Poslovni broj Gž-68/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku iz Velike Gorice, protiv tuženih 1. ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Bojanu Čobaniću, odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, posl.br. Psp-9/2022- 18 od 8. studenog 2023., dana 26. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Psp-9/2022-18 od 8. studenog 2023., u točki II. izreke.
II. Prihvaća se žalba tuženih, te se citirano rješenje preinačava u točkama
I. i III. izreke i rješava:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je I. tužena ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala I. tužitelja SF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljicu MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] od 169 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način što je dana 12. listopada 2019. godine onemogućila i spriječila izvođenje radova na dvorišnim prostorijama na navedenoj nekretnini tako što je samovlasno potrgala i otkinula dvije zalijepljene ploče stiropora i da spriječi daljnje izvođenje radova fizički napala II-tužiteljicu samovlasnim prisvajanjem dijela posjeda nekretnine tužitelja, te joj se zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda tužitelja na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ubuduće, a sve to u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužiteljima da tuženima naknade parnični trošak u iznosu od 1.259,16 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženih za naknadom parničnog troška.“
Obrazloženje
1.Citiranim rješenjem odlučeno je o dva tužbena zahtjeva sadržaja kao u izreci na način da je jedan tužbeni zahtjev prihvaćen, a drugi odbijen, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
2.Protiv citiranog rješenja žalbu su podnijele obje stranke (tužitelji protiv odbijajućeg dijela i odluke o parničnom trošku, a tuženici protiv dosuđujućeg dijela i odluke o parničnom trošku) iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se rješenje preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva (tužitelji), odnosno odbijanjem tužbenog zahtjeva (tuženici).
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.
5.Predmet spora su dva tužbena zahtjeva tužitelja; da se utvrdi da ih je prvotužena smetala u posjedu kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na način da je 12. listopada 2019. onemogućila i spriječila izvođenje radova na dvorišnim prostorijama tužitelja tako što je potrgala i otkinula dvije zalijepljene ploče stiropora te fizički napala ŽF da bi spriječila daljnje izvođenje radova i da je drugotuženik ZF dana **.**.2019. postavio ili na to nekog drugog potaknuo željezne cijevi i drveni stol na dijelu nekretnine u posjedu tužitelja koji služi kao prolaz do donjeg ugla njihovog štaglja i time im onemogućio pristup do dvorišne zgrade.
6.1.U odnosu na čin smetanja posjeda od 12. listopada 2019. prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji utužene zgode na svojoj gospodarskoj zgradi izvodili građevinske radove, odnosno majstor je lijepio stiropor, da je prvotužena protestirala što je majstor ostavio boju, kante i alat na njezinom dvorištu te što je tužitelji nisu obavijestili da će raditi fasadu, pa je otkinula dva komada stiropora sa vanjskog zida gospodarske zgrade tužitelja nakon čega da je došlo i do fizičkog obračuna, uslijed čega su građevinski radovi prekinuti i pozvana policija. Kako su tužitelji bili posljednji mirni posjednici gospodarske zgrade na čijem zidu je počinjeno smetanje od strane prvotužene, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi na smetanje posjeda od 12. listopada 2019.
6.2. U odnosu na čin smetanja posjeda od 13. listopada 2019. prvostupanjski sud utvrđuje da nitko od stranaka ili svjedoka na strani tužitelja nije prisustvovao kada su na zemljištu koje je u njihovom posjedu postavljene željezne cijevi dužine 1m, spojene pod kutom od 90 stupnjeva i postavljen drveni stol, dok iz iskaza tuženih proizlazi da je ove cijevi i stol postavila prvotužena, o čemu drugotuženik nije imao saznanja, a nema dokaza da bi je on potaknuo da ove cijevi i stol postavi na nekretninu tužitelja. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, pa je odbio tužbeni zahtjev koji se odnosi na smetanje posjeda od 13. listopada 2019.
7. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuju stranke u žalbama. U odnosu na smetanje posjeda od 12. listopada 2019. prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, dok je u odnosu na smetanje posjeda od 13. listopada 2019. pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.
8.1.1. U odnosu na smetanje posjeda od 12. listopada 2019. valja reći slijedeće. Pravilno navode tuženici u žalbi da je u odnosu na navedeno smetanje nastupila prekluzija u traženju sudske zaštite, te je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti.
8.1.2. Naime, temeljem odredbe članka 21. stavka 3. ZV-a, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja. Tužitelji su za smetanje posjeda od 12. listopada 2019. saznali istog dana, te je rok od trideset dana za podnošenje tužbe istekao dana 11. studenog 2019. Kako je tužba podnesena dana 12. studenog 2019., proizlazi da je podnesena protekom navedenog prekluzivnog roka. Stoga je valjalo preinačiti pobijano rješenje u točki I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev koji se odnosi na smetanje posjeda od 12. listopada 2019.
8.2. U odnosu na smetanje posjeda od 13. listopada 2019. valja reći slijedeće. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer je utvrđeno da je željezne cijevi i drveni stol na prijepor postavila prvotužena, a ne drugotuženik, time da nema dokaza da je prvotužena to učinila temeljem naloga ili poticaja drugotuženika. To što je prvotužena supruga drugotuženika je irelevantno jer je ona počinila i smetanje posjeda dana 12. listopada 2019. samostalno, bez naloga ili poticaja drugotuženika. Pri tome se navodi da tužitelji nisu vidjeli tko je postavio cijevi i stol na prijepor, nego su pretpostavili da bi to mogao biti drugotuženik, pa je u situaciji kada je prvotužena iskazala da je ona postavila na prijepor cijevi i stol, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporavaju takvo utvrđenje prvostupanjskog suda.
8.3. S obzirom da su nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske odluke tuženici u potpunosti uspjeli u sporu, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku i tuženicima dosuditi parnični trošak. Tuženima pripadaju dvije jednokratne naknade za zastupanje (svaka po 398,17 eur), uvećane za 10% zbog zastupanja dvije osobe (79,64 eur), uvećane za PDV (219,00 eur), ukupno 1.094,98 eur. Tuženima nadalje pripada i trošak žalbenog postupka koji se sastoji od naknade za sastav žalbe (119,40 eur), uvećane za 10% (11,94 eur) i za PDV (32,84 eur), ukupno 164,18 eur. Tuženima je stoga dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 1.259,16 eur (1.094,98 eur+164,18 eur). Tuženima nije dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu jer nema dokaza da su snosili navedeni trošak.
9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 380. točke 2. i 3. ZPP.
U Rijeci, 26. veljače 2025.
Sudac
Ksenija Dimec
