REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-4476/2018-90

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vandi Blažević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Gavraniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika DIZ-EKO d.o.o., Zagreb, Zaharova 7, OIB: 60273964543, zastupanog po punomoćniku Iskrenu Rošiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 26. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 3.343,28 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini iznos, i to na:

- od iznos od 26,54 EUR od 15.01.2014. do isplate,

- od iznos od 289,33 EUR od 15.02.2014. do isplate,

- od iznos od 185,81 EUR od 15.03.2014. do isplate,

- od iznos od 285,35 EUR od 15.05.2014. do isplate,

- od iznos od 149,97 EUR od 15.06.2014. do isplate,

- od iznos od 135,37 EUR od 15.07.2014. do isplate,

- od iznos od 27,87 EUR od 15.08.2014. do isplate,

- od iznos od 83,61 EUR od 15.09.2014. do isplate,

- od iznos od 102,19 EUR od 15.10.2014. do isplate,

- od iznos od 159,26 EUR od 15.11.2014. do isplate,

- od iznos od 157,94 EUR od 15.12.2014. do isplate,

- od iznos od 83,61 EUR od 15.01.2015. do isplate,

- od iznos od 184,49 EUR od 15.02.2015. do isplate,

- od iznos od 27,88 EUR od 15.03.2015. do isplate,

- od iznos od 226,96 EUR od 15.04.2015. do isplate,

- od iznos od 217,67 od EUR 15.05.2015. do isplate,

- od iznos od 45,13 EUR od 15.12.2015. do isplate,

- od iznos od 171,22 EUR od 15.04.2016. do isplate,

- od iznos od 176,53 EUR od 15.05.2016. do isplate,

- od iznos od 240,23 EUR od 15.06.2016. do isplate,

- od iznos od 217,67 EUR od 15.07.2016. do isplate,

- od iznos od 148,65 EUR od 15.10.2016. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stop Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 1.933,63 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od:

- 163,99 EUR od 30.06.2014. do isplate,

- 1.236,05 EUR od 30.06.2015. do isplate,

- 533,59 EUR od 30.06.2016. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stop Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 1.896,26 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini iznos, i to na:

- iznos od 27,45 EUR od 15.01.2014.,

- iznos od 78,77 EUR od 15.02.2014.,

- iznos od 90,59 EUR od 15.03.2014.,

- iznos od 57,52 EUR od 15.04.2014.,

- iznos od 54,90 EUR od 15.05.2014.,

- iznos od 27,45 EUR od 15.06.2014.,

- iznos od 86,27 EUR od 15.07.2014.,

- iznos od 27,45 EUR od 15.10.2014.,

- iznos od 78,77 EUR od 15.11.2014.,

- iznos od 60,39 EUR od 15.12.2014.,

- iznos od 26,26 EUR od 15.01.2015.,

- iznos od 27,45 EUR od 15.02.2015.,

- iznos od 82,35 EUR od 15.04.2015.,

- iznos od 82,35 EUR od 15.05.2015.,

- iznos od 57,52 EUR od 15.06.2015.,

- iznos od 54,90 EUR od 15.07.2015.,

- iznos od 52,52 EUR od 15.08.2015.,

- iznos od 115,03 EUR od 15.09.2015.,

- iznos od 54,90 EUR od 15.10.2015.,

- iznos od 54,90 EUR od 15.11.2015.,

- iznos od 57,52 EUR od 15.12.2015.,

- iznos od 52,52 EUR od 15.01.2016.,

- iznos od 86,26 EUR od 15.02.2016.,

- iznos od 86,26 EUR od 15.03.2016.,

- iznos od 52,51 EUR od 15.04.2016.,

- iznos od 57,51 EUR od 15.05.2016.,

- iznos od 82,34 EUR od 15.06.2016.,

- iznos od 54,89 EUR od 15.07.2016.,

- iznos od 115,02 EUR od 15.08.2016.,

- iznos od 26,25 EUR od 15.09.2016.,

- iznos od 27,44 EUR od 15.10.2016.,po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stop Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 4.601,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15.10.2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.9. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 14,60 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 15. travnja 2014. do isplate.

III Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu pirotehničara temeljem ugovora o radu u vremenskom razdoblju od 01.01.2008. do 01.10.2016. kada mu je prestao radni odnos. Sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost humanitarnog razminirana (NN 22/07, 112/07) i drugim kolektivnim ugovorima za djelatnost humanitarnog razminiranja, koju su u utuženom razdoblju bili u primjeni (dalje u tekstu: KU) tužitelj je imao pravo na isplatu terenskog dodatka u iznosu od 170,00 kuna dnevno za vrijeme rada na terenu na koji ga uputi poslodavac. Da je tužitelj, dok je bio zaposlen kod tuženika, zaista radio na terenu i da ima pravo na terenski dodatak razvidno je iz Osobne nadzorne knjižice i obračuna plaće za tuženika za sporno razdoblje. Unatoč propisanoj obvezi tuženika, tuženik do dana podnošenja tužbe nije isplatio tužitelju cjelokupni iznos od 170,00 kuna dnevno na ime terenskog dodatka, već je tužitelju isplaćivao umanjenje iznose tog dodatka na način da je tužitelju po mjesecima ostao dužan iznose od po 733,88 kuna počevši od 01.10.2013. pa do 01.10.2016. Na taj način tuženik je oštetio tužitelja za ukupan iznos od najmanje 27.860,00 kuna po osnovi terenskog dodatka. Nadalje, tuženik je neopravdano umanjio bruto iznos plaće tužitelju za ožujak 2016. za iznos od 2.530,43 kuna, za travanj 2016. za iznos 3.185,74 kuna, za svibanja 2016. za iznos od 1.500,00 kuna, za lipanj 2016. za iznos od 1.500,00 kuna iako u aneksu ugovora o radu od dana 07.08.2013. ugovorena bruto plaća tužitelja u iznosu od 13.000,00 kuna. Također tuženik do današnjeg dana nije tužitelju isplatio plaću za rujan 2016. u bruto iznosu od 13.000,00 kuna. Tužitelj nije kod tuženika iskoristio 23 dana godišnjeg odmora koji mu pripada po Zakonu o radu, za što tužitelju pripada naknada u iznosu od 14.950,00 kuna. Tužitelj je u vremenskom razdoblju od 01.10.2013. do 01.10.2016. kod tuženika radio 72 nedjelje koje su mu plaćene kao običan radni dana. Sukladno čl. 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću za rad nedjeljom, slijedom čega tužitelj potražuje razliku neisplaćen plaću u iznosu od 17.200,00 kuna. Tužitelj je izvanredno otkazao ugovor o radu iz razloga što ga je, grubim kršenjem svojih obaveza, prije svega višemjesečnom neisplatom cjelokupnog iznosa plaća, te neisplatom cjelokupnih iznosa terenskih dodataka, na to primorao tuženik. Iz tog razloga tužitelju pripada i pravo na otpremninu koju propisuje Zakon o radu. Tuženik je kod tuženika bio u neprekidnom radnom odnosu 8 godina. Prosječna bruto plaća tužitelja u tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu iznosila je 13.000,00 kuna, a njena trećina 4.333,33 kuna, što za 8 godina radnog staža iznosi 34.666,64 kuna. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 25.09.2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani te se istima protivi u cijelosti. Navodi da nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu pirotehničara u periodu od 01.01.2008 do 30.09.2016., kada je izvanrednim otkazom tužitelja radni odnos prestao. U odnosu na potraživanje s naslova terenskog dodatka tuženik ističe da ne postoji nikakvo dugovanje prema tužitelju. U utuženom periodu od 01.10.2013. do 01.10.2016. obveza tuženika na isplatu terenskog dodatka proizlazila je Kolektivnog ugovora za djelatnost humanitarnog razminiranja, a u tom periodu su u primjeni bili i drugi KU. Tuženik je uredno isplaćivao tužitelju terenski dodatak sukladno odredbama čl. 59.st.1. i 3. KU-a kojima je propisano da "za vrijeme radna na terenu, a na rad ga uputi poslodavac, radnik ima pravo na terenski dodatak u iznosu od 170,00 kuna" te da "u slučajevima kada poslodavac radniku plaća ručak i večeru, radniku se umanjuje iznos terenskog dodatka za stvaran trošak ručka i večere". Stvaran trošak ručka i večere se kretao u iznos od 70,00-80,00 kuna (odnosno 35,00-40,00 kuna po obroku). U navedenom utuženom periodu, a kada na snazi nije bilo KU-a, nije postojala obveza poslodavca na isplatu terenskog dodatka odnosno na to ga tada nije obvezivao niti jedan izvor radnog prava. U odnosu na potraživanje s naslova razlike bruto plaće, to za travanj, svibanj, lipanj i rujan 2016., tuženik ne spori da je tužitelju ostao dužan neznatan iznos plaće, ali svakako se ne radi o iznosu kojeg tužitelj ovom tužbom s tog osnova potražuje. Tuženik nadalje navodi da je u cijelosti isplatio tužitelju plaću za ožujak 2016. U odnosu na potraživanje s naslova neiskorištenog godišnjeg odmora, tuženik ističe da je isto neosnovano jer iz tuženikove evidencije o korištenju godišnjeg odmora za tužitelja te iz obračuna plaća za tužitelja proizlazi kako je isti iskoristio sve dane godišnjeg odmora koje je imao na raspolaganju. U odnosu na potraživanje s naslova rada nedjeljom, tuženik navodi kako prema evidenciji izvršenog rada koju je dobivao s terena od voditelja radilišta te s tim u vezi obračunima plaća, ne proizlazi da je tužitelj radio nedjeljom. Uostalom, u odredbama naprijed navedenih KU-a stoji da se tjedno radno vrijeme raspoređuje, na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka te da je dan tjednog odmora nedjelja. U odnosu na potraživanje s naslova otpremnine, tuženik navodi kako je tužitelj izvanrednim otkazom okončao radni odnos kod tuženika pa temeljem te činjenice ne postoji njegovo pravo na otpremninu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbenih zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, uz dosudu prouzročenog parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju iz spisa, a saslušani su i svjedoci ŽŠ, LŠ, SŠ, KŠ, GŠ, ČŠ, RŠ i tužitelj. U postupku je provedeno i financijsko vještačenje, dopunsko financijsko vještačenje i saslušan je sudski vještak. 4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a navodi se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a navodi se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatom razlike na ime terenskih dodataka u utuženom razdoblju, isplata za neiskorišteni godišnji odmor i za rad nedjeljom, kao i naknada štete zbog izvanrednog otkaza ugovora o radu od strane tužitelja.

