Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1827/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Leo Pliško, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4942/2023-13 od 18. srpnja 2024., na sjednici održanoj 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4942/2023-13 od 18. srpnja 2024..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom, nepoštenom i bez pravnog učinka ugovorna odredba Ugovora o [broj kredita], koji je potvrđen po javnoj bilježnici Nansi Kopić, [adresa], pod br. OU-711/05, od 7. lipnja 2005., sklopljenog između tužitelja i tuženika i to čl. 3. st. 1. koja glasi: "NAKNADA, 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita''.

1.1. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos 712,67 eura na ime neosnovano naplaćene ulazne naknade, sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2005. do isplate.

1.2. Točkom III. izreke utvrđene su ništetnim, nepoštenim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to „Čl. 1. - Iznos kredita Kunska protuvrijednost CHF 34.048,24 (tridesetčetiritisućečetrdesetosam švicarskih franaka i dvadesetčetiri centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.'' i ''Čl. 7. st. 1. Način otplate Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.''

1.3. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime povrata preplaćenih anuiteta temeljem predmetnog ugovora o kreditu iznos 2.174,10 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

1.4.Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to odredbe o naknadi za obradu kredita (tzv. ulazne naknade) i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to iznosa od 712,67 eura s osnove ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i iznosa od 2.174,10 eura s osnove ništetne valutne klauzule, sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 186. c. i čl. 338.st.4.ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik. Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije zauzeo pravno shvaćanje da tražbina tužitelja za povrat iznosa od 712,67 eura s osnove ništetne ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi dospijeva tek pravomoćnošću prvostupanjske presude kojom je utvrđena ništetnost te odredbe, već je zauzeo pravno shvaćanje da zastara predmetne tražbine počinje teći tek od pravomoćnosti presude. Kako se trenutak dospijeća tražbine ne mora nužno poklapati sa početkom tijeka zastare, kao u ovom slučaju, to prvostupanjski sud nije niti primijenio čl. 186.c ZPP-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev, s obzirom da nije riječ o tražbini koja još nije dospjela. Također, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadržajno u potpunosti odgovara čl. 338.st.4. ZPP-a.

7. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a niti tuženik određeno ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da je 2. lipnja 2005. sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao odnosno povećavao, kao i da je ugovorena tzv. ulazna naknada, te da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika i platio tzv. ulaznu naknadu. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o tzv. ulaznoj naknadi te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara utužene tražbine i tijek zateznih kamata.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj sklopio predmetni ugovor radi kupnje osobnog automobila za vlastite potrebe, da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom obrascu ugovora, da tužitelj prije sklapanja ugovora nije mogao pregovarati o spornim ugovornim odredbama , niti su mu bili pojašnjeni struktura i način obračuna tzv. ulazne naknade niti rizici promjene tečaja CHF.

11. Cijeneći prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na čl. 502.c. ZPP-a cijeneći direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je donesena u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a kojom je utvrđena ništetost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao s potrošačima, kao i pozivom na čl. 3., čl. 81. st.1. i čl. 87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje:ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i plaćanju tzv. ulazne naknade, nepoštene i ništetne, slijedom čega pozivom na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi.

12. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćeni iznos na temelju ništetne valutne klauzule u CHF iznosi 2.174,10 eura, kao i da plaćena tzv. ulazna naknada iznosi 712,67 eura, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st.1. i čl. 1111. ZOO-a prihvaća zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne preplate do isplate, odnosno od dana plaćanja tzv. ulazne naknade pozivom na čl. 1115. ZOO-a.

13. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim u revizijskoj odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. , zauzima pravno shvaćanje da je u odnosu na novčanu tražbinu s osnove ništetne valutne klauzule podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., dok zastara tražbine za povrat plaćene tzv. ulazne naknade počinje teći tek od pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost te ugovorne odredbe. Stoga, cijeneći da je predmetna tužba podnesena 3. lipnja 2023., kao i da je ništetnost odredbe o tzv. ulaznoj naknadi utvrđena tek u ovom postupku, zaključuje da nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a pa otklanja prigovor zastare kao neosnovan.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

15. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih novčanih iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovorih odredbi.

16. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14), pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valutu CHF, između ostalog i ovdje tuženika u ugovorima koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi. Pri tome, u pojedinačnom sporu tuženiku je dopušteno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, međutim suprotno žalbenim navodima, tuženik u tom pravcu u ovom postupku nije pružio relevantnih dokaza. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene i ništetne. Slijedom toga, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. Također, kako je u konkretnom slučaju nesporno riječ o unaprijed formuliranoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi od strane tuženika kao banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ista je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, s obzirom da tužitelju nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st. 1. i čl. 87. st.1. ZZP-a kada je zauzeo pravno shvaćanje da je riječ o ništetnoj ugovornoj odredbi.

18. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava rezultate provedenog testa nepoštenosti, nisu osnovani.

19. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je sporna ugovorna odredba o plaćanju tzv. ulazne naknade unaprijed formulirana od strane tuženika i da tužitelj kao potrošač na istu nije imao utjecaja, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelju pojašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima i o spornoj odredbi se nije moglo pregovarati, niti je tužitelj imao mogućnost izbora odbijanja prihvaćanja te odredbe jer u tom slučaju tuženik očito ne bi sklopio ugovor, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i prema ocijeni ovog suda imajući u vidu sve pravno relevantne činjenice iz čl. 81., 83. i 85. ZZP-a sporna ugovorna odredba nepoštena i time u smislu čl. 87. ZZP-a ništetna, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

20. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a da je ugovor u cijelosti ispunjen pa da sukladno čl. 326.st.2. ZOO- a ništetnost više nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi jer su iste bile ništetne već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nisu mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora.

20.1.Budući da su u konkretnom sporne ugovorne odredbe rezultirale neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti tih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.

21. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, pa pri utvrđenju da je tužitelj na temelju ništetne valutne klauzule u CHF preplatio iznos od 2.174,10 eura, a na temelju ništetne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi iznos od 712,67 eura, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu navedenih iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, odnosno od dana plaćanja tzv. ulazne naknade, kao dana kada je tuženik neosnovano stekao preplaćene iznose.

22. Tuženik žalbom neosnovano osporava odluku prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata. Naime, u konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost tuženika, slijedom čega tužitelju primjenom čl. 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta odnosno od dana plaćanja tzv. ulazne naknade u trenuku stavljanja kredita u otplatu, kako je to odlučeno pobijanom presudom.

23. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima taj prigovor ocijenio neosnovanim u odnosu na novčanu tražbinu tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule i tzv. ulazne naknade. Naime, i prema pravnom shvaćanju ovog suda, a sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., u odnosu na tražbinu tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule zastara je u smislu čl. 241. ZOO-a prekinuta podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača, s time da je zastarni rok u odnosu na tražbinu po toj osnovi počeo ponovno teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., dok zastara tražbine s osnove ništetne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi počinje teći tek pravomoćnošću presude donesene u ovom postupku kojom je utvrđena ništetnost te odredbe. Stoga, imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 3. lipnja 2023. u konkretnom slučaju od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018. nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a pa nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja po toj osnovi, kao niti zastara tražbine po osnovi ništetne tzv. ulazne naknade jer je ništetnost te odredbe utvrđena tek u ovom postupku.

24. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a i dosudio tužitelju parnične troškove u cijelosti.

25. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

U Rijeci 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan