REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-163/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz Republike Bosne i Hercegovine, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 18683136487, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-105/2022-2 od 22. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-1588/2014-63 od 11. kolovoza 2021., na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže da tužitelju, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 500.000,00 kuna, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na isti i da mu naknadi parnični trošak (točka I izreke). Ujedno je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 60.000,00 kuna (točka II izreke).
2. Reviziju protiv presude suda drugog stupnja koja mu je dopuštena rješenjem ovog suda broj Revd-3365/2023 od 16. studenog 2023. zbog pitanja:
„1. Je li se zajamčeno pravo zatvorenika (u konkretnom slučaju tužitelja) na odgovarajući smještaj u smislu propisane kvadrature i kubikaže, kao jedno od elementarnih prava zatvorenika, može kompenzirati bilo kakvim drugim pravima (tzv. supstitutima) kao što su npr.: slobodno kretanje unutar sobe, sportske aktivnosti itsl., te da isto kao takvo predstavlja odgovarajući supstitut ograničenog prava zatvorenika za vrijeme boravka zatvorenika u kaznionici?
2. Je li se sama činjenica izočnosti nužnih uvjeta boravka u kaznionici koji su propisani kao zatvorski standardi, kao i činjenica nedostatka osobnog prostora smatraju toliko ozbiljnom da isto predstavlja povredu čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“,
jer o tim pitanjima postoji u odnosu na osporenu presudu različito pravno shvaćanje ovog suda.
3. Je li nezakonito postupanje KZ Lepoglava koje se očituje u nezakonitom uskraćivanju prava zatvorenika na propisanu kvadraturu i kubikažu, a uvažavajući nehumane uvjete van svih zdravstvenih standarda, kroz duži period boravka tužitelja u istoj kaznionici, predstavlja povredu prava osobnosti te u tom pravcu i pripadajuće pravo tužitelja kao zatvorenika na naknadu štete u smislu Zakona o obveznim odnosima?“.
3. Na reviziju je odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti do kojih je došlo tijekom njegovog boravka u Kaznionici u Lepoglavi, gdje se kao osuđenik nalazio na izvršenju kazne zatvora, ostvarenih time što je bio smješten u prostorijama manjim (po površini i obujmu) od zakonom propisanih, u kojima nisu bili osigurani sanitarni i higijenski uvjeti sukladni propisanim standardima i što mu na vrijeme nije bila omogućena zdravstvena zaštita.
6. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:
- da je tužitelj u Kaznionici u Lepoglavi bio na izdržavanju kazne zatvora u vremenskom razdoblju od 25. siječnja 2010. do 18. siječnja 2021., kada je premješten u Zatvor u Dubrovniku, te da je kroz to vrijeme bio smješten kako slijedi:
- od 25. siječnja 2010. do 26. siječnja 2010. na 1C odjelu u tzv. „ulaznoj sobi“ površine 11,78 m[2] i volumena 27,80 m sa još 4 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,36 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,20 m ,
- da je od 26. siječnja 2010. do 9. veljače 2010. na 1C odjelu u sobi broj 5, velikoj sobi, površine 18,80 m[2] i volumena 56,40 m sa još 6 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,69 m[2] površine i da je soba imala WC i kupaonu površine 8,75 m ,
- da je od 9. veljače 2010. do 30. ožujka 2010. boravio na 2B odjelu u sobi broj 16, velikoj sobi, površine 33,53 m[2] i volumena 102,93 m sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,79 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 2,00 m[2] ,
- da je od 30. ožujka 2010. do 9. travnja 2010. boravio na 2B odjelu u sobi broj 16, velikoj sobi, površine 33,53 m[2] i volumena 102,93 m sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,05 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 2,00 m[2] ,
- da je od 9. travnja 2010. do 13. travnja 2010. boravio na 2B odjelu u sobi broj 16, velikoj sobi, površine 33,53 m[2] i volumena 102,93 m sa još 9 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,35 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 2,00 m[2] ,
- da je od 13. travnja 2010. do 15. travnja 2010. boravio na 2B odjelu u sobi broj 16, velikoj sobi, površine 33,53 m[2] i volumena 102,93 m sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,05 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 2,00 m[2] ,