8. Među stankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pirotehničara.

9. Uvidom u Ugovor o radu sklopljen između stranaka dana 1. siječnja 2008. sud je utvrdio da je tužitelj radio na radnom mjestu pirotehničara (poslovi razminiranja i pretraživanja radilišta, poslove obilježavanja, održavanja opreme potrebe za rad pirotehničara) kao i sve ostale poslove po nalogu poslodavca. U čl. 15. Ugovora navodi se da će poslodavac radniku za obavljene poslove isplaćivati mjesečnu plaću u bruto iznosu od 12.000,00 kuna za puni radni mjesec, odnosno u bruto iznosu od 3.300,00 kuna za mjesec kada se ne radi. U čl. 16. navodi se da će poslodavac plaću isplaćivati za prethodni mjesec najkasnije do 20.-tog dana u mjesecu u kojem se obavlja isplata. U naprijed navedenom Ugovoru o radu ne spominje se terenski dodatak.

10. Terenski rad predstavlja poseban uvjet rada i budući da ga Zakon o radu izrijekom ne regulira odredbe o terenskom radu i terenskom dodatku reguliraju se KU ili Pravilnicima o radu.

11. Terenski dodatak je pravo na posebnu naknadu, a koju valja razlikovati od dnevnice i naknade za odvojeni život, budući da se isti međusobno isključuju. To znači da ukoliko radnik ostvari pravo na neoporezivi terenski dodatak, ne može istovremeno ostvariti i pravo na neoporezivu dnevnicu ili pravo na neoporezivu naknadu za odvojeni život. Terenski dodatak predstavlja institut koji služi za naknadu povećanih troškova prehrane koje radnik ima prilikom rada na terenu.

12. Određeni broj poslodavaca realizira svoju registriranu djelatnost na terenu, a to može biti vezano za njegovo sjedište ili za prebivalište odnosno boravište radnika koji su kod njega u radnom odnosu. U takvim slučajevima javlja se pitanje plaćanje terenskog dodatka kao posebne naknade koja se treba isplaćivati radnicima koji rade na terenu. U tom smislu treba razlikovati one poslodavce koji radnicima osiguravaju smještaj i prehranu i one koji to ne čine. Za poslodavca je važno da djelatnost koju je registrirao obavlja na terenu izvan svog sjedišta. Važno je da je mjesto rada udaljeno najmanje 30 km od sjedišta poslodavca, odnosno od prebivališta ili boravišta radnika. Radnik koji boravi na terenu i u neradne dane (subota i nedjelja) ima pravo na terenski dodatak. Radnik ne može istovremeno primati terenski dodatak i dnevnice.

13. Terenski dodatak je do 2016. godine u Republici Hrvatskoj iznosio, odnosno bio ograničen na 170,00 kuna.

14. Prema čl. 13. st. 2. toč. 15. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07,146/08, 2/09, 9/09,146/09 i 123/10, a sukladno odredbama čl. 10 toč. 9. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08 i 80/10) oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima i to između ostalog i terenski dodatak u zemlji do 170,00 kuna dnevno na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika.

15. U cijelom utuženom razdoblju odnosno od rujna 2013. do rujna 2016. nisu bili na snazi KU za humanitarno razminiranje, već su utuženo razdoblje djelomično pokrivali KU za humanitarno razminiranje i to do 28.10.2012. (KU za djelatnost humanitarnog razminiranja (NN 22/07, 112/07), u razdoblju od 01.08.2013. do 31.12.2013. (KU za djelatnost humanitarnog razminiranja (NN 91/13, 100/13) i u razdoblju od 31.03.2014. do 30.06.2014. (KU za djelatnost humanitarnog razminiranja (NN 66/14).

16. U čl. 59. Kolektivnih ugovora za djelatnost humanitarnog razminiranja navodi se da za vrijeme rada na terenu, ako na rad radnika uputi poslodavac, radnik ima pravo na terenski dodatak u iznosu od 170,00 kuna Pisani nalog za rad na terenu služi kao dokument za ostvarivanje prava na terenski dodatak. Za vrijeme rada na terenu poslodavac je dužan osigurati radniku noćenje i doručak. U slučajevima kada poslodavac radniku plaća ručak i večeru radniku se umanjuje iznos terenskog dodatka za stvarni trošak ručka i večere. Terenski dodatak se isplaćuje radniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za prethodni mjesec. Dnevnice i terenski dodatak se međusobno isključuju.

17. Stranke tijekom postupka nisu tvrdile da bi terenski dodatak kod tuženika bio reguliran Pravilnikom o radu, odnosno bilo kojim internim aktom poslodavca.

18. Tužitelj u svom iskazu navodi: "Bio sam zaposlen na radnom mjestu pirotehničara kod tuženika koji mi je uskratio pripadajuće plaće, uz navedeno nije plaćen stari godišnji koji nismo uspjeli iskoristiti zbog količine posla, umanjivana nam je dnevnica, a za rad subotom i nedjeljom nisu bila uračunata uvećanja. Subota i nedjelja bili su plaćeni kao običan radni dan. Događalo se i da kada je bio povećan opseg posla da se umjesto npr. 20 radnih dana mjesečno radilo i 25, a ti sati nisu se vrednovali kao prekovremeni. Ostalo mi je neiskorišteno oko 26 dana starog godišnjeg odmora. Poslodavac mi nije platio ono što mi je umanjio. Kasnije sam saznao da neki radnici nisu imali umanjene plaće te da su imali puni iznos dnevnica. Dogovorio sam sa poslodavcem dnevnicu od 170,00 kn koja je u jednom trenutku umanjena, a kada je par ljudi dalo otkaz opet je povećana. Dok smo bili na smještaju na terenu imali smo plaćeni obrok. Znali smo i putovati npr. iz Zagreba do Petrinje, Novske pa tamo nismo imali smještaj. Nadzornu knjižicu verificirao je voditelj skupine, a prema nadzornoj knjižici izrađivale su se šihterice. Ukoliko sam npr. radio 10 dana pisalo je 10 dana, a ako se radilo više od 20 dana onda su se sati prenosili, ali se nisu uvećavali. Znao se pisati i godišnji, ukoliko ste ga imali, a ukoliko ne onda su se sati prenosili. Nisam jedina osoba kojoj su uskraćena prava, radi se o 15 osoba u tom razdoblju svi smo zajedno otišli iz firme. Poslodavac me nije upozorio niti pisano niti usmeno da će se smanjiti plaća niti terenski dodatak, samo se to dogodilo, 3, 4 mjeseca za redom. Pod terminom dnevnice podrazumijevam terenski dodatak. Dogovorili smo da će terenski dodatak biti stalno isti 170,00 kn, a ovo sam dogovarao prilikom zapošljavanja. Kolektivni ugovor bio je na snazi kada sam se zapošljavao. Kada smo radili na teretnu uvijek smo imali osiguran ručak i večeru. Mislim da nije postojala odluka da će se terenski dodatak isplaćivati i kada Kolektivni ugovor nije na snazi. Neki od radnika dobivali su puni iznos terenskog dodatka u vrijeme dok je nekima bio taj dodatak smanjen kada Kolektivni ugovor nije bio na snazi. Ukoliko sam npr. radio u mjesecu 25 dana, a ne 20 dana, onda se 5 dana prenosilo u slijedeći mjesec, a ti dani bili su plaćeni kao redovni rad, a ne kao prekovremeni rad. Nadzornu knjižicu kako sam ranije rekao ovjerava voditelj skupine, kojeg je određivao voditelj radilišta, a evidenciju rada tzv. šihtericu ovjeravao je g. RŠ koji je bio voditelj radilišta. Nisam upućen da su postojale financijske poteškoće u tvrtci 2016. godine kada su mi isplaćivane manje plaće. Tijekom 9 godina koliko sam bio zaposlen kod tuženika bilo je razdoblja u kojem su kasnile plaće, prešle u drugi mjesec, znam npr. da se to događalo kada je tvrtka čekala da joj država isplati neki projekt. Otišao sam raditi 2016. u tvrtku Zeleni kvadrat, otišao sam 31.10., a počeo raditi 01.11."

19. Sud smatra da je iskaz tužitelja jasan i argumentiran, pa stoga i uvjerljiv.

20. Svjedoci SŠ i KŠ kao i svjedok GŠ navode da su bili zaposleni kod tuženika koji je u jednom razdoblju snizio radnicima plaće, a snizio je i terenski dodatak sa iznosa od 170,00 kuna na niži iznos. Svjedoci potvrđuju da se radilo i nedjeljom. Svjedoci ŽŠ i LŠ u svojim iskazima istovjetno navode da su bili zaposleni na radnom mjestu pirotehničara kod tuženika, da je u jednom trenutku tvrtka smanjila iznos dnevnice. Radili su i subotom i nedjeljom, na terenu su znali biti po 15 i više dana.

21. Iskazi svjedoka su nekontradiktorni jedan drugome pa time i uvjerljivi. Opisuju isto činjenično stanje u radu kod tuženika.

22. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku za financije Vatroslavu Zovku. Ovaj vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi da potraživanje tužitelja s naslova razlike neisplaćenih terenskih dodataka sveukupno iznosi 25.300,00 kuna, a pojedinačni iznosi potraživanja prikazani su u tablici 1. Nalaza i mišljenja s dospijećem 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Potraživanje tužitelja s naslova razlike neisplaćene plaće za razdoblje od ožujka do lipnja 2016. godine te plaću za rujan 2016. godine sveukupno iznosi 19.596,14 kuna bruto, a pojedinačni iznosi potraživanja prikazani su u tablici 2. Nalaza i mišljenja s dospijećem 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Potraživanje tužitelja s naslova neiskorištenih 23 dana godišnjeg odmora sveukupno iznosi 14.238,10 kuna bruto, s dospijećem 15. studenog 2016. godine. Potraživanje tužitelja s naslova neplaćenog dodatka za rad nedjeljom u utuženom razdoblju sveukupno iznosi 14.287,38 kuna bruto, s dospijećem 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Potraživanje tužitelja s naslova neplaćene otpremnine sveukupno iznosi 34.666,64 kuna bruto, s dospijećem 15. listopada 2016. godine. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak iznosi da potraživanje tužitelja s naslova razlike neisplaćenih terenskih dodataka umanjeno za cijenu dnevnih obroka iznosa 70,00 kuna sveukupno iznosi 1.700,00 kuna odnosno 225,63 eura, a pojedinačni iznosi potraživanja prikazani su u tablici 1. Dopunskog nalaza i mišljenja s dospijećem 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Potraživanje tužitelja s naslova neiskorištenih dana godišnjeg odmora, a temeljem uvida u obračunske liste plaća tužitelja sveukupno iznosi 14.568,96 kuna bruto odnosno 1.933,63 eura bruto, s dospijećem 15. studenog 2016. godine, a pojedinačni iznosi potraživanja prikazani su u tablici 2. Dopunskog nalaza i mišljenja s dospijećem 15. lipnja za prethodnu godinu.

U sljedećem dopunskom nalazu i mišljenju vještak navodi da potraživanje tužitelja s naslova neiskorištenih dana godišnjeg odmora, a temeljem uvida u obračunske liste plaća tužitelja sveukupno iznosi 7.413,03 kuna / 983,88 eura* bruto, s dospijećem 15. studenog 2016. godine, a pojedinačni iznosi potraživanja prikazani su u tablici 1. Dopunskog nalaza i mišljenja.

23. Financijski vještak saslušan je tijekom postupka, odgovarajući na pitanja tuženika vještak potvrđuje da se u odnosu na potraživanje vezano uz terenski dodatak radi o pravnom pitanju. Na upit pun. tuženika vještak odgovara da je u 2013. godini obračunato ukupno 28 dana godišnjeg odmora u razdoblju od srpnja 2013. do lipnja 2014., a 5 dana godišnjeg odmora iz siječnja 2013. obračunavao je kao da predmetni dani predstavljaju neiskorištene dane godišnjeg odmora iz 2012. godine. Na upit pun. tuženika vještak odgovara da se prilikom izračuna dodatka za rad nedjeljom pridržavao odredbi čl. 51 KU za djelatnost humanitarnog razminiranja u smislu obračuna 35% dodatka od osnovne cijene sata rada. Prilikom izračuna nije uzimao u obzir o kojoj vrsti radnog mjesta se radi. Na upit pun. tuženika u odnosu na naknadu štete vještak potvrđuje da je sačinio izračun, ali da se radi o pravnom pitanju o tome ima li tužitelj pravo ili nema na naknadu.

24. Nakon saslušanja vještaka tuženik ističe da bi prema vještaku potraživanje s naslova terenskog dodatka predstavljalo pravno pitanje iz kojeg razloga nije ulazio u to kada je i da li je KU bio na snazi. U odnosu na potraživanje s naslova neiskorištenog godišnjeg odmora vještak je u iskazu potvrdio da je dane godišnjeg odmora koji su u utuženom periodu korišteni do 30.06. pojedine godine tretirao kao tzv. stari godišnji odmor, a na temelju pretpostavke da se radi o starom godišnjem odmoru. U tom pogledu tuženik ističe da za takvu pretpostavku nije bilo činjeničnog utemeljenja u ispravama koje se nalaze u spisu, a da je činjenica, koju je vještak ujedno potvrdio, da je u utuženom periodu tužitelj iskoristio ukupno 118 dana godišnjeg odmora, iz čega bi proizlazilo da su mu plaćeni svi dani godišnjeg odmora koji se odnose na utuženi period. U odnosu na potraživanje s naslova rada nedjeljom, vještak je naveo da je prilikom izračuna uzeo u obzir čl. 51 KU (kada je isti bio na snazi), a koja odredbe se primjenjuju općenito na zaposlenike na koje se KU primjenjuje, a da nije uzeo u obzir stavak 3 istog članka koji se o tom pitanju primjenjuje na radnike koji rade u režimu terenskog radnog vremena, a pirotehničari uvijek rade isključivo na terenu. U odnosu na potraživanje s naslova naknade štete, vještak je potvrdio da smatra da se radi o pravnom pitanju, dakle izračun je dao samo pod uvjetom da tužitelj na taj iznos ima pravo.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je isti dan u skladu s pravilima struke, u njemu nema proturječnosti.

