Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-655/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Ivani Miloš, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj LX P-3659/19-34 od 28. veljače 2022., 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  je

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj LX P-3659/19-34 od 28. veljače 2022., u točkama I do III izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplatiti iznos od 5.289,81 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.944,89 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.388,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom IV izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Protiv usvajajućeg dijela presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).

Tuženik u žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna jer da se sud prvog stupnja u bitnome poziva na utvrđenje iz presude VTS-a, Pž-7129/13 bez da obrazlaže je li presuda iz kolektivne tužbe primjenjiva na ovaj predmet. Tvrdi da je tužitelj poslovno sposobna osoba i da su mu prije sklapanja Ugovora bila dana sva pojašnjenja i informacije o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tvrdi da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora u cijelosti poštivao zakonsku regulativu i da je mijenjao je ugovornu kamatu zbog promjena tržišnih uvjeta. Niti jedna banka nije nudila kredite u CHF s fiksnom kamatnom stopom dok se utvrđenjem ništavim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postupa kao da je ugovorena fiksna kamata. Valutna klauzula da je zakonom dopuštena i uobičajeno korištena i da je uvjetovana valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša. Banka da je mijenjala valutu zbog promjena na tržištu i da su potrošaču bile razumljive sve ugovorne odredbe. Nastavno ističe da je valutna klauzula dopuštena odredbom članka 22. i 26. ZOO-a i da ju tuženik smije ugovarati. Tvrdi da je tužiteljica svojevoljno ušla u ugovorni odnos s tuženikom i pristala na sadržaj ugovora o promjenjivoj valutnoj klauzuli. Smatra da korisnici CHF kredita koji su svoje kredite isplatili nisu pretrpjeli nikakvu štetu te da između bivših potrošača i banke kao vjerovnika nije postojala neravnoteža na strani potrošača. Zaključno navodi i da je zastarjela predmetna tražbina jer da u smislu odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta i kolektivnom tužbom da nije prekinut tijek zastare. Poziva se na odluke Europskog suda C-698/18 i C-699/18.

4. Predlaže uvažanje žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak i na ovaj predmet te da utvrđenje o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta ima učinak i na ovaj predmet.

9. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

10. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klazulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

11. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

12. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka, a niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio ijedan dokaza da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine obveze i da bi tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

13. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, te po osnovi ništetne valutne klauzule jer to pravo proizlazi iz odredbe članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/18; dalje- ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu potraživanog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a. Pri tom treba kazati da početno ugovorena kamatna stopa na bazi koje se utvrđuje razlika preplaćenog ne može se smatrati fiksnom kamatnom stopom, već se ista primjenjuje sve dotle dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam promjene kamatne stope.

14. Osim toga prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe.

15.Tvrdnja tuženika da je sklapajući predmetni kredit postupao u skladu s važećim zakonskim odredbama ne oslobađa ga od obveze na isplatu preplaćenih iznosa kredita koje je stekao bez osnove ugovarajući nepoštene i nerazumljive odredbu na štetu potrošača, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu i neosnovano žalitelj problematizira činjeničnopravne zaključke suda prvog stupnja o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za CHF.

16. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje o zastari predmetne tražbine jer tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, vraćanju primljenog zbog ništetnosti odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, u smislu odredbe članka 225. ZOO-a. Protivno žalbenim navodima, zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe Udruge '' Potrošač '', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P - 1401/12 od 4. travnja 2012., a koja je u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope i ovdje tuženika postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u donosu na valutnu klauzulu i ovdje tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i po ni jednoj osnovi rok od pet godina nije protekao do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 31. svibnja 2019. Pravilno je i utvrđenje sida prvog stupnja je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu bila prekinuta zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a i rokovi zastare ponovno su počeli teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

17. Odluke Europskog suda u predmetu C-698/18 i C-699/18 na koje se poziva žalitelj nisu primjenjive na ovaj predmet jer se ovdje ne radi o različitim pravima koja bi uređivala pitanje zastare, kako to pogrešno smatra žalitelj.

18. Iz navedenih razloga neosnovani su svi žalbeni navodi u dijelu glavne tražbine.

19. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju koja je uspio u sporu opravdane troškove postupka i pravilno je utvrdio koji su troškovi postupka opravdani (članak 155. ZPP-a). Tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troška za sastav podneska od 25. lipnja 2021. jer taj podnesak nije identičan ranije dostavljenom podnesku. Ostvaruje i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je to trošak koji je obvezan nadoknaditi.

20. Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki 1. izreke.

25. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

26. Nepobijana presuda u točki IV izreke, ostaje neizmijenjena.

Rijeci, 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić