Broj: Pp- 2714/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

PREKRŠAJNI ODJEL

Ul. Svetog Teodora br.02

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice RH, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24 ), rješavajući po prigovoru okrivljenice na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave Istarske, Postaje prometne policije Pula, pod brojem Klasa: 211-07/22-2/ 35962 Urbroj: 511-08-29-22-3 od dana 25. studenog 2022. godine, nakon provedene usmene i javne rasprave kod ovoga suda, dana 26. veljače 2025. godine, u prisutnosti okrivljenice osobno, a u odsutnosti tužitelja te provedenog dokaznog postupka, temeljem članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 ), istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona,

okrivljenica:

UH, r. R, od oca U i majke M, r. V, rođena dana **.**.1945. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], domaćica, bez zanimanja sa završenom osnovnom školom, nezaposlena, po narodnosti A, razvedena, majka dvoje djece, uzdržava se iz socijalne pomoći u iznosu od oko 180,00 eura mjesečno, bez drugih prihoda, državljanka Hrvatske, prekršajno nekažnjavana,

o s l o b a đ a  o d  o p t u ž b e

što je dana 12. studenog 2022.godine u 20,30 sati, u [adresa], dala osobni automobil marke "Chevrolet", reg. oznake [registarska oznaka] na upravljanje osobi koja nema pravo upravljati vrstom ili kategorijom vozila u koju ulazi navedeno vozilo, kada je istim vozilom u Puli, Ul. Veruda upravljao državljanin Bosne i Hercegovine, MH, r. **.**.1984. god.,

II čime je počinila prekršaj iz članka 229. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo člankom 229. stavkom 6. istog Zakona,

III Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi sudskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.b ovog Zakona, terete proračunska sredstva Suda.

Obrazloženje

1.Policijska uprava Istarska, Postaja prometne policije Pula, aktom broj Klasa: 211-07/22- 2/35962 Urbroj: 511-08-29-22-1 dana 12. studenog 2022. godine, izdala je obavezni prekršajni nalog okrivljenici VH, zbog ostvarenog prekršajnog djela iz izreke ove presude, kojim ju je proglasila krivom i kaznila novčanom kaznom u iznosu od 3 000,00 kuna/ 398,17 EUR-a te ju je obavezala na nadoknadu paušalne svote troška izdavanja prekršajnog naloga, u iznosu od 100,00 kuna/ 13,27 EUR-a.

2.Okrivljenica je podnijela pravodobni i dopušteni prigovor, osporavajući obavezni prekršajni nalog, ističući da činjenična i pravna utvrđenja nisu pravilna i zakonita, pa predlaže da se pozove na Sud gdje će izložiti obranu.

3.Razmotrivši dostavljeni prigovor, sudac ovoga suda našao je kako su u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke iz članka 243. stavka 5. i članka 221. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, jer je prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga podnesen zbog poricanja prekršaja, zbog čega je u pogledu okrivljenice primijenio procesne odredbe posebnog postupka, propisanog u Glavi XXVIII, Žurni postupak.

4. U postupku otvaranja rasprave sudac je utvrdio da je za okrivljenicu i tužitelja izvršena uredna dostava poziva, da se na raspravu odazvala okrivljenica, dok tužitelj nije pristupio raspravi, a niti je izostanak opravdao.

4.1. Sudac utvrđuje da će se rasprava održati i bez nazočnosti tužitelja.

4.1.1. Sudac otvara raspravu i objavljuje predmet postupka te poziva okrivljenicu da se očituje o osnovanosti opružnog prijedloga i o krivnji, na što okrivljenica izjavljuje da nije kriva. Navodi da je AH upoznala 2019. godine, da su bili u nekakvoj vezi, MH je naime bio iz Bosne i Hercegovine, bio je podstanar negdje u Premanturi, no u svakom slučaju počeli su se družiti i održavati vezu. On joj je pričao kako je morao doći raditi u Hrvatsku jer da mora platiti neke kazne u Bosni, te čim plati kazne da će mu sestra poslati vozačku dozvolu, pa s obzirom na to vjerovala mu je i nije sumnjala u njegove izjave. S obzirom da je s njim održavala vezu oko 2 do 3 godine imala je potpuno povjerenje u njega, pa mu je naknadno dala na upravljanje vozilo, znala je da tamo gdje radi on upravlja kamionom, zbog čega nije ništa upućivalo da je MH osoba koja nema položen vozački ispit. Kritičnog dana MH je upravljao vozilom, dok se ona nalazila u vozilu kao suvozač, a kod Verude zaustavila ih je policija. Čula je kada je policija pitala AH vozačku dozvolu, odnosno dokumente, na što je on rekao da nema kod sebe dozvolu, no čak ni tada nije posumnjala u to da on nije nikada polagao vozački ispit , već je mislila da se izjava odnosi na to da nema vozačku dozvolu koju bi mu se izdala R. Hrvatska, već da posjeduje stranu vozačku dozvolu. Tek nakon toga kada ga je policija odvela u postaju saznala je kako je on policiji priznao da nije nikada polagao vozački ispit. Koliko zna on je tada bio procesuiran na Prekršajnom sudu u Rovinju i tada je za prekršaj platio kaznu. Odmah nakon toga sa C je prekinula sve veze, jer je shvatila da ju je držao u zabludi i da se koristio njome kako bi mu omogućila korištenje njenog vozila. Napominje da joj je MH sam rekao da je položio vozački ispit, da posjeduje vozačku dozvolu, da kod poslodavca za kojeg radi vozi kamion, smatrala je da MH upravljao vozilom vrlo dobro bez bilo kakvih pogrešaka u vožnji, zbog čega nije sumnjala u to što joj je rekao, a kasnije kada je saznala da joj nije rekao istinu, s njime je prekinula svaku vezu i od tada ne zna gdje se nalazi.

4.1.2. U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaze o postojanju prekršajnog djela te je proveo uvid i čitanje prigovora okrivljenice na prekršajni nalog, podataka JRO MUP RH za osobu AH, te potvrde Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije iz koje ne proizlazi kažnjavanje okrivljenice.

4.1.3. Upoznata sa dokazima okrivljenica izjavljuje da nema nikakvu primjedbu.

5.Na temelju obrane okrivljenice i na raspravi izvedenih i ocjenjenih dokaza, logički ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sudac je našao kako u konkretnom predmetu tužitelj nije pružio dokaze takve uvjerljivosti i kvalitete kojima bi se nedvojbeno utvrdile odlučne činjenice od kojih i ovisi primjena materijalnog zakona, odnosno da u konkretnoj procesnoj situaciji tužitelj nije dokazao činjenične tvrdnje koje iznosi u optužbi, pa kako okrivljenica izjavljuje da je dala na upravljanje vozilo CH, ali da nije znala, a niti je mogla znati da on ne posjeduje vozačku dozvolu jer nije položio vozački ispit, budući da je uvijek govorio kako ima vozačku dozvolu, da je znala kako za poslodavca kod kojeg je radio vozi kamion i da se sama uvjerila da MH upravlja vozilom po propisima, sudac ocjenjuje da tužitelj nije priložio dokaze, a niti argumentirao odlučne činjenice, zbog čega je u dvojbi, prihvatio one činjenice koje su u korist okrivljenice te primjenom načela "in dubio pro reo", donio oslobađajuću presudu.

6.Mjerodavni propisi koji se primjenjuju u konkretnom predmetu jesu slijedeći:

6.1. Članak 229. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisuje da vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.

6.2. Članak 229. stavak 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kaznenim odredbama propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kazniti za prekršaj vlasnik vozila i osoba kojoj je vozilo povjereno ako vozilo da na upravljanje osobi iz stavka 2. ovoga članka.

6.3. Članak 25. Prekršajnog zakona propisuje da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

6.4. Članak 84. Prekršajnog zakona, utvrđuje pretpostavku okrivljenikove nedužnosti istaknute i u čl.28. Ustava Republike Hrvatske, kojom se krivnja mora dokazati u postupku, a teret dokaza nalazi se na tužitelju.

7.S obzirom da je za ostvarenje bića prekršajnog djela za koje se tereti okrivljenica potrebno dokazati da je okrivljenica u trenutku kada je svoje vozilo dala na upravljanje osobi koja to pravo ne ostvaruje po različitim osnovama, u konkretnom predmetu osobi koja nije stekla pravo na upravljanje vozilom jer nije položio vozački ispit, znala i bila svjesna da osoba kojoj daje vozilo nije položila vozački ispit ili je to mogla i bila dužna znati i u toj situaciji nije postupila uz dužnu pažnju savjesnog i opreznog čovjeka a koje uvjetuje zakonski opis prekršaja, s obzirom na starosnu dob osobe kojoj je dala vozilo na upravljanje, činjenice da je ovaj govorio da posjeduje vozačku dozvolu i da je za poslodavca vozio kamion, te da je s njime bila u vezi duže vremensko razdoblje i da je za to razdoblje upravljao vozilom sve do trenutka kada je saznala da MH nije položio vozački ispit i da joj nije govorio istinu pa je s njime prekinula svako druženje i kontakte, sudac smatra da u postupku nedostaju dokazi koji konkretiziraju uzročnu vezu između radnje i protupravnosti, slijedom čega je donio presudu kojom se okrivljenica oslobađa od optužbe.

8.Troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.b Prekršajnog zakona terete proračunska sredstva suda. ( čl.140. st.2. PZ).

Presuda se dostavlja izdavatelju obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenici i za spis.

U Puli, 26. veljače 2025.godine

Zapisničar

Sudac

Marijana Borić

Ljiljana Božina

Protiv presude nije dopuštena žalba ( čl.244. st. 1. PZ).