Poslovni broj Gž-1178/2023-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Rikardo Perković & Sanja Perković iz Zadra iz Zadra protiv tuženice OTP banke d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupane po punomoćnicima iz OD Anić & Anić iz Splita, , rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 107 P-2387/2022-29 od 23. listopada 2023. dopunjene dopunskom presudom istoga suda posl. br. 107 P-2387/2022-3 od 02. studenog 2023., 26. veljače 2025.
p r e s u d i o je
1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 107 P-2387/2022-29 od 23. listopada 2023. dopunjena presudom istoga suda posl. br. 107 P-2387/2022-3 od 02. studenog 2023.u točki I u dijelu glavne tražbine u iznosu od 3.020,35 eur te zateznih kamata na pojedinačne iznose za razdoblje dospijeća po mjesecima od 15. studenog 2008. do 15. veljače 2013. te na iznos od 25,07 eura s dospijećem od 15. ožujka 2013. te u osvajajućem dijelu točke II izreke do iznosa od 1.658,58 eur sa zateznim kamatama.
2. Preinačuje se citirana presuda u točki I izreke u dijelu zateznih kamata na iznos od 54,74 eur s dospijećem 15. veljače 2013. te zateznih kamata na preostale iznose s dospijećem od 15 ožujka 2013. pa po mjesecima do 15. rujna 2014. te u usvajajućem dijelu točke II izreke za iznos od 483,37 eur sa zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka u tom dijelu.
3. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.020,35 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke odbijen je prigovor radi prebijanja isplatom potraživanog iznosa dok je točkom III izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2. 141,95 eur sa zateznom kamatom po stopi kao u tom dijelu izreke dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.
2. Protiv te presude u usvajajućem dijelu žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23-dalje: ZPP).
3. Tuženica u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije odlučio o prigovoru radi prebijanja izrekom presude i da nije naveo odlučne razloge odbijanja tog prigovora. Tvrdi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna jer da zbroj pojedinačnih iznosa daje 4.009,58 eur-a. Nastavno tvrdi da sud prvog stupnja pogrešno tumači sadržaj sporazuma o konverziji i njegove pravne učinke kao i odredbe članka ZID ZPK („Narodne novine" 102/15). Sporazum da je valjan i da pogrešno sud prvog stupnja tumači sve njegove dosege i učinke. Tvrdi da navedeni Sporazum o konverziji ima značaj novog pravnog posla kojim su tužitelj i tuženik uredili svoj pravni odnos nastao temeljem Ugovora o kreditu. Svrha konverzije kredita bila je trajno i konačno, voljom ugovornih strana riješiti ugovorni odnos banke i potrošača. Tvrdi da je sklapanjem sporazuma o konverziji onemogućeno potrošaču ostvarenje zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove. Takvo stanovište da je zauzeo Vrhovni sud u oglednom sporu Gos 1/19 i da je niži sud vezan tim mišljenjem.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijene presude nije počinio bitne povrede postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije povrijedio ni odredbu članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP- a na koju se poziva tuženica jer pobijan presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
8. Nije počinio ni relativno bitnu povredu parničnog postupka zbog povrede odredbe članka 338. stavak 3. ZPP-a budući da nije povrijedio tu zakonsku odredbu jer je dopunskom presudom odlučio o neosnovanosti prigovora radi prebijanja.
9. U ovoj žalbenoj fazi postupka je sporno može li tužitelj, koji je sklopio Dodatak Ugovora o kreditu, zahtijevati razliku isplaćenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe iz osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, u smislu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje-ZOO).
10. Protivno navodima žalitelja, postupanjem po odredbi članka 19. b., 19. s. t. 6. ZID ZPK i sklapanjem Sporazuma o konverziji tužitelj nije u potpunosti obeštećen jer se tim Sporazumom rješava samo pitanje određivanja kamatnih stopa nakon zaključenja Sporazuma, a ne i pitanje pretplaćenih kamata za ranije razdoblje. Stoga ne bi bilo pravično, odnosno bilo bi diskriminirajuće kada potrošači koji su sklopili Sporazum o konverziji kako bi si olakšali tešku financijsku situaciju i prekinuli dužničku krizu nastalu nepoštenom praksom tuženice kao kreditne institucije ne bi imali pravo na obeštećenje za razliku od onih potrošača koji nisu sklopili Sporazum o konverziji i koji su potpuno obeštećeni.
