Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-945/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Dundović, odvjetniku iz Požege, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, Zagreb, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj 5 P-685/2022-14 od 22. svibnja 2023., 26. veljače 2025.

p r e s u d i o  je

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj 5 P-685/2022-14 od 22. svibnja 2023. u točkama I.,II i IV izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđen je ništetan dio odredbe članka 2. i čanka 7. Ugovora o namjenskom kreditu, [broj], kreditna partija: [broj kredita], koji je potvrđen od Javnog bilježnika Niko Bagarić, iz [adresa], pod brojem: OU-69/07, 07. veljače 2007., sklopljenog između stranaka postupka, u dijelu ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata švicarski franak (CHF), a koje glase: „Članak 2. Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 24.350,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveza po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,4% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“ „Članak 7. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 336,37 CHF (slovima: tristotridesetšest i 37/100 švicarskih franaka) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“ Točkom III izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u pogledu utvrđenja ništetnosti i isplate pretplaćenih iznosa po osnovi jednostranih promjena kamatnih stopa u iznosu od 779,50 eura sa zateznim kamatama. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.427,43 eura sa zateznom kamatom.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22i 155/23:dalje -ZPP).

3. Tuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije utvrdio da bi tužiteljica doista bila potrošač. Tvrdi i da je pogrešno utvrđenje suda o nepoštenoj odredbi o valutnoj klauzuli te da je navedena odredba u smislu odluka Europskog suda isključena od ispitivanja nepoštenosti (C-81/19 i C-243/20). Osporava i utvrđenje suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora zastare kao i pravo na isplatu zateznih kamata za vrijeme trajanja posebnih okolnosti.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Prije svega pravilno je analizom provedenih dokaza, uvidom u Ugovor o kreditu za adaptaciju kuće, utvrdio da je tužiteljica potrošač jer je predmetni ugovor sklopila kao fizička osoba i nigdje nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti i tuženik to ne tvrdi i ne dokazuje.

9. Nastavno pravilno je utvrdio, ocjenom provedenih dokaza u ovom predmetu, kao i temeljem utvrđenja povodom tužbe u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. da su pobijane odredbe Ugovora ništetne.

10. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/ 013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

11. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

12.Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

13. Sukladno navedenom pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-507/2022 od 14. lipnja 2022).

14. Osim toga, pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da tuženik ni tijekom ovog postupka, nije dokazao da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi joj prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegovih obveze i da bi tužiteljica unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Naprotiv iz sadržaja iskaza tužiteljice i saslušane svjedokinje JG proizlazi da tužiteljica nije bio informiran na takav način.

15. Za istaknuti je da prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima treba kazati da bi banka na transparentan način trebala informirati potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, jer je to bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, a to tuženik ne tvrdi i ne dokazuje.

16. Tuženica se u žalbi poziva na odluke Suda EU u predmetima C-81/19 i C- 243/20 ističući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu sve iz razloga jer je ta odredba bila isključena od ispitivanja poštenosti, obzirom je čl. 22. ZOO-a dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske. Međutim, protivno žalbi tuženice, navedene odluke nisu primjenjive u ovom predmetu jer prvostupanjski sud kod odnošenja predmetne odluke u tom dijelu nije primjenjivao Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., nego se pozvao na utvrđenja iz presude donesene u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

17. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer to pravo proizlazi iz odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/18; dalje-ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu dosuđenog iznosa po toj osnovi, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a.

18. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženica ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan i naveo je pravilne razloge za to utvrđenje. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

19. Budući da je predmetna tužba u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 od 4. travnja 2012., u odnosu na ništetnosti valutne klauzulu i ovdje tuženika postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 28. travnja 2021. nije protekao rok od 5. godina u kojemu zastarijeva predmetna tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

20. Irelevantne su žalbene tvrdnje kojima se ukazuje na zastaru potraživane tražbine po osnovi ništetne kamatne stoje jer je sud odbio tužiteljicu s tim dijelom tužbenog zahtjeva.

21. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj pa da tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

22. Neosnovano se žalitelj poziva na tijek zateznih kamata za vrijeme važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima („Narodne novine broj 53/20:dalje ZOIM) jer se taj Zakon ne odnosi na parnične postupke budući da su člankom 1. tog Zakona propisane posebne interventne mjere samo u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.

23. Pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na isplatu dosuđenog iznosa troškova postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje. .

24. Iz navedenih razloga je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. odlučeno kao u točki 1. i 2. izreke.

25. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer je tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 3. izreke.

26.Nepobijani dio točke III izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 26. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić