloženju uz članak 16. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona Ministarstva pravosuđa i uprave iz studenog 2020.
10. Ovrhovoditelj stoga nema potrebu izviđati pravomoćnost ili pribavljati potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojega je izdao javni bilježnik pa nema pravo ni na naknadu troškova ovršnog postupka u pogledu nagrade odvjetniku iz Tbr. 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.), kako je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.
11. Pravno shvaćanje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. na kojega se žalitelj poziva u žalbi nije primjenjivo u ovom predmetu, jer se u tom postupku nije radilo o naplati troškova izvansudske ovrhe (dakle, ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) već o troškovima izravne naplate.
12. Ovrhovoditeljevu je žalbu stoga valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
13. Budući da sa žalbom nije uspio, odbijen je ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
U Puli 26. veljače 2025.
Sutkinja
Iva Kancijanić