11. Neosnovane su i žalbene tvrdnje da bi neosnovanost tražbine proizlazila iz odluke oglednog postupka Gos-1/2019 jer odgovor Vrhovnog suda RH-a iz oglednog postupka da je Sporazum o konverziji valjan nije od utjecaja i ne može dovesti do drugačijeg zaključka u odnosu na osnovanost predmetne tražbine.
12. Odlučujući o glavnoj tražbini u ovom postupku sud prvog stupnja pravilno je primijenio nacionalno pravo, odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03:dalje ZZP ) ZOO i ZID ZPK i na pravilan način je zaključio da tužitelj ima pravo na obeštećenje. Ništetnost nastupa po samom zakonu i tvrdnja tuženice da bi stranke Sporazumom o konverziji istu otklonile protivna je prisilnom propisu iz odredbe članka 326. ZOO-a. Sklapanje Sporazuma o konverziji ima svoje izvorište u zakonu i bankarske su institucije bile dužne postupiti po ZID ZPK za razliku od potrošača koji su imali pravo izbora te se ne može reći da je nova pravna osnova nastala neposredno na temelju zakona već ona proizlazi iz ugovornog odnosa (pravno stajalište VS RH iz Gos-1/2019).
13. Sud prvog stupnja naveo je odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
14. Tuženik u žalbi nije doveo u pitanje matematički iznos prema kojemu je tužiteljica primila na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi 3. 020,35 eura dok pravo na vraćanje sud prvog stupnja pravilno temelji na odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a koja propisuje da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe. Međutim, pravilno tvrdi žalitelj da je zbir pojedinačnih iznosa na koje su dosuđene kamate 4. 009,58 eura, znači veći od ukupno dosuđenog iznosa.
15. Budući da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i potraživao iznos od 3. 020,35 eura valjalo je potvrditi pobijanu presudu za taj iznos, odnosno preinačiti i odbiti zahtjeva za isplatu zateznih kamata preko tog iznosa, odbijanjem kamata na iznos preko 25,07 eura za razdoblje od 15. ožujka 2013. do isplate te na utvrđene iznose zateznih kamata za razdoblje nakon 15. travnja 2013. do isplate (na iznose od 85,50 eur, 77,13 eur, 75,76 eur, 76,57 eur, 75,71 eur, 78,78 eur, 80,76 eur, 81,72 eur, 85,17 eur, 36,10 eur, 24,31 eur 26,06 eur, 24,53 eur, 22,35 eur, 22,82 eur, 24,38 eur, 25,62 eur, 11,22 eur,) u ukupnom iznosu od 989,23 eura (4.009,58-3.020,35 eur).
16. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju koji je uspio u sporu troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.
17. Međutim, djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, kada je tužitelju u okviru parničnih troškova priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 234,52 eura jer tužitelj nije dokazao da bi mu nastao taj trošak. Osim toga pogrešno mu je dosudio trošak sastava podneska od 16. siječnja 2023. u iznosu od 199,08 eura što uvećano za PDV iznosi 248,85 eura jer taj trošak nije opravdan budući da je sadržaj tog podneska identičan sadržaju podneska od 16. prosinca 2022.
18. Iz navedenih razloga valjalo je ostale pravilno utvrđene troškove postupka tužitelja umanjiti za iznos od 483,37 eur, odnosno potvrditi pobijanu presudu u dijelu troškova postupka za iznos od 1.1.658,58 eur te preinačiti ju i odbiti zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 483,37 eur.
19. Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i čl. 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
20. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer je tuženik uspio tek sa dijelom sporedne tražbine (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
21. Nepobijani, odbijajući dio točke III izreke, ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 26. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