- da je od 15. travnja 2010. do 23. srpnja 2010. boravio na 2B odjelu u sobi broj 16, velikoj sobi, površine 33,53 m[2] i volumena 102,93 m sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,79 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 2,00 m[2] ,
- da je od 23. srpnja 2010. do 28. srpnja 2010. boravio na 3B odjelu u sobi broj 16, velikoj sobi, površine 34,24 m[2] i volumena 105,46 m sa još 9 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,42 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 2,00 m[2] ,
- da je od 28. srpnja 2010. do 12. kolovoza 2010. boravio na 3B odjelu u sobi broj 16, velikoj sobi, površine 34,24 m[2] i volumena 105,46 m sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,85 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 2,00 m[2] ,
- da je od 12. kolovoza 2010. do 18. kolovoza 2010. boravio na 3B odjelu u sobi broj 16, velikoj sobi, površine 34,24 m[2] i volumena 105,46 m sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,11 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 2,00 m[2] ,
- da je od 18. kolovoza 2010. do 12. listopada 2010. boravio na 3B odjelu u sobi broj 16, velikoj sobi, površine 34,24 m[2] i volumena 105,46 m sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,85 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 2,00 m[2] ,
te
- da je od 12. listopada 2010. do 17. siječnja 2011. boravio na 3B odjelu u sobi broj 4, velikoj sobi, površine 9,56 m[2] i volumena 27,72 m sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,39 m[2] površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,50 m[2] ,
- da se tijekom boravka u Kaznionici u Lepoglavi nalazio na neradnom Odjelu slijedom čega mu je, prema dnevnom rasporedu za zatvorenike koji ne rade, bilo omogućeno da tijekom cijelog dana soba u kojoj je boravio i ostale prostorije budu otvorene i otključane,
- da je radnim danom nakon jutarnjeg ustajanja u 7,00 sati i obavljanja osobne higijene, namještanja kreveta i uređenja prostorija izašao na doručak u 8,25 sati, da je poslije doručka mogao boraviti van sobe i na svježem zraku do 10,20 sati kada je povratak sa svježeg zraka na Odjel, da ni tada nije trebao boraviti u sobi već je imao mogućnost boravka u TV boravku,
- da je izlazak na ručak od 12,30 do 13,00 sati, da je nakon ručka imao mogućnost povratka na odjel ili u TV boravak, da je od 13,00 do 14,10 sati imao mogućnost boravka na svježem zraku, a nakon toga povratak na Odjel ili u TV boravak,
- da je večera od 18,05 do 18,25 sati, da je nakon večere i utvrđivanja brojnog stanja tužitelj opet imao mogućnost praćenja TV programa u dnevnom boravku ili odlaska u sobu, time da se TV boravak radnim danom može koristiti do 23,00 sata, a u dane vikenda i blagdana do 24,00 sata,
- da je tužitelj tijekom boravka u Kaznionici imao mogućnost sudjelovati u svim aktivnostima koje je organizirala Kaznionica,
- da se u slobodno vrijeme mogao baviti tjelovježbom i raznim sportovima,
- da je imao mogućnost korištenja knjižnice, čitaonice, informatičke radionice, time da se tužitelj bavio glazbom, znao igrati šah, išao u rezbariju i na kompjutere,
- da su sobe u kojim je tužitelj boravio svijetle, opremljene odgovarajućim umjetnim svjetlom, suhe, prozračne, sa sanitarnim čvorom u sklopu cijele sobe ili TV boravka i sa stalnom mogućnošću pristupa pitkoj vodi,
- da su sanitarni čvorovi u cijelosti odvojeni od ostatka sobe zidom i vratima,
- da su na odjelu zatvorenicima na raspolaganju četiri tuša sa toplom vodom koji su im dostupni cijelog dana, a održavanje čistoće sanitarnih čvorova provodi se na način da se te prostorije redovito održavaju čiste što rade sami zatvorenici, a za što im
Kaznionica osigurava odgovarajuća sredstva za čišćenje,
- da zatvorenici dobivaju i sredstva i pribor za održavanje osobne higijene te da se higijena rublja i posteljine provodi prema Pravilniku o rublju, odjeći, obući i posteljnoj opremi redovitim pranjem, sušenjem rublja i zamjenom oštećenog rublja i stvari,
- da je tužitelj za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi imao evidentiranih 27 posjeta liječniku, 3 puta bio u ambulantnom individualnom tretmanu kaznioničkog psihijatra, u 3 navrata bio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i u Općoj bolnici u Varaždinu,
- da se za vrijeme boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi isti nije požalio kaznioničkom liječniku ili psihijatru na psihičke tegobe koje bi bile uzrokovane uvjetima smještaja.
7. Također nije sporno da u razdoblju tužiteljevog boravka u Kaznionici u Lepoglavi nisu bili zadovoljeni standardi veličine spavaonice, propisani odredbom čl. 74. st. 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13
- dalje: ZIKZ), prema kojoj spavaonica mora imati 4 m[2] i 10 m prostora za svakog zatvorenika. Međutim, također je utvrđeno da je, postupajući sukladno Preporuci R99 (22) Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, i to dužnosti koju ta Preporuka propisuje državama u čijem se zatvorskom sustavu prenapučenost ne može izbjeći - da takvo stanje nadoknadi zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora za smještaj, higijenu, sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije i da je tuženica poduzela niz mjera kojima je tužitelju bila omogućena sloboda kretanja gotovo tijekom cijelog dana i time nadoknađena ograničenost prostora u spavaonici.
8. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je ESLJP iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (presuda od 20. listopada 2016.) mogu se sažeti kako slijedi:
1) potvrđen je standard od 3 m[2] površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika,
2) površina prostorije koja je manja od 3 m[2] po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije.
3) oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguće je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:
(a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m[2] su kratka, povremena i minimalna;
(b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;
(c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru. (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-173/2021 od 11. srpnja 2023.)
9. Dakle, ako postoji činjenica dugotrajnog kontinuiteta neodgovarajućeg osobnog prostora dostatna je za utvrđenje povrede prava osobnosti zatvorenika, a oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispravak, 14/02, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), moguće je uz kumulativno ispunjenje gore navedenih uvjeta, pa bi time i odgovor na prvo i drugo postavljeno pitanje, bio:
Pravo zatvorenika na odgovarajući smještaj u smislu propisane kvadrature i kubikaže, kao jedno od elementarnih prava zatvorenika, može se kompenzirati drugim pravima kao što su dovoljna sloboda kretanja izvan sobe i prikladne aktivnosti izvan sobe, ali da je pritom smanjenje potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m[2] kratko, povremeno i minimalno, kao i da je zatvorenik smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru. (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev- 173/2021 od 11. srpnja 2023.)
10. U odnosu na treće postavljeno pitanje u reviziji u istoj gore citiranoj odluci ovog suda zauzeto je pravno shvaćanje predstavlja li nezakonito postupanje kaznionice povredu prava osobnosti ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja, odnosno ovisi o tome jesu li kumulativno ispunjeni čimbenici za oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije.
11. No prema ocjeni ovog suda, a oslanjajući se na već zauzeta pravna shvaćanja glede pitanja zbog kojih je dopušteno podnošenje revizije, uzimajući u obzir da je od ukupnog boravka tužitelja u kaznionici u Lepoglavi u trajanju od 10 godina i 358 dana, tužitelj boravio u uvjetima u kojima mu nije bilo zajamčeno minimalno 3 m[2] prostora ukupno 7,5 mjeseci kako to slijedi iz utvrđena sudova nižeg stupnja, da mu je manjak prostora kroz čitavo vrijeme izdržavanja kazne zatvora nadoknađena slobodom kretanja koju je uživao tijekom dana boravkom u radionici, mogućnošću boravka u ostalim prostorijama kaznionice, boravkom na svježem zraku i potpunom zdravstvenom skrbi i po ocjeni ovog suda duševna bol koju tužitelj trpi zbog nedovoljnog prostora spavaonice ne prelazi onu neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koja je povezana s danim oblikom legitimnog lišenja slobode, te da sama utvrđena činjenica nezadovoljavajuće veličine prostora spavaonice u vremenskim intervalima kako su to utvrdili sudovi nižeg stupnja ne predstavlja oblik poniženja niti nečovječnog postupanja od strane tuženice kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo.
12. Slijedom navedenog u konkretnim okolnostima ovog slučaja tužitelj nije mogao trpjeti duševne bolove zbog nedostatka propisanog prostora, te da sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora spavaonice ne predstavlja niti oblik poniženja niti nečovječnog postupanja od strane tuženice prema tužitelju kao zatvoreniku kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo odnosno pravo osobnosti u smislu čl. 19. u vezi sa čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) te odredbama čl. 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora.
13. Iz svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci u smislu odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.
Zagreb, 26. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