26. Analizirajući provedene dokaze utvrđeno je da Ugovorom o radu od 01.01.2008. tužitelj nije ugovorio sa poslodavcem isplatu terenskog dodatka. Međutim, tužitelj je kao pirotehničar ostvario pravo na terenski dodatak temeljem KU za djelatnost humanitarnog razminiranja. U razdoblju od 01.08.2013. do 31.12.2013. bio je na snazi KU za djelatnost humanitarnog razminiranja (NN 91/13, 100/13), a u razdoblju od 01.01.2014. do 30.03.2014. KU za djelatnost humanitarnog razminiranja (NN 66/14) nije bio na snazi. Novi KU za djelatnost humanitarnog razminiranja vrijedio je u razdoblju od 31.03.2014. do 30.06.2014. Zbog navedenoga, utvrđeno je da u utuženom razdoblju, izuzev travnja 2014., nije bio na snazi KU za djelatnost humanitarnog razminiranja, pa nije niti postojala obveza poslodavca odnosno tuženika za isplatu terenskog dodatka. Iako svjedoci u ovom postupku, pirotehničari, a i sam tužitelj, navode da im je prilikom zapošljavanja rečeno da će imati pravo na terenski dodatak u iznosu od 170,00 kuna, očito je u to vrijeme tako i bilo zbog primjene KU za djelatnost humanitarnog razminiranja, međutim, do promjene je došlo nakon prestanka važenja navedenog kolektivnog ugovara. U odnosu na potraživanje s naslova neiskorištenog godišnjeg odmora utvrđeno je da je tužitelj iskoristio u utuženom razdoblju 118 dana godišnjeg odmora, a sam vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi da za koje točno razdoblje je korišten godišnji odmor, odnosno vještak je naveo da je svoje mišljenje temeljio na pretpostavci da je tužitelj godišnji odmor iz određene godine koristio do 30. lipnja. Dakle, iako čl. 82. Zakona o radu propisuje da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, u ovom postupku nije utvrđeno da bi tužitelj imao dane neiskorištenog godišnjeg odmora. U odnosu na potraživanje tužitelja za rad nedjeljom, a uzimajući u obzir čl. 51. st. 3. KU za djelatnost humanitarnog razminiranja, dok je bio na snazi, propisuje da se povećanje plaće za rad nedjeljom ne primjenjuje na radnike koji rade u režimu terenskog radnog vremena. U vrijeme kada nije bio na snazi KU za djelatnost humanitarnog razminiranja, ne postoji osnova za isplatu naknade za terenski rad. Temeljem čl. 126. Zakona o radu otpremnina je novčani iznos koji poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon 2 godine neprekidnog rada. S obzirom da je tužitelj sam otkazao ugovor o radu, pa nema pravo na otpremninu, niti naknadu štete koja bi iz toga proizlazila.

27. Sud je tužitelju priznao pravo na isplatu terenskog dodatka za travanj 2014. jer je u to vrijeme bio na snazi KU za djelatnost humanitarnog razminiranja. Teret dokaza je na tužitelju koji je tvrdio da je između njega i poslodavca prilikom zapošljavanja postignut sporazum da će mu se uz ugovorenu bruto plaću isplaćivati i terenski dodatak u iznosu od 170,00 kuna po danu terena, te da se taj iznos neće smanjivati za troškove prehrane, odnosno dva obroka (ručak i večera).

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, Odluka USRH, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP-a), a trošak je odmjeren tuženiku koji je bio zastupan po odvjetniku, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav odgovora na tužbu (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na 12 ročišta (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav 5 podneska (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), u koji iznos je valjalo pridodati PDV, pa ukupan trošak iznosi 11.250,00 eur. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog Zakona (NN 112/12).

29. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2025.

Sudac:

Vanda Blažević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika